Dodaj 24sata među omiljene izvore na Googleu
Četiri desetljeća nakon premijere ALF je i dalje televizijska ikona. Serija je nasmijavala milijune, no snimanja su bila iscrpljujuća, odnosi napeti, a sudbine nekih njezinih zvijezda završile su tragično
Dlakavi izvanzemaljac s planeta Melmac, velikog nosa, britkog jezika i gotovo nezasitnog apetita ostavio je upečatljiv trag u popularnoj kulturi. "ALF" je bio jedna od onih serija koje su na prvi pogled djelovale kao jednostavna obiteljska komedija, ali iza kulisa njezino je snimanje bilo sve samo ne jednostavno.
Američka znanstvenofantastična humoristična serija "ALF" premijerno je prikazana na NBC-u 22. rujna 1986. godine, a posljednja epizoda emitirana je 24. ožujka 1990. Tijekom četiri sezone snimljeno je 97 epizoda, a u središtu priče bio je Gordon Shumway, izvanzemaljac s planeta Melmac kojemu je obitelj Tanner nadjenula ime ALF, skraćeno od "Alien Life Form". Nakon što se svojim svemirskim brodom srušio u garažu Tannerovih, tipične američke obitelji iz predgrađa Kalifornije, njihov se svakodnevni život zauvijek promijenio.
Glavu obitelji Willieja Tannera glumio je Max Wright, njegovu suprugu Kate Anne Schedeen, dok su njihovu djecu Lynn i Briana utjelovili Andrea Elson i Benji Gregory. Ipak, najveća zvijezda bio je lik koji zapravo nije bio čovjek. ALF-u je glas davao Paul Fusco, jedan od tvoraca serije, koji je zajedno s Tomom Patchettom osmislio koncept neobičnog izvanzemaljskog gosta. Upravo Fusco bio je i glavni lutkar, a za Mental Floss je jednom prilikom objasnio što mu je bilo najvažnije.
- Djeca su željela vjerovati da je ALF stvaran. Zato sam tu iluziju čuvao upravo zbog njih - komentirao je. Fusco nije bio samo ALF-ov glas. Bio je njegov izvođač i glavna kreativna snaga, a upravo je njegova izvedba velikim dijelom oblikovala karakter koji je postao globalno poznat. Kada je bilo potrebno prikazati ALF-a cijelom figurom, kostim je nosio Michu Meszaros, čiji doprinos izvorno nije bio naveden u odjavnoj špici.
Serija je ubrzo prerasla televizijske okvire. ALF se pojavljivao na igračkama i brojnim drugim proizvodima, a dobio je i animirane serije. Paul Fusco nastavio je njegovati lik i nakon završetka originalne serije, a vraćao mu se u televizijskom filmu "Project: ALF" iz 1996., emisiji "ALF's Hit Talk Show" te brojnim kasnijim gostovanjima i projektima.
Scenografija je bila prilagođena upravljanju lutkom, pa su se u podu nalazili skriveni otvori kroz koje su lutkari mogli pokretati ALF-a. Glumci su morali dobro pamtiti gdje se ti otvori nalaze kako tijekom snimanja ne bi upali u njih. Takav način rada znatno je usporavao produkciju i činio snimanje jedne naizgled jednostavne humoristične scene mnogo složenijim nego u klasičnim sitcomima.
Zbog tehničkih zahtjeva "ALF" je u svoje vrijeme bio među skupljim polusatnim humorističnim serijama. Snimanje je trajalo vrlo dugo, a set je bio zatvoren za publiku, između ostaloga kako bi se sačuvala iluzija o tome kako ALF zapravo "oživljava". Umjesto reakcija publike u studiju korišten je snimljeni smijeh.
- Vjerujte mi, na tom setu nije bilo veselja. Bila je to tehnička noćna mora, užasno spora, vruća i zamorna. Ako ste imali scenu s ALF-om, trajala je cijelu vječnost. Za pola sata televizijskog programa trebalo nam je dvadeset, dvadeset pet sati snimanja - rekla je Anne Schedeen jednom prilikom.
Godinama poslije završetka serije govorilo se o napetoj atmosferi na snimanju. Glumci su morali raditi u tehnički vrlo zahtjevnim uvjetima, a istodobno su znali da najbolje šale i najveću pozornost publike redovito dobiva lutka. Max Wright poslije nije skrivao da mu rad na seriji nije ostao u osobito lijepom sjećanju. Ipak, priznao je da mu je zadovoljstvo donosila spoznaja koliko je serija značila gledateljima, osobito kada bi primao pisma obožavatelja koji su opisivali koliko im je ALF donosio radosti.
- Kad smo snimili pilot, pomislio sam: 'Nema šanse da ovo zaživi.' A onda je zaživjelo - komentirao je Wright za People.
Jedna od priča koje su godinama kružile o snimanju govori da su napetosti tijekom četvrte sezone dosegnule takvu razinu da je Wright navodno nasrnuo na lutku ALF-a uz povik kojim se požalio da su zapravo svi postali lutke. Navodno je Wright posljednjeg dana snimanja bio toliko spreman ostaviti seriju iza sebe da je odmah ispraznio garderobu i napustio studio, iako u tom trenutku još nije bilo potpuno jasno hoće li se serija vratiti.
