Z. Čolić: I danas sam emotivac koji lako zaplače uz filmove...

Od pjevačkog debija Zdravka Čolića prošlo je 45 godina. Tada je Čola pjevao kao jedan od članova grupe Ambasadori, koji su pokušavali biti što sličniji svojim idolima Jamesu Brownu i grupi Chicago. Otad do danas omiljeni Sarajlija s adresom u Beogradu izdao je čak 14 studijskih albuma, održao niz koncerata koji su rušili sve rekorde posjećenosti, a žene su zbog pjevača padale u delirij. Posljednji balkanski romantičar, kako ga neki nazivaju, i danas žari i pali na pozornici. Kao da se ništa nije promijenilo u odnosu na vremena kad je bio u tridesetima. Kao da se mijenja sve oko njega, kćeri mu rastu, profil publike sve je mlađi, na glazbenom nebu pojavljuju se neki novi klinci i glazbene nade. Ali 62-godišnji Čolić je isti. Zavodnik se kao i nekoć svakim novim projektom prepušta svojoj publici. Iskreno i osobno.

U Londonu na vidjelo izlaze potisnute ambicije i želje

Café24: Na novom albumu “Vatra i barut” došlo je do nekih novih suradnji, poput one s Antonijom Šolom i Brunom Kovačićem. Kakav je vama novi album?

Snimali smo na dvije lokacije, u Beogradu i Londonu. Prvu turu koju smo miksali radili smo u britanskoj prijestolnici. Kad odem u London, to je nešto posebno. Vežu me uspomene s kraja sedamdesetih i osamdesetih za taj grad. Pamtim odlaske i snimanja s Bregom koja su odisala posebnom atmosferom. London ima čaroliju koja vas tjera na istraživanje glazbenih varijanti. Dolaze na vidjelo potisnute ambicije, želje, melodije.

Café24: Kada danas čujete neku od pjesama s početka karijere, kakve vas emocije prožimaju?

Kad se nađem u situaciji da se svira neka pjesma, baš kao neki dan s Kemalom Montenom, onda razmišljam koliko je godina prošlo otada. To su još bila vremena Jugotona, zamislite. Kako vrijeme prolazi, ja gubim osjećaj povijesnog tijeka. Zaista, ne čini mi se to toliko davno.

Café24: Jeste li nostalgičar u tom smislu?

Niti malo.

Uz malo rakijice mogu se stvoriti vječni stihovi

Café24: Smeta li vam kad mediji govore o vama kao o “glazbenoj legendi”? Ipak, to ima težinu ne malog broja godina...

Već mi to govore dvadeset godina. Možda sam se i naviknuo s vremenom. Čim prijeđeš staž od dvadeset godina bavljenja nekim poslom, postaješ institucija vlastitog stava i ega u muzici. Barem se tako ispostavilo u mom slučaju.

Café24: Tko je među tekstopiscima na ovomu albumu, a to su, uz vas, Goran Bregović i Marina Tucaković, najromantičnija duša?

Moguće da je to Marina. Ona nosi emociju u sebi premda će joj neki zamjeriti da radi površno ili hiperprodukcijski. Ali radi se o čarobnoj ženi koja uz to malo rakijice koju popije tijekom rada stvara vječne tekstove. Ona je žena tekstopisac koja na razne melodije povezuje tekst i melodiju u cjelinu, misao, smisao. Premda, moram priznati da me Antonija Šola oduševila kao tekstopisac, baš kao i Bruno Kovačić, koji ima poetsku konotaciju. To su one pjesme koje ljudi prihvate kasnije, kad ih pusti komercijalan žar ‘rumbice’ ili ‘sambice’ i prepuste se melodiji.

Café24: Kako se nosite s fenomenom YouTubea koji se prometnuo u jedino mjerilo popularnosti?

Ne mislim da je YouTube stvarni odraz popularnosti. Relativno lako može zavarati pojam popularnosti. Jer ako netko ima tri milijuna klikova za jednu pjesmu, možda ne bi mogao napuniti dvoranu za pet tisuća ljudi.

