Obavijesti

Show

Komentari 10

Imao je stotinu lica, ali u duši je Fabijan Šovagović zauvijek ostao dobroćudni Slavonac

Imao je stotinu lica, ali u duši je Fabijan Šovagović zauvijek ostao dobroćudni Slavonac
13

Odigrao je više od 200 uloga u kazalištu i na filmu, a zbog briljantnog talenta i danas je nezamjenjiv. Iako je po struci građevinar, tim poslom bavio se nekoliko mjeseci. Nakon toga otišao je u Zagreb i upisao Akademiju

VIDEO

Znao je vrhunski odigrati i dobroga gazdu i raspikuću, prgavca i lukavca, i pravednika i podlaca, i zavodnika i seljaka, dobričinu i intelektualca. Imao je sto lica i malo je glumaca na hrvatskoj sceni koji su mogli odigrati toliko upečatljivih uloga kao što je to umio Fabijan Šovagović.

POGLEDAJTE VIDEO:

Rođen je 4. siječnja 1932. u Ladimirevcima i odrastao uz troje starije braće. Otac Josip i majka Tonka bili su zemljoradnici i umrli su kad je Fabijan bio još dječak. Opisao je kako su živjeli u neimaštini:

Igre na sreću mogu izazvati ovisnost. 18+.

- Moj otac i mati imali su nas četvero. Dva brata i dvije sestre. Moj stric je imao kćer i sina. Mi smo svi živjeli u jednoj kući. Imali smo veliku sobu od sokaka u kojoj je bila peć i u kojoj smo spavali mi - sva djeca. Baka je imala svoju sobicu kod kuhinje. Bila su dva kijera u kojima su spavali naši roditelji i, strina i stric. Majka me željela dati u popove jer sam bio najmlađi.

Otac je umro kad je Fabijanu bilo sedam godina, a majka tri godine kasnije. Kako je napisao, zahvalnost za školovanje duguje stricu koji ga je poslao u Osijek, gdje je završio i Srednju građevinsku školu. Amaterski je počeo glumiti kao 17-godišnjak, pa je čak i režirao amaterske predstave u rodnim Ladimirevcima i u KUD Milica Križan, kasnije HKUD Osijek 1862.

- Ukori u školi, nagrade u amaterizmu glume - napisao je Šovagović u svojim “Glumčevim zapisima”, prisjećajući se kako je već zarana počeo dobivati priznanja, iako je neko vrijeme radio i kao građevinski tehničar. U Zagreb se uputio 1953. i upisao studij glume na Akademiji dramskih umjetnosti. Diplomirao je u roku i odmah 1957. dobio je prvu, malu ulogu u “Svoga tela gospodar”, prema pripovijetki i scenariju Slavka Kolara, a u režiji Fedora Hanžekovića. Slijedi uloga u kultnom filmu “H-8” Nikole Tahofera, pa serije “Dnevnik očenašeka”, zatim “Kuda idu divlje svinje”, preko “Punom parom”, do Kikaša u “Prosjacima i sinovima” i Jožice Zgubidana iz “U registraturi”.

Šovagović je, pak, uvijek govorio da je njegova prva ljubav bilo kazalište. Devet godina bio je slobodnjak, a onda ga 1966. primaju u Dramu zagrebačkoga Hrvatskoga narodnoga kazališta.

I tu je igrao različite karakterne uloge, od Alekse u “Sumnjivom licu” Branislava Nušića, preko Dživulina u “Dundu Maroju” Marina Držića, do Estragona u Ionescovu “U očekivanju Godota”. Svoju svestranost i talent pretočio je najprije u vrhunski dramski tekst i predstavu, a zatim 1988. godine, uz redatelja Branka Schmidta, i u scenarij proslavljenog filma “Sokol ga nije volio”. Dva Slavonca nepogrešivo su ocrtala mentalitet i život u slavonskom selu, a Šovagović je tekst i napisao prema motivima iz svog djetinjstva. Nije ni čudno što je u ovom filmu, kako mnogi kažu, ostvario ulogu života, a uz njega će se na setu pojaviti i njegov tada 22-godišnji sin Filip, također student glume.

