Edita Karađole: 'Iz štikli se ne skidam čak niti u mirovini...'

Danas sam obukla malo niže štikle, kiša je i sklisko pa slikajte samo gornji dio, našalila se nasmijana, vitka i elegantna Edita Karađole (80). Glumica, naime, bez štikli ne ide nikamo, posebice jer s godinama, šali se, postaje sve niža i niža.

U šarmantnoj, vedroj, dotjeranoj te mladolikoj kazališnoj i televizijskoj glumici, za koju godine kao da ne postoje, teško će tko prepoznati Baku Cvitku, koju je glumila u serijalu “Larin izbor”. To je tek jedna od više od 150 uloga koje je odigrala tijekom pet desetljeća duge karijere.

Čak 47 godina provela je u HNK “Ivana pl. Zajca”, gdje je dočekala i mirovinu. No i dalje radi punom parom. Kao mlada, tri sezone bila je angažirana u Pionirskom kazalištu, današnjem Zagrebačkom kazalištu mladih, a jednu godinu i u kazalištu u Mostaru.

- Zrelost je jako važna za glumce. Što više slojeva imate, a to dolazi s godinama, to ste bolji glumac. Nažalost, ti ‘slojevi’ se vide i izvana - kaže glumica čija je karijera, bez obzira na mirovinu, u stalnom usponu. Sad joj je jako drago snimati filmske scene i upravo se priprema za snimanje novih nastavaka serije “Novine”.

Ljubav koja traje

- Veseli me snimanje nastavaka i rad s kolegama. Uvijek se sjetim kako mi je redatelj Dalibor Matanić pri snimanju serije dao najkraću, ali i najefikasniju uputu: ‘Edita, nazi!’ (misleći da budem oštra i hladna poput nacista), i to je bilo to - prisjeća se glumica, koja se jednako predano posvetila i pedagoškom radu - satovima Scenskog govora na Dramskoj akademiji i Operne glume na Muzičkoj akademiji.

- Muzika je za mene umjetnost broj jedan. Ona nas spaja – ističe Edita, koja je od malih nogu bila fascinirana odlascima u kazalište s tetom Meri, koja ju je odgojila.

Naime, rođena Imoćanka je već s nekoliko mjeseci napustila rodni grad i s roditeljima se odselila na Korčulu. Nakon smrti oca Mate, mama Gabrijela ostala je sama s dvije kćeri.

Odrastala je bez majke

- U želji da pomogne svojoj sestri, mojoj mami, teta Meri je preuzela brigu o meni, tako da sam se s mamom i sestrom, koje su se najprije preselile u Sarajevo, a poslije rata u Beograd, viđala samo ljeti. S majkom i sestrom ponovno sam se istinski zbližila godinama kasnije, kad sam osnovala vlastitu obitelj - kaže Edita. Teta Meri je, dodaje, bila stroga, ali pravedna. I jako je voljela kazalište, u koje je odlazila često, sa sobom vodeći nećakinju.

- Tako sam i sama zavoljela teatar. Često mislim, da su me teta i tetak puštali da se više igram, možda ne bih nakon Klasične gimnazije odabrala studij glume. U tome sam, naime, vidjela ispušni ventil, mogućnost da se mogu igrati i biti slobodna - kaže Edita.

No kao prava klasičarka nije se odmah opredijelila za glumu, nego je nakon mature upisala studij kemije. Svaki dan je na putu do Tehničkog fakulteta prolazila pokraj zgrade Akademije.

- Vani jesenje boje, lišće, mirisi kestena, a ja mislim: ‘Pa neću valjda cijeli život provesti u zatvorenom laboratoriju!?!’. I tako sam se na jesen ohrabrila i upisala glumu - priča Edita, koju je kazalište spojilo i sa suprugom, glumcem Nenadom Šegvićem. Nedavno su proslavili 54. godišnjicu skladnog braka.

I danas zaljubljena u muža

- Prvi put sam ga vidjela u Banjoj Luci, gdje sam s tadašnjim dečkom gledala predstavu u kojoj je Nenad imao glavnu ulogu. Nakon godinu dana ponovno smo se sreli na splitskoj rivi i dogovorili susret u Kazalištu mladih. Zaljubili smo se i od tada smo nerazdvojni. Osim što mi je pomagao u radu, Nenad je bio nezaobilazna osoba u odgoju našeg sina. Ništa mu nikad nije bilo teško, a nije ni danas - hvali Edita supruga.

Slobodno vrijeme voli provesti uz dobru knjigu, voli plivati i sa suprugom uživa u zajedničkoj strasti - putovanjima. Želja joj je posjetiti rodni Imotski.

Kad bi pak mogla vratiti vrijeme unatrag, ne bi ništa mijenjala osim što bi željela da joj se vrati starija unuka Tijana, koja je kao 16-godišnjakinja tragično poginula pod kotačima automobila jednog mladog vozača.

- To mi je najveća tuga u životu, jako smo bili vezani uz Tijanu. Nakon takvih tragedija na život se gleda sasvim drugačije. Nasreću, tu je naša mlađa unuka Carla, koju obožavamo i uživamo u svakom trenutku koji provedemo zajedno - kaže Edita, čiji suprug svake godine na Međunarodnom festivalu malih scena jednu predstavu posveti tragično preminuloj unuci Tijani