Oduvijek sanjamo da možemo pokoriti taj mali komad svijeta kojem se divimo, ali samo tako da i sami postanemo dijelom njega. Taj je svijet, barem djelomično, sad umro
KNJIŽEVNICA O KRALJICI:
PLUS+
Elizabeta nikad nije bila krhka princeza nego kruta fasada...
Bajka o monarhiji prva je koju naučimo u djetinjstvu. Ne svojom voljom, ulazimo u taj idealiziran svijet gdje se poistovjećujemo s ljudima u čijoj koži se velika većina nas nikada neće naći. Suludo je zapravo, zamisliti se s ovim odmakom nad tim senzibilitetom za plemićke tegobe, koje su u narodnoj književnosti i usmenoj predaji ipak nadživjele sve ratove, previranja, cijepanja starog kontinenta, brojne krize i popratnu glad i neimaštinu sveg drugog stanovništva, koje i dalje ostaje bespogovorno slijepljeno uz tu ideju neke čiste ljudskosti među onima koji su rođeni u stvarno jedinstvenoj privilegiji, koja dakako nosi i debeli sloj težine. Dio je bajke je uvijek naravno disrupcija tog sistema, ulazak nekog pučanina (jasno, najčešće pučanke) u svijet kojem je ipak intelektualno, a često i emotivno nadmoćna.
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