Nije loše danas prodavati album uz praške ili toaletni papir

Café24: Vaš prijatelj i bliski suradnik Bregović počeo je prodavati album “Šampanjac za Cigane” uz toaletni papir. Možemo li govoriti o deplasiranju umjetnika u smislu da se samostalni albumi prodaju u gotovo nikakvim tiražama?

Radio sam i ja to prije za albume ‘Zavičaj’ i ‘Kada pogledaš me preko ramena’. Jedan se prodavao u kombinaciji s mobitelima, a drugi s praškom za rublje koji je na tržištu cijele regije. I mogu reći da priželjkujem ponovno takvu suradnju. To nije loše.

Ploča ti izađe uz karticu za mobitel. Neki ljudi kupuju zbog jednog, drugi zbog drugoga. Tiraža raste i ništa ispod pola milijuna prodanih primjeraka u tom slučaju nije prihvatljivo. Poslije su mnogi glazbenici radili na taj način.

'Ponosim se kad zaplačem gledajući emotivni film'

Café24: Biste li ponovili takvu suradnju?

Ne znam da l’ da izdam album uz kavu, šećer, vodu ili sok. Citiram Balaševića, naravno.

Café24: Ove godine obilježit ćete 25 godina otkako ste upoznali suprugu Sandru (48). Biste li opisali vaš susret kao ljubav na prvi pogled?

Na neki način je prirodno da te osoba zaintrigira na prvu. Već sljedeći korak bila je razmjena telefonskih brojeva na plaži u Brelima, pa susret u Beogradu jer je Sandra u to vrijeme studirala u Osijeku. No sve je bilo bez pretenzija. Kad se krenete s nekim viđati i zabavljati se, ubrzo se pokaže imali li smisla njegovati taj odnos ili ne. To je tijek života.

Café24: Što ste očekivali od svojih prvih ljubavnih avantura?

Nisam imao previše dugih veza, a znate da svaki odnos završava na dva načina: ili sretnim završetkom ili razlazom.

Café24: Prije ljubavi sa Sandrom imali ste tek tri dulje veze...

Drage su mi bile i one strastvene, kratke veze. Strast je predstavljala za mene adrenalin, no ona nije bila nužno povezana s ljubavlju. Jedna takva noć ili možda samo pogled znao mi se toliko duboko urezati u sjećanje da možda poneke pamtim i danas. Imao sam divnih trenutaka, susreta pa i kratkih veza koje su ostavile traga. To je moj temperament.

Café24: Kad ste upoznali današnju suprugu, već ste uživali iznimnu popularnost. Je li vas bilo teško osvojiti?

Ljudi se nađu. Sandra nije počela izlaziti sa mnom jer sam pjevač. Imao sam toliko iskustva i da je bilo suprotno, mogao bih prepoznati to na vrijeme. Njoj moja karijera i status poznate osobe nisu osobito imponirali. I da sam bio inženjer, bili bismo zajedno.

Café24: Na što ste vi pali kod supruge?

Čovjek nekako prepozna osobu koju bi opet rado vidio. Vidiš neku dobru emociju, da je nekome stalo do tebe. To ne mogu objasniti jer može biti najljepša i najpametnija žena pa jedva čekaš da odeš od nje. Neka energija, neka viša sila jednostavno određuje zašto su neki ljudi zajedno, a drugi nisu. Imao sam nekoliko žena u životu koje su mi bile jako bliske, ali s njima nisam ostao, a sa Sandrom jesam. Mislim da je to posebna dimenzija, kao da su se naše aure prepoznale. Naravno, bitno je da ta žena razumije i tolerira mnoge stvari. Na primjer, ja ne volim ako netko odmah hoće šefovati. Mislim da žena mora tolerirati muškarca, a muškarac će joj to vratiti na drugi način.

Café24: Zašto se dugo niste željeli vezati?

Ja sam rođen u horoskopskom znaku Blizanaca s podznakom u Škorpionu pa, vjerujte mi, nisam bio siguran ulov. Da Sandra nije bila malo određenija, ja bih se možda i dalje zabavljao. Možda sam imao strah od vezanja, oduzimanja slobode. Objektivno, kad vidiš da si s nekim, znaš da to zajedništvo može biti i prednost.

Café24: Drži li i u vašemu domu žena tri kuta kuće?

