Za nešto manje od dva tjedna izlazi knjiga Tine Turner 'My Love Story' u kojoj je legendarna glazbenica otvoreno progovorila o životu, ljubavi i najvećoj bitki - za vlastiti život
ISPOVIJEST TINE TURNER
'Htjela sam odustati od života, a onda mi je muž dao bubreg'
Britanski Daily Mail donosi ulomke iz nove knjige Tine Turner (78) u kojoj je 'baka rock'n'rolla potpuno otvorila dušu.
'Moj dan vjenčanja nije mogao biti savršeniji i spektakularniji. Nitko se nije obazirao na to što mlada ima 73 godine. Sve sam sama organizirala, uključujući više od 100 tisuća ruža koje su krasile naš dom u Švicarskoj. Zrak je bio ispunjen predivnim mirisom dok su se prijatelji okupljali i pijuckali šampanjac.
Ako poslušate Sinatrinu pjesmu ''My way'' riječi su savršeno opisivale moj život. To je pjesma koju sam željela imati na svom vjenčanju. Usprkos zlostavljanju u prvom braku s Ikea Turnerom uspjela sam pronaći ljubav svog života.
Kada smo se okupili za fotografiranje, počela sam se osjećati malo čudno. Izgledalo mi je kao da je do Armanijeve zelene haljine ili vrućine. Taj čudan osjećaj bio je prvi znak dolaska ''paklenog kruga. Noćna mora koja je završila tek kada mi je dragi Erwin ponudio najveći dar života.
Erwin i ja upoznali smo se 28 godina prije. U to vrijeme putovala sam svijetom na turneji ''Private Dancer'' što mi je ostavilo malo vremena za privatni život. Nikada nisam imala puno muškaraca. Cijelu mladost provela sam s Ikeom, a nakon mog razvoda spojevi su donosili više problema, nego radosti. Nikada nisam bila jedna od žena koja se mogla seksati samo tako. Da budem iskrena, ponekada bih bila godinu dana bez seksa.
Tog tjedna, 1986. godine, sljedeći dan mog nastupa bio je u Kölnu. Kada smo moj menadžer Roger i ja sletjeli u grad, nisam bila dobre volje jer sam razmišljala o napornom rasporedu. Prolazili smo kroz zračnu luku kada je mladić izašao iz kolone i pozdravio nas. Pomislila sam kako se radi obožavatelju, ali Roger ga je srdačno pozdravio.
Erwin Bach, izvršni direktor tvrtke EMI, moje izdavačke kuće u Europi, došao je da uruči ''teško dostupni'' poklon od Rogera, novi Mercedes Jeep. No, pravo iznenađenje nije bio automobil, već taj muškarac.
Moje srce počelo je snažno udarati. Ruke su mi bile hladne. Ljubav na prvi pogled, pomislila sam. O Bože, nisam spremna za ovo. Roger je uletio u limuzinu koja je čekala, a ja sam ušla u Jeep s Erwinom kako bi mi mogao reći više o automobilu dok me vozio u hotel.
Bio je mlad, pretpostavljala sam da ima 30 godina. Nije bio tipično zgodan. Tamna kosa i jake ruke. Ima nešto u lijepim rukama kod muškaraca. Odjednom sam se osjećala neugodno u vezi svog izgleda. Majica i traperice, sve u rokerskom stilu . Nisam izgledala dobro i čisto sumnjam da sam Erwinu bila privlačna. Imala sam 46 godina , razvedena majka dva sina i dva posinka koji su već bili odrasli.
'Što je prolazilo Erwinu kroz glavu?', mnogo kasnije saznala sam da je i on osjećao golemu kemiju. Nakon što sam stigla u hotel, bacila sam se na krevet i maštala o njemu. Ponovno sam ga susrela u nekoliko večera koje je organizirala moja izdavačka kuća. Sjedili smo jedan nasuprot drugog pa sam mu odlučila šapnuti . ''Erwine, kada dođeš u Ameriku želim voditi ljubav s tobom''. Blijedo me pogledao. Nije mogao vjerovati vlastitim ušima, a niti ja nisam mogla vjerovati što sam rekla. Kasnije mi je rekao da nikada nije doživio da mu žena nudi seks.