Fabijan se 1963. godine oženio Majom Blaškov, s kojom je iste godine dobio kćer Anju, a tri godne kasnije i sina Filipa. Oboje djece zarazio je glumom i glumačkim talentom, pa su danas i Anja i Filip glumci koji, poput oca, pišu knjige i dramske tekstove. I njima je posvetio dio svojih “Zapisa”, pa očinskom toplinom piše:

- Kad se Anja odlučila za glumu, nije mi to smetalo, samo sam bio malo ljut što je prilično naglo odbacila violončelo. A Filip je mislio da neće morati raditi ode li u glumce! Prevario se. Neprestance mu govorim da mora čitati jer se pred kamerama točno vidi koliko tko ima u glavi. On je nadaren, to je istina, i zgodan na djeda, a i baš mu zato govorim da ima usta kao lavabo. Da razbijem njegovu fascinaciju samim sobom. Znate, gluma je privlačno zanimanje, ali ne i lako. Smatram da je teško poput oranja.

Sin i otac Šovagović glumit će još jedanput u Schmidtovu filmu, koji i taj put tematizira mentalitet slavonskog sela i vrijeme raspada seljačkih zadruga. Film “Đuka Begović” o buntovnome mladiću koji završava na dugogodišnjoj robiji i vraća se u rodno selo kao zreo muškarac utemeljen je na prozi Ivana Kozarca i vrhunska je sociološka studija slavonskoga patrijarhalnog društva, a Šovagović, koji je bio i koscenarist, briljira u ulozi Sime.

Nemoguće je nabrojiti sve uloge u kojima je talent Fabijana Šovagovića zablistao u punom sjaju. Tijekom života odigrao je oko 250 filmskih i kazališnih uloga.

U proljeće 1990. u vikendici na bračkom Supetru doživio je prvi moždani udar. Iako je posljednje desetljeće života vrlo često imao zdravstvenih problema, Šovagović je odigrao još nekoliko velikih uloga. Iz svog doma u Mesničkoj 14 često je odlazio u Vinogradsku te u bolnicu Sestara milosrdnica.

Život pun anegdota: Ovako je Fabijan Šovagović pisao o sebi
Život pun anegdota: Ovako je Fabijan Šovagović pisao o sebi

Odmarao se u Krapinskim toplicama te u svojoj kući u Donjem Podotočju kraj Novog Čiča. Upravo tamo doživio je sljedeći udar kada je slušao vijesti o napadu na Dubrovnik. Još jedan bio je nakon povratka s prve linije gdje je gardistima recitirao Prospera iz Shakespeareove “Oluje”.

Agresija Srba na njegovu voljenu Hrvatsku ostavila je trag na njemu. Zdravstveno stanje mu se pogoršavalo, a tijekom rata sa Zlatnim dukatima snimio je “Ne dirajte mi ravnicu”.

Posljednju veću filmsku ulogu odigrao je 1994.u Schmidtovu “Vukovar se vraća kući”, a godinu dana kasnije oprostio se i od kazališta. Problemi s bolesti vraćaju se sve češće i češće. Kći Anja prisjetila se jednom kako je izgledao njihov posljednji zajednički Badnjak.

- Šovo je šetao sobama kroz stan, zaustavljao se pored okićenog bora i prigovarao kakav je to bor, kakvi su to avangardni Majini (ženini) ukrasi, kad ćemo jesti, on je gladan, zašto ne radi daljinski, gdje je njegov šlafrok, zašto još nema nikoga?

- Tu upadam ja - opisuje Anja njihov posljednji Badnjak, na vrata noseći gomilu darova, ukrasnog papira, šarenih vrpca, selotejp, škare, prskalice... Stavljam sve darove na stol, a po parketu rasprostirem te metre ukrasnog papira. Šovo mi stane na papir i pita što to radim. Ja mu kažem da valjda vidi. Šovo zašuti. I gleda.

