Davor Sučić Sejo: Za film o Pišonji i Žugi sve je spremno

Davor Sučić poznatiji kao Sejo Sexon iz Zabranjenog pušenja u razgovoru je otkrio kako će teći radnja filma o Pišonji i Žugi, a osvrnuo se i na pjesmu 'Tri kile, tri godine'. 

Nastup na ovogodišnjem Ljetu u MSU-u ulijeće vam između snimanja spota 'Tri kile, tri godine' i igranog filma o Pišonji i Žugi. 

U Sarajevu je već kompletirana ekipa za snimanje filma, tako da sad kad je to već krenulo, onda nema odustajanja. Naravno da nam je cijelo vrijeme tu negdje prisutna i stalna borba za financijska sredstva, ali kad smo se tu već upustili, onda ćemo to u skoro vrijeme i privesti svome kraju.

Emir Hadžihafizbegović glumit će drota Murgu. Kako će teći radnja u filmu?

Priču smo zamislili tako da to bude mala crnohumorna komedija. Radnja će se vrtjeti oko nekoliko likova koji su se ranije pojavljivali u našim pjesmama. Na primjer, Guzonjin sin, lijepa Mila pa onda Pišonja i Žuga. Bit će još nekoliko likova kojih nema u našim pjesmama, koje smo potpuno izmislili. Scenariju za film je inače prethodio kazališni komad koji smo onda proširili za potrebe snimanja filma. A konkretnije što se tiče radnje, reći ću samo da je kraj filma u stvari početak pjesme. Odnosno, radnja u filmu se odvija do krađe autobusa iz pjesme 'Balada o Pišonji i Žugi'.

Prethodno ste snimili spot za pjesmu 'Tri kile, tri godine'. Što vas je ponukalo na politički i društveno izrazito angažiran glazbeni uradak?

Riječ je o pjesmi koja je u stvari priča velikog dijela nas ovčica iz tranzicijskih zemalja koje nas je pregazio neoliberalni kapitalizam. 'Tri kile, tri godine' je još jedna dokumentaristička pripovijetka bazirana na istinitim događajima koja se u većoj ili manjoj mjeri dotiče života svih nas koji živimo na ovim prostorima.

Subotnji koncert će Zabranjenom pušenju biti prvi koji će odsvirati na krovu.

Pa da. Tim koncertom se pridružujemo velikanima glazbe koji su također poznati po svojim koncertnim nastupima na krovovima, poput U2, Beatlesa, Plavog orkestra. Publika će moći uživati u jednom doista romantičnom pogledu na grad, posebno ako tko dođe sa svojom dragom ili dragim. Samo ne dao bog da netko i skoči dolje ako mu koncert bude baš tako loš, hahaha.

Koje pjesme možemo očekivati čuti od Zabranjenog pušenja u subotu?

Repertoar uvijek slažemo tek na samom koncertu. Jer svaki koncert nam je poseban događaj i sa sobom nosi posebnu atmosferu, gledamo kako je raspoložena publika, kako reagira, a pritom pokušavamo zabaviti i sami sebe.

Želite reći da idete za tim da zabavite raju, ali pritom pazite i na taktiku?

Da. Na raju mislim utoliko što idem za što boljim zvukom, za što kvalitetnijom produkcijom, pa svaki put vodimo sa sobom dosta ljudi koji su stručnjaci u raznim područjima. Samim tim ovaj posao zna biti tehnološki dosta kompliciran. Što se tiče pjesama koje sviramo, bilo bi pogubno da svaki put imamo isti set pjesama, da ih slažemo kao keramičari, poput kockica.

Kakvi su vam dojmovi oko dosadašnjeg tijeka i same ideje Ljeta u MSU-u?

To je izvrstan događaj. Do sada se uvijek nekako stjecao dojam kao da umjetnost stalno bježi od publike. Posebno najviša kultura i najozbiljnije institucije kao da su zazirali od masovnije posjećenosti onoga što bi organizirali. Rock and roll, s druge strane, uvijek je bio u tom nekom položaju da ga se ne smatra niti estradom niti umjetnošću. Zato je jako lijepo i raduje me da je jedna tako velika institucija poput Muzeja suvremene umjetnosti prepoznala rock and roll i napokon organizirala seriju događanja na kojima se okuplja nekad i više od 1000 ljudi.