Erwin je došao poslovno u Los Angeles i opet sam ga srela na jednoj večeri. Pozvala sam sve prisutne k sebi nakon te večere. Glazba je svirala, svi gosti su otišli, a mi smo se ljubili dok smo odlazili u spavaću sobu. Proveli smo cijelu noć zajedno.
Sljedećeg jutra, trebao je otići na Havaje na poslovni put. Stalno sam razmišljala o njemu, a onda me nazvao i usputno spomenuo da mu je put otkazan. On je bio nekoliko kilometara dalje u Malibuu, cijelo vrijeme je bio s kolegama i nije se sjetio to spomenut mi to. Pokušala sam ostati sabrana, ali unutra sam bila bijesna. "Tina, glupa stara budalo", rekla sam si. Zašto uvijek biram tako loše muškarce? Zašto uvijek doživim razočaranje? Nisam mogla podnijeti pomisao da ću opet biti povrijeđena.
Tada sam odlučila: bolje da sam sama. Prošlo je nekoliko mjeseci. Ponovno sam srela Erwina, dok sam bila poslovno u Švicarskoj i svi su mi se osjećaji vratili. Iznajmila sam kuću u Gstaadu za blagdane pa sam tamo pozvala njega i neke ljude iz EMI-ja. Jedne noći, Erwin se pojavio sam, noseći smiješan mali njemački šešir i zračio je muževnošću kojoj jednostavno nisam mogla odoljeti. Do kraja večeri, odlučila sam se spakirati i početi živjeti s njim.
Od tog trenutka gdje god je Erwin bio tu mi je bio moj dom. Tako je započela moja ljubavna priča s čovjekom koji je 16 godina mlađi od mene. Ali to mi nikada nije predstavljalo problem, ni onda ni kasnije.
Svijet može vidjeti Erwina kao Tininog "mlađeg muškarca", ali istina je da je, u srcu, zapravo on imao 60 godina, a ja 16 godina. On je uvijek bio star u duši. U svakom slučaju, u 46. godini, nisam izgledala starije od Erwina, koji je imao 30 godina. Niti danas ne izgledam starije od njega.
Nikada ne razmišljam o razlici u godinama. Čak nemam potrebu izgledati lijepo u krevetu. Napravila sam dobru odluku kada sam spakirala deset Louis Vuitton kovčega i krenula prema Erwinovom dvosobnom stanu u blizini Kölna.
Kad sam upoznala Erwin malo bolje, saznala sam da je "minimalist" njegovo srednje ime: on mrzi stvari. Ja sam osoba koja svaki zid napuni knjigama, svijećama, fotografijama samo da dodam neku osobnost. Prva misao mi je bila: "Pa, ovoj sobi su potrebne dekoracije".
Čekala sam da Erwin odleti u Brazil zbog posla, a zatim sam otišla u trgovinu za uređenje doma. Preuredila sam njegov dom. To je trebalo biti veliko iznenađenje, ali on je bio zgrožen. Gdje god je pogledao bilo je prepuno stvari. Srećom, prijatelj nam se pridružio na večeri te večeri pa je Erwin morao zadržati svoj bijes.
Idućeg dana se smirio. ''Nije li to smiješno što se teže prilagodio novom namještaju nego novoj ženi u njegovom životu?''. Veći problem bilo je mojih deset kovčega (za mjesec dana boravka), jer za njih nije bilo mjesta u stanu od 100 kvadrata. Stoga sam spremila svoje torbe u zajednički podrum i morala sam trčati svaki put kada mi je trebala odjeća. Zamislite iznenađenje njegovih susjeda kad su ušli u podrumsku praonicu rublja i naišli na Tinu Turner kako traži nešto za obući.
Što se tiče mojeg osiguranja, morali su spavati u obližnjem hotelu i komunicirati sa mnom putem walkie-talkieja. Sigurna sam da je Erwin s vremena na vrijeme okretao očima, jer nikada nije bio fasciniran slavnim osobama i svime što ide uz to. Bila sam preko ušiju zaljubljena u njega. Po prvi put sam osjetila da sam uistinu u vezi.
