PREMIJERA PREDSTAVE
FOTO 'Trilogija o Agamemnonu 2.0' okupila brojne uzvanike. Pogledajte tko je bio u HNK-u
Dramska obrada antičkog mita „Trilogija o Agamemnonu 2.0“ autorice Lade Kaštelan, u režiji Livije Pandur, premijerno je izvedena u petak u zagrebačkom HNK, povezujući klasični predložak i aktualni trenutak s fokusom na raspad obitelji, pitanje moći i naslijeđene traume.
Izvorna "Trilogija o Agamemnonu" praizvedena je 1995. godine i nastala je u kontekstu neposrednog ratnog iskustva. Njezina nova verzija "2.0" antičku tragediju otvara iz perspektive današnjeg svijeta, u kojem rat i nasilje više nisu neposredno iskustvo, nego trajno prisutna trauma koja se prenosi i ne razrješava.
Polazeći od grčkih tragedija vezanih uz Trojanski rat, Lada Kaštelan u "Trilogiji o Agamemnonu" propitivala je cijenu pobjede, njezine okrutne posljedice i iluziju novog početka. U verziji "2.0" perspektiva se pomiče: trauma više nije aktualni događaj, nego stanje koje ne dopušta iskorak u novo. Svijet se otkriva kao neprekinuti lanac mržnje, obilježen transgeneracijskim prijenosima i dubokim podjelama.
Predstava je strukturirana u tri dijela. "Prevara", prema Euripidovoj "Ifigeniji na Aulidi", prikazuje trenutak u kojem Agamemnon žrtvuje kćer Ifigeniju kako bi rat mogao početi. "Povratak", prema Eshilovu "Agamemnonu", prati njegov dolazak kući nakon deset godina rata, kada ga supruga Klitemnestra ubija iz osvete. Završni dio, "Šesti dan", bavi se sudbinom njihove djece Oresta i Elektre, posljednje karike u lancu osvete. Nastao je prema motivima Euripidova "Oresta".
U središtu je izvedbe odnos Agamemnona i Klitemnestre, prikazan kao sukob dvoje ljudi čiji je brak razoren ratom, ambicijom i osobnim gubitkom. Njihov dijalog prerasta intimni obračun i postaje simbol političkog nasilja. Orest je prikazan kao nasljednik tog sukoba, rastrgan između lojalnosti, osvete i pokušaja prekida začaranog kruga.
Glumački ansambl predstavu nosi snažnom emocionalnom energijom, balansirajući između patosa antičke tragedije i suzdržanog suvremenog izraza. Interpretacije naglašavaju unutarnje lomove likova, izbjegavajući jednoznačne moralne pozicije, čime predstava otvara prostor za promišljanje o odgovornosti i nasljeđu nasilja.
U predstavi još glume Nina Violić, Livio Badurina, Olga Pakalović, Živko Anočić, Igor Kovač, Filip Vidović, Tea Ljubešić, Goran Grgić, Ivana Boban, Luka Dragić, Jadranka Đokić, Alma Prica, Siniša Popović i Lana Ujević Telenta.
Dramaturšku obradu, uz Ladu Kaštelan, potpisuje i Mirna Rustemović, skladatelj je Branko Rožman, scenograf Marko Japelj, kostimograf Leo Kulaš, koreografkinja Tanja Zgonc i oblikovateljica svjetla Vesna Kolarec.
Redateljica Pandur predstavu je oblikovala u snažnom vizualnom ključu. Minimalistička, ali simbolički nabijena scenografija i naglašeni kontrasti svjetla i tame pojačavaju osjećaj bezvremenosti, dok kostimografija spaja klasične i suvremene elemente. Mit se tako ne doima udaljenim, nego prisutnim – kao obrazac koji se neprestano ponavlja.
