Dobri duh šansone: Bio je strog kritičar i pazio na svaku sitnicu

Skladatelj, interpretator šansone, tekstopisac, aranžer i likovni umjetnik Zvonko Špišić preminuo je prošle godine, na današnji dan, u 81. godini. Nekoliko tjedana prije smrti je pretrpio moždani udar, a posljednjih dana svog života nije bio pri svijesti. 

- Napravili smo sve što smo mogli, njegova bolest bila je teška, ali nas je prepoznavao do samog kraja - rekao je Špišićev zet Mladen Plavšić. Dodao je kako se Špišić u bolnici uvijek šalio i zabavljao osoblje, ali se pred kraj gubio. 

Skladatelj se glazbom profesionalno počeo baviti od 1958. godine, a nikada nije pohađao muzičku školu. Objavio je preko 370 skladbi, te je za svoj rad primio šezdesetak domaćih i inozemnih nagrada i priznanja. Po broju izvedenih pjesama i nagrada prvi je na festivalima u Zagrebu i Krapini, a po broju nagrada treći u Splitu. 

- Dobio sam više od 80 prestižnih glazbenih nagrada u Hrvatskoj, no to sve više nije važno. Više od 15 godina ne izlazim iz kuće osim kod liječnika, a i to mi je velik napor jer me strašno bole noge. Ne mogu stajati, hodati, uspraviti se. Užas. Kralježnica mi je oštećena i trebao sam ići na operaciju, ali liječnici su rekli da je bolje u to ne dirati. Eto, u takvom sam stanju - rekao je svojedobno Špišić. 

U svojoj karijeri bio je na mnogim funkcijama pa je tako od 1979. do 1980. bio potpredsjednik, od 1980. do 1984. predsjednik, te od 1984. do 1988. godine tajnik Hrvatskog društva skladatelja. Sedam godina u dva mandata bio je predsjednik Zajednice umjetnika Hrvatske. Direktor zagrebačkog festivala zabavne glazbe bio je 1980., 1981. i 1987. godine. Od 1972. do 1976. godine bio je zastupnik u Hrvatskom saboru, te je od 1982. do 1986. godine bio odbornik u Skupštini grada Zagreba.

- Više ne pjevam ni ne slikam. Nemam potrebe, pjevao sam 50 godina i napisal sam sve pjesme koje sam htel i naslikal sve slike koje sam htel. Kaj bum se sad gnjavil još i s tim - ispričao je glazbenik o kojem su pod stare dane brinule kćeri jer se sve teže kretao. Špišić se šalio da je napravio kćeri, blizanke Aleksandru i Marlenu odjednom kako se ne bi mučio poslije. 

- One se brinu o meni. Imam i četvero unučadi, tako da sam jako sretan - istaknuo je glazbenik kojeg su najviše veselili posjeti prijatelja.  Osim brojnih skladbi koje se povezuju s Gradom Zagrebom, Špišić je napisao i niz mediteranskih skladbi među kojima su 'Šjor Perina', 'Barbara', 'Konoba kod dva ferala', 'Barkarole, barkarole', 'Materina spara', 'Bog nek ti pozlati ruke', 'Zvona moga grada' i mnoge druge.

Glazbenik je otkrio kako je legendarnu pjesmu 'Suza za zagorske brege' napisala jedna djevojčica. Uz Zvonkovu pomoć postala je pjesma koju će još generacije voljeti. Prvi izvođač pjesme 'Suza za zagorske brege'  bio je Vice Vukov, a sredinom 80-tih skladatelj Zvonko Špišić napravio je i tamburaški aranžman. Glazbenik Hrvoje Hegedušić (82) naziva Špišića 'dobrim duhom zagrebačke šansone' i rekao je kako su se svi oko njega okupljali. 

- Osim kao sjajnoga glazbenika, sjećat ćemo ga se i po tome što je bio jako dobar čovjek. Iskren prijatelj koji je uvijek bio spreman pomoći. Svima nam je pomagao kad je trebalo. Bio je strog kritičar, upozoravao nas je na najmanje sitnice. I to je bilo dobro jer zahvaljujući njemu i mi smo istesali naš glazbeni put. Pamtit ću ga po vrsnim interpretacijama. Zvonko je glumački otpjevao svaku svoju pjesmu - ispričao je Hegedušić. Direktor Šansonfesta Hrvoje Markulj rekao je kako kada je Špišić 1963. pjevao 'Milionera, pomislio je kako je svijet došao k nama jer je zvučao po svim američkim standardima. 

Špišića je zapazio još kao klinac kad je ovaj pjevao 'Dajte mi kočiju s osam bijelih konja'. Nakon 'Milionera' Markulj je uživao na njegovu koncertu u Gavelli 1964. Zagrebačkom skladatelju, dodaje Markulj, glazbenici skidaju kapu zbog njegova golemog opusa, a Markulja se pak najviše dojmilo što je 'Zvona moga grada' Vici Vukovu napisao kajkavac, te što je baš Špišić uglazbio omiljenu 'Suzu za zagorske brege'.

Skladatelj Zrinko Tutić (62) smatra da je Špišić jedan od najvećih šansonijera i skladatelja koje je Hrvatska ikad imala.

- Volio je talent i znao ga je prepoznati. Sjećam se da sam 1981. na Zagrebfest došao s pjesmom ‘Doris’. Žiri nije bio sklon pjesmi, a Špišić, koji je bio direktor festivala, rekao je da je to najbolja pjesma koja je pristigla i da sigurno ulazi - istaknuo je Tutić.