Da, žena je stup obitelji. Tako treba biti. I moja majka, koja je bila domaćica, isto je predstavljala u našoj kući dok je otac radio. Djetinjstvo pamtim po teškim razdobljima jer je otac imao državni posao u Ministarstvu unutrašnjih poslova i majka je svakodnevno odlučivala o svemu što se događa. No održavam ravnopravan odnos prema supruzi jer volim kad ona odlučuje o domu, organizaciji, djeci. Ja sam, naravno, prisutan u svakoj situaciji i spreman sam pomoći kad treba.

Čola nikad ne bi zbog flerta ugrozio brak

Café24: Malo se zna o vašoj supruzi, no ono što će joj priznati svaka žena jest da ima mnogo razumijevanja i strpljenja za vašu karijeru?

Nas dvoje se dugo poznajemo i imamo izgrađen odnos koji ništa ne može pokvariti pa čak ni posao kojim se bavim. Inače, veoma sam tolerantan i smatram da brak nikad ne bi trebalo žrtvovati zbog flerta. A on je sveprisutan u životu pjevača, makar mnogi to neće priznati.

Café24: Pada li i supruga na vaše pjesme? Kako uopće održavate strast svih ovih godina?

Strast ili postoji ili je nema. To nije nešto što se održava.

Café24: Smatrate li se posljednjim romantikom na Balkanu?

Emotivac sam. Suza mi krene na tužan film. Nedavno sam plakao na ‘Sjaj u travi’ s Natalie Wood i Warrenom Beattyjem. Volim svoje biće koje je romantik, osjetljiv na emocije. Čovjek koji se bavi glazbom mora biti senzibilan jer bez toga mu ljudi ne bi vjerovali.

'Kao otac preblag sam prema kćerima, ne znam drukčije'

Café24: Iznenađuje li vas nakon toliko godina ludilo za Čolićem?

Ne umara me, ako je to pitanje. Znate, kad vam prilaze žene kao što prilaze meni, uglavnom ljepotice iz naših podneblja, udane, s djecom, i kažu kako su kao djevojčice maštale da se udaju za Čolu... Pa to je beskrajno simpatično i lijepo! Imponira čovjeku bez obzira na to je li imao prilike s godinama otupjeti na to. U vezi između mene i žena na pozornici uvijek je prisutna strast, malo tenzija, provokacije. Bez strasti nema prenošenja energije i obostranog zavođenja, što s pjesmama ima smisla. Bez seksualnog naboja bilo bi to čudno, hladno.

Café24: Ispunjavate li sve želje kćerima Uni (12) i Lari (7)?

Priznajem da bih trebao biti stroži otac i trudim se, ali mi to baš ne polazi za rukom. Roditelj voli udovoljavati djetetu, premda ne treba pretjerivati. Moje kćeri sam zasigurno razmazio ja, a ne supruga jer nije lako ocu biti strog prema djevojčicama, danas djevojkama. No, svemu tome unatoč, Sandru podržavam u svakoj njezinoj odluci. Ključno je za uspješan odnos i s partnerom i s djecom imati zajednički stav.

'U životu su me ponajviše obilježili obitelj i Sarajevo'

Café24: U čemu su vam roditelji uzor?

Prilično sam patrijarhalan. Obitelj je najvažnija i često ljudi znaju pobrkati prioritete. Emocija koja vas veže za dom mora biti dominantna. Obitelj vas prilično određuje, premda to katkad i potiskujemo ili si ne želimo priznati.

Café24: Po čemu pamtite djetinjstvo?

Sarajevo, sanjkanje pored kuće. Družio sam se uvijek sa starijim mladićima od sebe pa bih katkad pokupio i batine. Smiješno to danas zvuči. Pamtim i učiteljicu koja me izdvojila kao rijetkog dječaka među djevojčicama kojeg je učila recitacijama. Sarajevo me obilježilo u mnogo čemu.

Café24: Navodno ste bili sramežljivi kao dijete?

Kad sam krenuo u prvi razred, držao sam se mami uz skute i nisam se odvajao. Bio sam napet. Nisam želio otići igrati se s ostalom djecom. Već nakon nekoliko dana bilo je bolje.