Gibo: Oliveru nikad niti jedna rečenica nije počinjala s 'ja'
Najbolju pjesmaricu ovih prostora, govori, imaju Bijelo dugme i Oliver. Mogao mu je prijatelj napraviti dva koncerta za redom a da ne ponovi ni jednu pjesmu i da bude senzacionalno
Bio je pjevač koji je pjesmu donio na taj način da svi govore 'Oliverove pjesme'. Toliko je bio sugestivan da je mogao pjesmu posvojiti. To više nije bila moja pjesma, ili pjesma pokojnog Zdenka Runjića nego njegova, rekao je Zlatan Stipišić Gibonni (49).
POGLEDAJTE VIDEO:
Neutješni Oliverov prijatelj dodao je da je velika stvar biti toliko uvjerljiv da pjesmu doneseš kao svoju. Taj izbor, kaže, koji je Oliver sebi odabrao da budu njegove pjesme čini najvažniji dio naše glazbe.
- Sigurno ima barem 40 fantastičnih. Jako puno ih je meni dragih, a najdraže su mi iz faze kad je bio hrabar. Za to ga je publika uvijek nagradila. S pjesmama poput „Galeb i ja“, „Magdalena“, „Podsjeti me što to bješe ljubav“. „Galeb“ nema refren, ni u jednom trenutku ništa se ne ponavlja. Nema refrena za kojeg ćeš se uhvatiti, priča ide od 'a' do 'b', i ako nisi sve odslušao, ne znaš o čemu je riječ - priča Gibo.
Najbolju pjesmaricu ovih prostora, govori, imaju „Bijelo dugme“ i Oliver. Mogao mu je prijatelj napraviti dva koncerta za redom a da ne ponovi ni jednu pjesmu i da bude senzacionalno. A o Oliveru kao prijatelju i suradniku kaže: To je isto!
- Bio je jako jednostavan, nikad ništa nije komplicirao. Imao je osobinu koju nikad nisam sreo, a to je da mu ni jedna rečenica nije počinjala s 'ja'. Nikad nije rekao da je imao super koncert nego 'imali smo koncert, tamo je bilo super, publika je super pjevala'. Spomenuo bi i tko je bio gost ali nije stavljao sebe u prvi plan. Kao da je to bio koncert na kojemu je on bio inspicijent. Kao da nismo došli radi njega a u stvari smo svi tamo radi njega. Nema on ego, taštinu, to kod njega živi na nekoj drugoj adresi. Njegov opus je puno važniji nego što smo mu dali do znanja – tužan je Gibonni.
VIDI OVO! Lista najpopularnijih Oliverovih pjesama.
Dragi Olivere, evo saznah tužnu vijest, Ti nisi OVDJE s/među nama. Iz te konsternacije imam potrebu Ti ovo napisati. Za moj šesnaesti rođendan, bio sam daleko vani, roditelji su mi poklonili Tvoj i album Vice Vukova. Priznajem, bio sam im zahvalan na daru, ali ga jedno vrijeme nisam shvatio. Poslije, ma slušao sam, bilo je lijepo, ali ….kada sam bio sam, zatvorio oči i pustio se. Dragi Olivere, na žalost, Te nikada nisam osobno upoznao, Vicu jesam, njegov zagrljaj i ohrabrenja, pričao mi je svoj put, NEĆU NIKADA zaboraviti. Dragi Oliver, tu moju zbirku Tvojih pjesama sam presnimio i bili smo na Lastovu, biseru, Tvoje pjesme su laufale, laufale. Kolegice i kolege (iz vana) su pitali o čemu taj čovjek pjeva? Naša draga Hercegovka (naravno Hrvatica) je sa takvim oduševljenjem prevodila Tvoju SKALINADu. Dragi Oliver, sada su mi oči pune suza, bile su i tada….ne samo meni, nego i Slovencu, Austrijancu Nijemci, Englesknji i još. Tvoju poruku su SVI razumjeli i plakali od sreće, eto to si nam Ti podario, ne samo nama nego mojim roditeljima i cijelom hrvatskom narodu. Dragi Oliver, Vice, vas dvojicu se ne može niti smije zaboraviti, a kako? Ako sam u Zagrebu, popnem se uspinjačom i pogledam KROVOVE, kada sam u Dalmaciji i pomislim na skalinade, zahvalim Ti/Vam se, jer su oni dio našeg života. Hvala VAM, ali bi me veslilo da i našem dragom Bogecu jednu zapivate, pozdravite ga……ja vas volim sve trojicu (drage Olivera Vicu i Boga).
Ode još jedna legenda. Olivere tvoje pjesme će ostati vječne.
RIP morski vuče,pjesmo moje mladosti,nek te anđeli prate