Jednog dana me pitao na svoj šarmantni njemački način: "Jesmo li par?" Prisjetila sam se nestašne stvari koju sam napravila tek kada smo se upoznali, pa je pomislio da sam divlja i nepredvidljiva, da se samo igram, da bih jednog dana mogla pobjeći.
Nisam tražila muža; Samo sam htjela biti voljena. U djetinjstvu nikada nisam bila voljena, ni u prošlim ljubavnim vezama, nitko me nikada nije iskreno volio. Više od svega, morala sam osjetiti da me je Erwin volio. I volio me. Doista me volio. Zaprosio me 1989. kada sam trebala napuniti 50 godina. Ja nisam bila sigurna kako sam se osjećala u vezi braka. Brak može promijeniti stvari i, po mom iskustvu, ne uvijek na bolje.
Sljedećih nekoliko godina puno smo provodili zajedno u Kölnu i u kući koju sam kupila na jugu Francuske. Zatim, 1995., kada su Erwina zatražili da pokrene EMI ured u Švicarskoj, pratila sam ga kao dobra njemačka žena. Preselili smo se u staromodnu vilu na jezeru Zürich, nazvanom Château Algonquin, gdje i dalje živimo. Imamo puno pravih prijatelja. I, vjerujte mi, ovdje ne postoji nikakav "showbusiness" u bilo kojem aspektu našeg života.
Jednog dana sjedila sam pored Sophie Loren na Armani modnoj reviji u Milanu. Spomenula sam joj da se odmara od pjevanja.''Koliko dugo?'' pitala je. Kad sam rekla: “Oko sedam godina", pukla je: "Prekini! Ljudi te žele vidjeti. Vrati se na posao.'' I tako sam krenula na turneju ''50th Anniversary tour'', kojom sam proslavila pola stoljeća svoje pjevačke karijere.
Bila sam uzbuđena što sam se vratila na posao, ali primijetila sam da nemam energiju kakvu sam prije imala. Istina, imala sam 69 godina i bila sam na zahtjevnoj svjetskoj turneji. Osim toga, imala sam visoki krvni tlak, za koji sam uzimala lijekove od 1985.
Nakon što sam toliko dugo radila, bila sam spremna prestati. Nisam htjela da mi obožavatelji dođu na show za godinu ili dvije godine i misle: "Nekad je bila dobra." Bila sam ponosna i uvijek sam imala dobar tajming. Tako sam na kraju turneje izula plesne cipele i otišla kući.
Od početka sam htjela otići u mirovinu. Samo sam htjela kupovati hranu, šetati s Erwinom, raditi u svom vrtu, promatrati godišnja doba na jezeru i, prije svega, uživati u tišini. Osjećala sam se dobro. Nikada nisam pušila ni uzimala drogu. Bila sam još uvijek u dobroj formi nakon 50 godina intenzivnih treninga. I dalje sam izgledao prilično dobro.
Njemački Vogue me zamolio 2013. da poziram za naslovnicu. Sa sigurnošću mogu reći da sam u tom trenutku u 73. godini, bila najstarija 'djevojka' na naslovnici Voguea u povijesti. Godinu prije, Erwin me još jednom zaprosio i ovoga sam puta glasno odgovorila: "Da!". Znala sam da je on ljubav mog života.
Jednog listopadskog jutra 2013. godine, samo tri mjeseca nakon našeg slavnog vjenčanja, probudila sam se i osjetila kao da mi munja udara u glavu i desnu nogu. Pokušala sam govoriti, ali nisam mogla prozboriti niti jednu riječ. Imala sam moždani udar. Moždani udar je snažno pogodio moje tijelo: čitava mi je desna strana bila paralizirana.
Morala sam vježbati s fizioterapeutom kako bih naučila ponovo hodati, ali doktor mi je rekao da ću imati problema s desnom rukom. Psihološke posljedice bile su još dublje. Bila sam bijedna. Bitka za oporavak ostavila me bez snage ili vitalnosti.I nisam se samo brinula o posljedicama moždanog udara: moj liječnik bio je zabrinut da bi moj visoki krvni tlak mogao utjecati na bubrege pa me je uputio specijalistu.