- Na kraju nije važno kako sam se ja osjećao niti kakvi su nam bili dani na snimanju. ALF je ljudima donio mnogo radosti. Obožavali su ga - zaključio je glumac.
- Postoje trenuci kada je ALF toliko stvaran da vam jednostavno zastane dah. Jednom je uzeo katalog ženskog rublja i mogli ste doslovno vidjeti kako mu se mijenja izraz, kao da mu raste temperatura. Kako je to uspio? ALF ima kamene oči, doslovno hladne crne oči, a ponekad, ovisno o tome kako ih zahvati svjetlo, odjednom postanu tople, baš poput ljudskih očiju - ispričao je Wright o ALF-u za časopis Time.
Posebno mjesto u povijesti serije ima njezina posljednja epizoda. Autori nisu planirali da priča završi onako kako je završila. U finalu ALF dobiva priliku ponovno se susresti s pripadnicima svoje vrste. Međutim, neposredno prije nego što uspije otići, zarobljavaju ga američke vlasti. Na ekranu se pojavila poruka da će se priča nastaviti. Problem je bio u tome što nastavka nije bilo. U trenutku snimanja još se odlučivalo o budućnosti serije, a takav kraj je trebao otvoriti vrata još jednoj sezoni u kojoj bi se priča razriješila. NBC je ipak odustao od nastavka, pa su gledatelji godinama ostali bez odgovora na pitanje što se dogodilo s ALF-om.
Tek šest godina kasnije snimljen je televizijski film "Project: ALF", zamišljen kao završetak priče. Međutim, u njemu nije sudjelovala originalna obitelj Tanner, zbog čega film kod dijela obožavatelja nikada nije stekao status pravog završetka serije.
Zanimljivo je i da svaka epizoda originalnog ALF-a nosi naziv neke pjesme, pri čemu je naslov na određeni način povezan s radnjom epizode. Serija je tijekom emitiranja morala prolaziti i kroz promjene kako bi zadržala status obiteljskog programa. Primjerice, ALF je u ranim epizodama znao konzumirati alkohol, ali je taj element uklonjen nakon zahtjeva televizijske mreže da sadržaj bude prikladniji obiteljskoj publici. Fusco je za Hollywood Reporter 2012. godine komentirao kako smatra da bi ALF danas mogao biti još bolji nego u vrijeme kada je sniman.
- ALF bi danas mogao govoriti još otvorenije, jer je svijet sasvim drukčiji nego osamdesetih - istaknuo je.
Jedan događaj iz stvarnog života također je utjecao na radnju. Kada je Anne Schedeen zatrudnjela, trudnoća je uklopljena u seriju, a obitelj Tanner dobila je još jednog člana, bebu Erica.
Vrijeme, međutim, nije bilo blago prema dijelu glumačke postave. Sudbine nekoliko glavnih i sporednih glumaca danas daju sasvim drukčiji ton prisjećanju na seriju koja je milijune ljudi nasmijavala. Max Wright, nezaboravni Willie Tanner, godinama nakon ALF-a nastavio je glumiti, ali njegov je život obilježila teška bolest. Godine 1995. dijagnosticiran mu je limfom. Bolest je neko vrijeme bila u remisiji, no Wright je preminuo 2019. godine u dobi od 75 godina.
Anne Schedeen, koja je glumila Kate Tanner, preminula je ove godine, a imala je 77. Kate je u seriji često bila najprizemljeniji član obitelji. Imala je malo strpljenja za ALF-ove nepodopštine, ali bi njezina zaštitnička strana redovito izašla na vidjelo kada bi se izvanzemaljac našao u stvarnoj nevolji. Posebno tužna bila je sudbina Benjija Gregoryja, dječaka koji je glumio Briana Tannera. Gregory se nakon dječje glumačke karijere uglavnom povukao iz Hollywooda. U lipnju 2024. pronađen je mrtav u automobilu u Arizoni. Imao je 46 godina.
Njegova televizijska sestra Andrea Elson, koja je glumila Lynn Tanner, odabrala je sasvim drukčiji životni put. Nakon završetka glumačke karijere uglavnom se povukla iz javnosti. Udala se 1993. za Scotta Hoppera, koji je radio na ALF-u, a par je dobio dvoje djece.
- Morala sam se maknuti od svega toga. Napokon sam pronašla samu sebe - komentirala je glumica za People godinama kasnije.
Tužne vijesti pratile su i glumce koji su igrali Tannerove susjede. Liz Sheridan, koja je utjelovila znatiželjnu Raquel Ochmonek, pojavila se u 34 epizode ALF-a. Nedugo nakon završetka serije dobila je ulogu po kojoj će je upoznati još jedna generacija gledatelja, Helen Seinfeld, Jerryjeve majke u seriji "Seinfeld". Sheridan je preminula 2022. u 93. godini života. John LaMotta, koji je glumio njezina televizijskog supruga Trevora Ochmoneka, preminuo je 2014. u dobi od 75 godina.
- Serija “ALF” je bila sr***, najgori posao koji sam ikada odradio - komentirao je LaMotta u razgovoru za TMZ 2010. godine.
24sata © 2026
