Prva skulptura bila mu je mala grčka karijatida od krede. Ona je legendarnog bubnjara Azre odvela do Akademije, a s njom je kao dječak samo htio zadiviti simpatiju u školi
ZBOG SIMPATIJE NA AKADEMIJU
Danju je kipar, a noću bubnjar! Boris Leiner: 'Volim portrete jer je upravo na licu ispisan život'
Čitanje članka:
6
min
Boris Leiner (68) jedan je od naših najuglednijih multivalentnih umjetnika. Javnosti je poznat kao najbolji bubnjar novog vala, a nekima manje poznat kao kipar, iako njegovi prijatelji znaju reći da je zapravo mnogo bolji kipar nego bubnjar, a to mnogo govori.
Iako je glazba znatno obilježila njegovu karijeru, jer je svirao u najpoznatijim bendovima iz doba novog vala, od legendarne Azre, Haustora, Vještica, Aerodroma, Šo!Mazgoona, preko reggae benda Naturalna mistika, koji je osnovao 1983., do suradnje u sastavu Leiner&Hrnjak, Leiner se posljednja tri desetljeća usporedno bavi skulpturom. Rođen u Čakovcu, odrastao je u obitelji samohrane majke s troje djece jer mu je otac preminuo vrlo mlad, kad je Boris imao tek sedam godina. Djetinjstvo je proveo u Međimurju i Slavoniji, gdje je već s 15 godina počeo baratati bubnjarskim palicama te osnovao svoj prvi bend, VIS Kanibali.
U Zagreb se doselio 1976. godine, a kako je imao likovnih sklonosti, počeo je studirati grafički dizajn. U želji da se spasi odlaska u JNA te da bi mogao s Azrom otići na jugoslavensku turneju, upisuje Likovnu akademiju, smjer kiparstvo.
Jedan je od rijetkih koji su dugo mogli surađivati s Branimirom Štulićem, a kad je Johnny otišao u Nizozemsku, Leiner je prekinuo studij te otišao s njim i nastavio ga u Utrechtu.
Dvojac u Nizozemskoj snima trostruki album "It Ain't Like In The Movies At All", no nakon trogodišnjih neuspješnih pokušaja proboja vraćaju se u Hrvatsku, gdje su napravili turneju. I to je bio kraj. Nakon 1991. nikad se više nisu čuli.
Likovni orkestar
Početkom '90-ih Leiner odlazi u Berlin kako bi pokušao "prodati" Vještice na Zapadu. Tad je živio u umjetničkoj četvrti Kreuzberg, no nakon tri godine, bez značajnijeg uspjeha, vraća se kući. Tad s navedenim bendom odlazi na europsku turneju i sudjeluje u koncertima "Rock Against the War" u Pragu i Berlinu, koje je prenosio MTV. Koncert je bio u rujnu 1992. s podnaslovom "Tko to tamo peva", a pozvani su bili poznati rock sastavi iz svih republika bivše Jugoslavije (Električni orgazam, Partibrejkersi, EKV te članova beogradskog projekta Rimtutituki).
Od sredine '90-ih aktivan je u mnogim hrvatskim sastavima te snima dva albuma s Darkom Rundekom. No cijelo to vrijeme intenzivnog bavljenja glazbom Leiner je usporedo radio na svojim skulpturama, prisjećajući se prve, male plesačice, koju je izmodelirao još u djetinjstvu, a koja mu je godinama poslije bila "ulaznica" pri upisu na Akademiju.
- Kao dječarac bio sam sramežljiv, a sviđala mi se jedna djevojčica. Smislio sam način da joj priđem tako što sam u školskoj kredi nožićem izmodelirao grčku karijatidicu. Upravo ta mala skulptura, prva koju sam napravio, odvela me na Akademiju likovnih umjetnosti, smjer kiparstvo. Profesora na prijamnom dojmila se moja minijatura i prošao sam - prisjeća se danas etablirani kipar.
Godine 1989. s balerinom Leiner utemeljuje projekt Ples skulptura, a 1998. pokreće Likovni orkestar, koji je zamišljen kao kolonija glazbenika koji se bave likovnim izražavanjem (Gobac, Percel, Urban, Yaya...). Ekipa postavlja nekoliko skupnih izložbi, od kojih je "Idi za srcem" bila 1999.
Nažalost, 2005. Leiner proživljava obiteljsku tragediju. Izgubivši kćer, sklanja se od svjetla reflektora i baca na kiparski rad s glinom, gipsom, terakotom, plastikom, aluminijem, žicom i broncom.
- Ovisno koji motiv obrađujem, je li bista, apstraktna forma ili reljef. Svaki materijal priča svoje i nije svejedno koji izabereš - kaže.
Uglavnom radi portrete muzičara (Relja Bašić, Boško Petrović, Arsen Dedić...) jer ga, kaže, zanimaju ljudi od formata, majstori svog posla, velikani duha, a lice je, smatra, ogledalo duše na kojem se piše život.
'Lice je ogledalo duše'
- Cijelo vrijeme isprepleću mi se muzika i kiparstvo. Nekako mi je prirodno da portretiram kolege i glazbenike kojima sam se divio i poštovao, osobito one uz koje sam stasao. A i sve umjetnosti objedinjuje ritam. U glazbi je to možda najočitije, no ključ svakog dobrog umjetničkog djela leži ponajprije u osjećaju za ritam i mjeru - kaže ovaj umjetnik, koji je svoju prvu samostalnu izložbu dočekao tek 2007. godine, u Muzeju Međimurja u Čakovcu. Nakon toga uslijedile su mnogobrojne izložbe na kojima se predstavio kao jedan od najboljih domaćih kipara portretista.