Dr. Jorg Bleisch, stručni nefrolog, rekao mi je da su mi bubrezi radili na samo 35 posto svoje normalne funkcije. Moramo ih pažljivo pratiti, rekao je, propisujući još više lijekova za kontrolu krvnog tlaka. Ono što nisam shvatila bilo je da me čekaju još veće bitke. Bitke koje su me natjerale da se pitam: "Kako sam od osobe koja je bila oličenje zdravlja, lice s naslovnice i mladenka, došla do ovoga?".
Nakon nekog vremena počela sam prezirati lijekove koje sam uzimala za reguliranje krvnog tlaka jer sam bila sigurna da se od njih od njih osjećam lošije. Onda mi je prijatelj preporučio homeopatskog liječnika u Francuskoj i odlučila sam se prepustiti novom načinu liječenja.
Homeopat - liječnik koji je zamijenio konvencionalne lijekove s homeopatskim liječenjem - sugerirao je da na moje tijelo negativno utjecali toksini iz vode u Château Algonquina. Željna pokušaja da se prilagodim novom pristupu, zamijenila sam sve cijevi u kući i pila sam isključivo pročišćenu vodu.
Novi tretmani doista su mi pomogli da se osjećam bolje. Znala sam da mi liječnici to ne bi odobrili, pa sam napravila kukavičku odluku i jednostavno im nisam rekla. Problemi su krenuli kada sam otišla na pretrage. Osjećala sam se dobro pa sam tako i očekivala dobre vijesti. Odlučila sam mu priznati što sam napravila.
Velika pogreška. Velika, velika pogreška. Bio je šokiran. Zapostavljanje terapije za visoki tlak, rekao mi je, praktički mi je uništilo bubrege. Da sam znala da neliječeni visoki krvni tlak može ubrzati oštećenje bubrega, naravno, ne bih se mijenjala konvencionalne lijekovima za homeopatske alternative. Posljedica mog neznanja dovele su do pitanja života ili smrti.
Dopustite mi da budem jasna: Ne osuđujem homeopatiju. Zapravo, uspješno sam homeopatski liječena nakon što mi je 1969. godine dijagnosticirana tuberkuloza. Ali sada sam starija, s ozbiljnom dugotrajnom bolešću koja je trebala konvencionalni liječenje.
Da barem nisam prekinula s konvencionalnim liječenjem. Moja glupa odluka nastavljala me progoniti, ali Erwin mi nikada to nije zamjerao.
Nedugo nakon ovog udarca, moje zdravlje ponovno je počelo propadati. Postala sam toliko slaba da nisam mogao napustiti kuću. Dijagnosticiran mi je rani stadij karcinoma crijeva i nekoliko malignih polipa. Čekajući operaciju, plakala sam Erwinu: "Zar ne žališ što si oženio staru ženu?'' Srećom za mene, uvijek je zračio samopouzdanje, optimizam i pomagao mi da se smirim.
Mjesec dana nakon moje dijagnoze, uklonjen mi je jedan dio crijeva. Liječnici su bili optimistični i ponovno sam osjetila tračak nade. Ali samo tračak, i samo na trenutak. Do prosinca 2016. godine bubrezi su mi imali najnižu funkciju do sada - 20 posto i stanje se pogoršavalo. Samo transplantacijom bubrega imala bi šansu za normalni život. Pronalazak donora bio je najteži dio.
U to vrijeme, švicarska stopa donatora organa bila je jedna od najnižih u Europi - što je značilo da, u 75, vjerojatno nikada neću doći na vrh liste. Zbog toga, Dr. Bleisch je odlučio da je vrijeme za dijalizu. "Oh ne, ne, ne", rekla sam mu. "Ne živjeti na aparatima.'' Nisam tako zamišljala život. Toksini su počeli uzimati danak.
Počela sam razmišljati o smrti. Ako mi propadaju bubrezi, i bilo je vrijeme za mene da umrem, mogla bih to prihvatiti. To je u redu. Ako je vrijeme, vrijeme je. Nisam se bojala smrti. Jedna od prednosti života u Švicarskoj jest da je asistirano samoubojstvo legalno, iako pacijent treba sam sebi ubrizgati smrtonosnu supstancu.
Postoji nekoliko organizacija koje olakšavaju taj proces, uključujući Exit i Dignitas. Prijavila sam se kao član Exit, za svaki slučaj. Mislim da je tada ideja o moje smrti postala stvarnost za Erwina. Bio je vrlo emotivan i nije želio da odem.
