Trener Blažević najviše pamti kad je kao dijete puhao u svjećice, a prije dvije godine slavio je rođendan u našoj redakciji i pucao balone
ISPOVIJEST TRENERA
Ćiro: Najtužniji rođendan mi je bio kada je supruga nastradala
Kad dođeš u određene godine, rođendani se ne slave, nego se zbog njih tuguje. Ja ću svoj 83. rođendan u subotu obilježiti diskretno, u uskom krugu dragih ljudi, kaže Miroslav Ćiro Blažević (82).
POGLEDAJTE VIDEO:
Pokretanje videa...
01:22
Trener svih trenera već je rezervirao mjesta u jednom zagrebačkom restoranu gdje će počastiti obitelj i najdraže mu prijatelje. Još ne zna da mu i u kafiću, u kojem svako jutro pije kavu, pripremaju iznenađenje. Mali poklon, tek da Ćiro vidi koliko je omiljen. Okupit će se njegovo društvo i zapjevati mu “Sretan rođendan”. Naš najuspješniji trener kaže da je rođendane volio slaviti samo kao dijete.
- Mama bi mi spremila tortu, a ja puhao u svjećice. Bio sam najsretniji kad sam ih ugasio u jednom dahu. Kako su godine prolazile, sve više sam trebao puhati i to bi me rastužilo - kaže Ćiro.
Upravo zbog rođendana, za koje je majka pazila da se dobro proslave u njegovoj obitelji, rado govori o djetinjstvu.
Uživao je voziti bicikl bez ruku, a kao devetogodišnjak, kad bi otac zaspao, ukrao bi motocikl.
- Susjedi su me vidjeli i tužili, a otac im nije vjerovao. Pitao me je li istina, a ja kažem: ‘Kakav motor? Gdje ću ja to voziti? - prisjetio se. Pamti i ulazak Nijemaca u Travnik te sebe kao dijete koje je gnjavilo oficire.
- Došao bih jednom i upitao koliko je sati. On izvadi džepni sat i odgovori, a ja isto pitam drugoga. Nisu se ljutili - prisjeća se Ćiro.
Majka, govori, ima najvažniju ulogu u njegovu životu. Poštovao ju je, volio i uvijek slušao. Čak i kad se istinski zaljubio, oženio je onu koja se svidjela majci.
- Imao sam veliku ljubav u Sarajevu, ali nije bila na dobru glasu. Otac je htio pričati s njom, a ja nisam dao. Rekao sam mu da se ne miješa. No onda je došla majka. A ona je na mene imala takav utjecaj da je mogla čak i ljubav moju ugušiti. Sarajka joj nije odgovarala, a Zdenka jest. Cijeli život sretan sam s njom, ne bih izdržao 50 godina da nisam - govori Ćiro.
Svoju životnu suputnicu Zdenku upoznao je u Rijeci. Imali su unajmljene sobe na istom katu, a Ćiro ju je Vespom vozio u školu. Zdenka je bila maturantica, a Ćiri je tad bilo 27 godina. Kad je Zdenka imala tešku prometnu nesreću i zamalo izgorjela u automobilu, liječnici su joj davali tri posto izgleda da preživi. Ćiro je tad, kaže, ostavio sve, i novac i nogomet, da je spasi. Taj mu je rođendan, kaže, bio najtužniji u životu.
Okrutno djetinjstvo i kasnije egzistencijalne teškoće obilježili su me za cijeli život. Radu i disciplini od malih me je nogu naučio život, kaže Ćiro.
Kad bi, ističe, svi koji mu danas zavide na blagostanju morali proći njegov put, odustali bi i nijedan mu, uvjeren je, ne bi zavidio.
Davnih je godina kao ekonomski emigrant došao u Švicarsku, istodobno je bio igrač, trener i radio u jednom atelijeru za dekoraciju. No zaradom se nije mogao pokriti. Stanarina je, prisjeća se, bila 500 franaka, a njemu bi ostajalo 400.
- Neimaština me je odredila pa sam rano shvatio koliko je važno imati moć. A ne možeš je imati ako nemaš novac - priča.
Naglašava da u Švicarsku nije došao kao nogometna zvijezda, ali osam godina poslije postao je švicarski izbornik. Prvi stranac izbornik u povijesti švicarskog nogometa. Uzeo je Vevey, klub koji nitko nije htio, u četvrtoj ligi i dizao ga svake godine do prve lige.
- Svratio sam na sebe pozornost - kaže slavljenik kojemu su od vlastitih rođendana draži oni njegovih šest unuka. Brine se o njima, ali ističe, jednako je strog kao i prema svojoj djeci. Pobornik je discipline u svakom pogledu.
- Ako nisi strog, odoše djeca na stranputicu. Kad su Barbari bile četiri godine, poželjela je lutku. U džepu sam tad imao pet franaka. Lutka stoji baš toliko, kao i pizza koju sam htio večerati. I umjesto večere kupio sam joj bebu - govori. Upravo uz djecu vezani su i trenuci kad je jedini put u životu osjetio nemoć. Silno je želio sina, a prije nasljednika dobio je dvije kćeri.
- Htio sam da se zove Joško ili Anto, po braći, a moja kći Barbara već ga je nazvala Miroslav. Zbog takvih sam se stvari osjećao nemoćnim - govori.
Naš najpoznatiji trener danas tvrdi da nogomet čine mala zadovoljstva i velika razočaranja.
Velika je, govori, radost kad osvojiš prvenstvo, ali kad dobiješ nogu pa hodaš ulicom i ne znaš hoćeš li imati drugi posao, još je veće razočaranje. Unatoč svemu, nikad nije ni pomislio, a kamoli izrekao: “K vragu i nogomet, što mi to treba?”.
Trener svih trenera dodaje i da mu je jedno od dražih slavlja bilo upravo u redakciji 24sata. Kad je prije dvije godine ušao u lift, nije mogao ni sanjati što ga očekuje. Pjesma, pljesak i poljupci koji su letjeli na sve strane bili su samo dio slavljeničke atmosfere koja je oduševila Ćiru.
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