Da je vrlo uspješan u tom području, govore njegova vrlo zapažena djela koja danas krase mnoge prostore hrvatskoga kaptola. Pred zagrebačkom Beertijom, u nekadašnjoj Ulici 8. maja, danas Ulica Pavla Hatza, nalazi se park u kojem stoji i njegova skulptura Amy Winehouse. Dojmljiva crvena bista nekadašnjeg frontmena Azre može se pogledati također u tom Tematskom parku Rock'n'Rolla, u Hatzovoj ulici, gdje su i skulpture mnogobrojnih drugih ikona rocka, uključujući Leinerove biste Johna Lennona i Jimija Hendrixa. Osobno mu je najdraža skulptura "Jahačica ritma".
- Izlivena je u bronci i spaja sve ono što mi je bilo važno i uzbudljivo u životu i radu. Ta skulptura ima strast, senzualnost i ritam. Mislim da sam u njoj uvjerljivo utjelovio sve nabrojeno - kaže Leiner, koji motivaciju nalazi u ženskom aktu, portretima, ljepoti, ali i deformitetima.
- Postoje vječna i trenutna nadahnuća. Motiv žene i ženskog tijela provlači mi se kroz cijeli opus. Ali volim i portrete, pogotovo ako me neko lice posebno privuče. I ljepota i deformiteti mogu biti izazovni, ovisno o tome čemu ste skloniji - kaže kipar, u čijim se djelima ogleda poetičnost cijelog jednoga generacijskog i umjetničkog fenomena čiji senzibilitet korespondira s brojnim vrijednostima utkanim u danas već gotovo mitsku senzaciju novog vala, kako muzičkog tako i kulturnog dosega.
Njegov rad posve je intiman i osobit. Radi drukčije od metoda koje su ga učili na Akademiji, gdje je učio raditi kompaktne forme jer ih je lakše lijevati. No kako sam voli "ples oblika", a jer je i rupa oblik, radi tim stilom. Nadahnuće nalazi u mnogim umjetnicima, no vezano za kiparstvo to je, po njemu, nenadmašno "sveto trojstvo" - Michelangelo, Bernini i Rodin.
- Oni su u volumenom i formom, u mramoru i bronci rekli sve što se moglo reći skulpturom, maestralno u svakom pogledu: tehnički, idejno, estetski - smatra Leiner, koji je, nakon više od četiri desetljeća u glazbi i tri desetljeća u kiparstvu, izdao specifičnu autobiografiju, "Sve je bio ritam", 2020. godine, koja je postala nezaobilazno štivo o povijesti novog vala na ovim prostorima.
Duhovito i autentično svjedočanstvo dosad neispričanih priča o velikanima domaćeg rocka ispisano je autentičnim, duhovitim stilom koji otkriva naličje života celebrityja, ali i predanost umjetnosti, preskakanju barijera i pomicanju granica.
Knjiga, nastala na poticaj autorove životne družice Jasminke Mitrić, upotpunjena je sjajnim stripovskim ilustracijama Davora Schunka.
- Preko noći sam postao pisac, a čak i relevantni pisci poput Milka Valenta su mi čestitali. Kažu da knjiga pronosi duh vremena, a u njoj su opisane putešestvije, avanture s ljudima i lijepim ženama, sve je u kratkim pričama posloženo i jako zanimljivo za 'slušanje'. Sve izgleda kao brzi vlak rock n' rolla. Vodio sam buran život i nisam imao ni znanja niti hrabrosti pretočiti to na papir, sve do prije nekoliko godina, dok nisam upoznao svoju partnericu Jasminku, koja mi je rekla da to moram staviti u knjigu. Uz njen nagovor, ideje i navigaciju, napisao sam je u 30 dana - kazao je Leiner, koji je dvije godine kasnije objavio i knjigu "Azrini svjedoci".
Nažalost, vrsni umjetnik prije nekoliko godina obolio je od teške bolesti koja mu je znatno otežala stvaranje, no naviknuo se, kaže, živjeti s "njom".
- U biti sam imao boreliozu (bolest koja se prenosi ugrizom krpelja), pa je ona prouzročila neki oblik neurološke bolesti o kojoj se ni neurolozi ne slažu što je točno. Posljedice su uglavnom motoričke. U početku je bilo teško, ali sam se naviknuo živjeti i funkcionirati s tim. Čak sam smislio neke male privatne inovacije u glazbi i kiparstvu. Svako zlo za neko dobro, kako se kaže - pozitivan je Leiner.
Ipak, priznaje, glazba je uvijek bila glavni pokretač njegova opusa i rada.
- Bubnjevi su oduvijek moja prva ljubav, ali se periodično s kiparstvom upotpunjuju. Kad smo kod muzike, lani sam se vratio na scenu s autorskim singlovima koje sam realizirao sa sjajnim muzičarima. Ovih dana izlazi četvrti po redu, pod nazivom ‘Hit’, u izdanju Croatia Recordsa - najavljuje ovaj osebujni umjetnik, koji je svojim palicama u tančine istkao taktove svih albuma Azre i Vještica.
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
