Ivica Bubalo, prekaljeni menadžer i poznavatelj glazbenih prilika tvrdi kako ovako kao u koronakrizi nije bilo ni u ratu. Bilo je bolje, tvrdi. Sviralo se, a poziva estradnjake da to čine i danas, ali da se prilagode situaciji
CIJENA SLAVE U DOBA KORONE
Estradni menadžer: 'Za vrijeme rata se nastupalo, a sad nitko. Imaju milijune, a nemaju volje'
Dabogda imao pa nemao. Ova je kletva snašla mnoge. Još nedavno su zarađivali iznose koje prosječan građanin ne zaradi za nekoliko godina. Za Novu godinu pjevali su za 20.000, 30.000, 50.000 eura, pa i više. Evente su naplaćivali po 100.000 kuna, reklo bi se - “lova do krova”. Jest, ne svi i ne njih mnogo, ali ipak dovoljno. Ta vremena blagostanja i obilja su trenutačno iza njih, a oni koji su trošili kao da sutra ne postoji danas “kubure” s budžetom. Nezamislivo je da je jednoj od najpopularnijih pjevačica odbijena kartica. Za normalnog čovjeka velikih oko 10.000 kuna, za nju su to samo dvije minute novogodišnjeg nastupa. No nastupa trenutačno nema. O poslovima i prihodima na estradi čitajte sljedećih dana u feljtonu 24sata za koji ekskluzivno govori i glazbeni menadžer Ivica Bubalo...
POGLEDAJTE VIDEO O TONČIJU HULJIĆU:
Pokretanje videa...
01:20
Možete li usporediti sadašnje stanje pandemije s ratom što se tiče glazbene industrije? Kako je rat utjecao na posao glazbenika tada i je li to slično ovome što se sada događa?
To se ne može usporediti. Za vrijeme rata glazbenici su radili non stop. Što komercijalno, što humanitarno.
Kako su pjevači tada preživljavali i nosili se s ratom? Jesu li nastupali gdje i zarađivali? Je li to bilo u većoj ili manjoj količini nego danas? Kako je rat utjecao na njihovu karijeru?
Kao što sam rekao, radili su svi glazbenici. Bilo je na desetine, ako ne i stotine klubova. Osim toga aktivna je bila i naša dijaspora tako da su bila gostovanja od Amerike do Australije. Sjećam se u ratu je jedan mjesec velika dvorana Gripe imala tri velika dvoranska koncerta. Samo su honorari bili znatno manji nego danas. Oni su postali zvijezde, a počeli su karijeru u tim vremenima. Danas su Gibonni, Tony Cetinski, Severina, Giuliano, Dražen Zečić... Do rata glazbeni centri bili su Sarajevo, Split, Beograd, a nakon stvaranja države Hrvatske Zagreb je, zahvaljujući tome da su svi glavni mediji tamo, a isto tako i novac, uveli 'dance scenu', koja je nanijela najviše štete hrvatskoj glazbi.
Sada se mnogi glazbenici žale kako nemaju prihoda jer su ograničeni nastupi. Koje je vaše mišljenje o tome?
Nije istina to. Ima pjevača koji su teški milijune eura, međutim oni koji su najviše nastradali u koroni su muzičari. Godinama su svirali i od toga živjeli, iz mjeseca u mjesec, a sad su odjednom ostali bez prihoda. Oni su jedini pravi gubitnici uz ljude koji imaju razglase i rasvjetu.
Mislite li da postoji rješenje za novonastalu situaciju u glazbenoj industriji? Kome je, po Vašem mišljenju, pandemija najviše naštetila?
Normalno da postoji. Samo u Dalmaciji ima 26 dvorana (sportskih i školskih). Ja sam ih radio sve. Svaki pjevač može, ako vjeruje u sebe, odraditi sve te dvorane. Samo što će tada zaraditi deset puta manje nego kad lupaju cijene gradovima, turističkim zajednicama i klubovima. Eto, mnogi od izvođača na televiziji i u novinama izjavljuju da jedva čekaju da počnu pjevati. Kada im je toliko stalo, nitko im ne smeta. Svi imaju svoje menadžere i neka izvole, dvorane u Dalmaciji, Istri, Zagorju, čak i Slavoniji, ih čekaju. Kad im toliko nedostaje pjevanje - izvolite. Ako ništa drugo, neka budu korektni prema svojim glazbenicima i ljudima iz produkcije koji su najviše nastradali. Pa da vidimo je li im do pjevanja.
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