– Ja tu ne mogu hodat.

– Pa, nemoj sad hodat, šta imaš hodat?

– Moram hodat!

I krene preko moga ukrasnog papira živčanim korakom do kuhinje. Ja šutim, čekam da ode, poravnam i nastavim pakirati. Evo ga natrag u minuti, stane na rub i opet gleda.

– Koliko te djece ima, šta im toliko kupuješ?

– Božić je, tato, kužiš?

- Znam ja šta je, meni ćeš sad objašnjavat! Šta me mučiš s tim kupovanjem, s tim pakiranjem, kome ćeš sve to dati, kome taj Božić dolazi?!

– Djeci dolazi, meni dolazi, svima dolazi, šta urlaš na Božić?

– Urlam jer se ne mogu kretat normalno!

- O ljudi moji, a ti bi se baš sad kret’o? Pa, evo ti, šetaj, kretaj, hodaj kol’ko o’š!

I pokupim sve te stvari s poda, odem ljutita u drugu sobu, ljuta na sebe jer sam povisila glas prvi put u životu na bolesnog oca, ljuta do suza jer sam vikala na Badnju večer. Tad začujem iza leđa šapat.

- A ja im ništa nisam kupio. I ne znam što bih im kupio. Ja ću njima pjevat.

I legne u postelju. Kad je došla moja Ana, uvukla se djedu pod poplun, pomilovala ga po ćelavoj glavi, obgrlila svojim malim ručicama njegovu sijedu bradu i pozorno slušala pjesmu o malom djetešcu koje će spasiti svijet. Htjela sam se uvući k njima u krevet, a samo sam bez glasa stajala sa strane i gledala u najljepši dar na svijetu, ljubav, napisala je Anja Šovagović Despot.

Kada se opraštao od matične Gavelle, Fabijan je opet završio u bolnici. U privatnom sanatoriju “Gornji grad” bio je smješten od proljeća 2000. pa sve do smrti.

Nije mogao podnijeti da diraju ravnicu, a prestižna filmska nagrada nosi Šovagovićevo ime
Nije mogao podnijeti da diraju ravnicu, a prestižna filmska nagrada nosi Šovagovićevo ime

Preminuo je u zoru 1. siječnja 2001. godine te iza sebe ostavio suprugu, dvoje djece i unuke Klaru, Anu i Josipa. Pokopan je na svoj nedoživljeni 69. rođendan, a na zagrebačkome Mirogoju od njega su se oprostili i tamburaši uz stihove “Večeras me dobri ljudi...”

Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.

Komentari 10
VIDEO

VIDEO Pogledajte kako izgleda dvorac Dragane Mirković: 'Našli smo papin medaljon i oružje'
EKSKLUZIVNO IZ DVORCA EBENFURTH

VIDEO Pogledajte kako izgleda dvorac Dragane Mirković: 'Našli smo papin medaljon i oružje'

U dvorcu od 12.000 m2 za stalno radi četvero ljudi, koji uglavnom tamo i žive, no trenutačno ih je više zaposleno zbog radova oko biblioteke. Kapelica je pjevačici najdraža prostorija

Haris Džinović: 'I službeno sam razveden! Melina je nikakva žena, zanimaju je samo pare...'
BIO NA SUDU

Haris Džinović: 'I službeno sam razveden! Melina je nikakva žena, zanimaju je samo pare...'

Haris je u istoj košulji koju je odabrao za brakorazvodno ročište, nastupio u zagrebačkom Mintu ranije ovaj mjesec. Nakon što je izašao sa suda, medijima je rekao kako je službeno razveden
Sjećate se nje? Vodila je emisiju na Novoj TV prije 15 godina, sad se vratila. I izgleda - drukčije...
ATRAKTIVNA CRNKA

Sjećate se nje? Vodila je emisiju na Novoj TV prije 15 godina, sad se vratila. I izgleda - drukčije...

Žana Štrbac Kukolj bila je omiljeno lice emisije 'Nova lova', a sudjelovala je i u reality showu 'Farma'