Rekao mi je da ne želi drugu ženu ili drugi život; bili smo sretni i učinio bi sve da budemo skupa. Onda me šokirao. Rekao je da mi želi dati svoj bubrega. Bila sam preplavljena osjećajima. S obzirom na to da ga volim, moja prva reakcija je bila da ga odgovorim od tako ozbiljnog i nepovratnog poteza.
Bio je mlad čovjek. Zašto bi takav preuzeo takav rizik samo da da staroj ženi nekoliko godina više? Što kada bi jednog dana imao problem s preostalim bubregom? 'Dragi, mlad si. Ne, nemoj se igrati sa svojim životom. Misli na svoju budućnost, molila sam ga. Ti si moja budućnost, odlučio sam', rekao je Erwin.
U Sveučilišnoj bolnici Basel, Erwin je morao proći kroz mnoštvo psiholoških testova. Kao što sam očekivala, liječnici su prihvatili da zna što radi. Erwin uvijek zna točno što radi; to je u njegovoj priroda. Njegova ponuda da mi da bubreg bila je dar ljubavi i on je ostao opušten. Nakon, na redu su bila medicinska testiranja kojom bismo utvrdili našu kompatibilnost i dobili smo ohrabrujuće vijesti da imamo istu krvnu grupu.
Već sam bio visokorizični pacijent zbog karcinoma, a rizik se povećao kada su testiranja pokazala da mi je srce oštećeno zbog dugogodišnjeg visokog tlaka.Došlo je do pitanja je li moje srce može podnijeti ovakav stres.
Ali u konačnici je bio zakazan naš veliki dan: 7. travnja 2017. Dvije operacijske sale su bile pripremljene - jedna za donatora i jedna za primatelja. Erwinova operacija bila je prva. Bila sam zabrinuta samo za Erwina. Nakon otprilike sat vremena, došao je moj red.
Kada sam se probudila, trebalo mi je neko vrijeme da shvatim da sam na intenzivnoj njezi okružena aparatima, da sam žena sa zdravim bubregom. Napokon sam se osjećala dobro. Najbolji trenutak bio je kad je Erwin u kolicima došao u moju sobu.
Nekako je uspio izgledati dobro, čak i lijepo te me pozdravio pun energije. ''Zdravo draga" - Bila sam toliko emotivna i sretna što smo i ovo preživjeli. Nakon sedam dana opuštena sam iz bolnice, a Erwinov oporavak bio je još brži. U roku od nekoliko tjedana već je uživao u prvoj čaši vina.
Od tada je u svojoj punoj snazi. Ja, s druge strane, imala sam i uspona i padova. Moje tijelo je pokušavalo odbaciti novi bubreg, što nije neuobičajeno nakon transplantacije. To je značilo da moram uzimati jake doze lijekova kako bi zaustavili napadanje mojih antitijela na nepoznati organ. Ponekad liječenje koje uzrokuju vrtoglavicu, zaborav i anksioznost uključuju više vremena u bolnici.
Prošle godine, kako se približavao Božić, počela sam imati više energije. Ne pokušavam izazivati sudbinu - znam da je moja bolnička avantura daleko od gotove. Nakon transplantacije, činilo se da uvijek postoji još jedan test, još jedan termin kod doktora ili biopsija koju trebam proći.
Ali još sam ovdje. Oboje smo još uvijek ovdje, bliže nego što smo ikada zamišljali da ćemo biti - i to je razlog za slavlje. Erwin je znao da se stara Tina vratila kada sam bila uzbuđena oko ukrašavanja našeg doma božićnim ukrasima i naručivanja novog namještaja za sobu.
Nakon toliko godina provedenih u strahu i bolesti uživala sam u čistoj sreći života.
TOTALNI JOOMBOOS: Najveći Youtube spektakl u Europi!
21.10. Arena Zagreb postaje središte Youtube scene! Dovodimo najjačeg svjetskog youtubera KSI-a i više od 50 najpopularnijih regionalnih Youtube zvijezda.
Kupi karte na totalni.joomboos.hr prije nego što poraste cijena!
...
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
