'Išao sam na sve ili ništa, pred očima mi se zacrnilo. S tom lovom sam mogao kupiti tri fiće'

Prema podacima iz leksikona HRT-a, u Hrvatskoj je 1966. godine bilo samo 216.594 pretplatnika na televiziju, ali u idućih pet godine taj je broj narastao na čak 528.000. Kutija s crno-bijelim ekranom bila je najvažniji razlog okupljanja cijele obitelji. Njima bi se nerijetko pridružili i susjedi koji si još nisu mogli priuštiti takav luksuz. U tom desetljeću krenuli su letovi u svemir, Rusi i Amerikanci natjecali su se tko će obletjeti Zemlju, tko će prvi sletjeti na Mjesec, što se i dogodilo u srpnju 1969. godine, a astronautika je bila sasvim nova i prosječnom čovjeku prilično nepoznata tema. U rano proljeće te godine najgledanija emisija u Jugoslaviji bio je kviz “Znam, znaš”. Naizmjenično se emitirao iz Zagreba i Beograda, a vodili su ga Oliver Mlakar i Mića Orlović. Sezona je bila podijeljena u tematske blokove od po sedam epizoda. Svaki blok bio je posvećen jednoj temi - sportu, umjetnosti, povijesti... I onda je u ožujku 1969. na red je došla i astronautika.

POGLEDAJTE VIDEO: Tarik Filipović napušta 'Potjeru' i vraća se 'Milijunašu'

Pokretanje videa...

01:01

Tarik će od jeseni ponovno voditi kviz Tko želi biti milijunaš | Video: 24sata/pixsell

Do finala je, pomevši uvjerljivo konkurenciju, stigao plavokosi zagrebački 18-godišnjak Goran Hudec. Kad je odgovorio na predzadnje pitanje zaradio je već 2.800.000 dinara, a bio je to novac za koji su tada neki radili cijelu godinu.

- Idete li na sve ili ništa?, pitao je Orlović ovog mršavka i dobio odgovor od kojeg je milijunima ljudi zastao dah.

- Idem na sve ili ništa!, rekao je mladac. Nakon što je sve završilo, Hudec je novinarima priznao: “Čim sam to izgovorio, zamaglilo mi se pred očima, Mića Orlović mi se izgubio iz vidnog polja i do mojih ušiju je samo doprlo posljednje pitanje. Uopće se ne sjećam što sam odgovorio”...

Ovih dana razgovarali smo s Goranom Hudecom (70), doktorom znanosti, profesorom na Tekstilno-tehnološkom fakultetu, Članom Savjeta HAZU za daljinska istraživanja i fotointerpretaciju, a u privatno vrijeme teško je i nabrojiti sve njegove interese. Strastveni je zaljubljenik u maraton i penjanje na vulkane, a njegova predavanja o astronautici su pravo vrelo nevjerojatnih informacija.

Sjećate li se što vas je nagnalo da se javite u kviz? Koje godine ste se javili?

- Kviz “Znam, znaš” je krenuo 1969., bila je tek kratka najava tako da nije bilo više od nekoliko tjedana za pripreme. Tad sam bio aktivni član Zagrebačke zvjezdarnice, tako da mi je tematika astronautike bila bliska.

POVIJEST KVIZOVA U HRVATA Kući odlazili s novim jurilicama

Kamo ste išli na provjere znanja da bi ušli u uži krug?

- Kviz se naizmjenično prenosio iz Zagreba i Beograda, voditelji su bili Oliver Mlakar i Mića Orlović. Bila su dva kruga provjere. Tjedan dana prije prve epizode bio je širi izbor u kojem je sudjelovalo preko 200 kandidata u Beogradu i 50-ak u Zagrebu. U drugom krugu ostalo nas je po dvojica iz prvog kruga selekcije. Jutro prije prve emisije imali smo drugi krug pitanja i tad sam bio najsmireniji.

Kako je izgledao koncept kviza? Koliko krugova ste morali proći da bi osvojili iznos od 5.600.000 tadašnjih dinara?

- Sastojao se iz dva dijela, prvog u kojem su se u svakoj emisiji sučeljavale dvije petočlane ekipe, ovdje je Lazo Goluža držao sve konce. “Pojedinac protiv televizije” je bio drugi dio kviza. U njemu sam odgovarao kroz sedam emisija na po tri pitanja, a u posljednjoj i pitanje za dvostruko ili ništa. Nakon moje serije o astronautici u drugoj seriji od sedam emisija tema je bila nogomet.

Kako ste se pripremali za nastupe? Danas mladi uzimaju Internet zdravo za gotovo, a vidim da ste tad imali mnogo problema s pribavljanjem potrebne znanstvene literature?

- Čitao sve što mi je došlo pod ruku... Posuđivao i kupovao knjige... Naravno da su bili dostupni samo temeljito “pročišćeni” podaci, ali u istoj situaciji su bili i moji sastavljači pitanja. Danas se polako otvaraju arhive. U Americi je to sad, nakon 50 godina i tek sad se pokazalo koliko je toga bilo skriveno, a još uvijek ima podataka koji su nedostupni. O Sovjetskom Savezu da se i ne govori. Vrlo bih rado pročitao dnevnike generala Kamanjina o prvih 15 dana prosinca 1968. godine, uoči leta Apolla 8 oko Mjeseca. Kamanjin je vodio pripreme kozmonauta i mnogo toga se prvi put saznalo iz njegovih dnevnika. I još je mnogo toga ostalo skriveno.

Već ste kao dječak s ocem izrađivali leće za teleskope da bi mogli promatrati svemir.

- Uz oca koji je bio izuzetno tehnički spretan, pa je organizirao studentsku tiskaru, izrađivao zrcala, leće i osnivao astronomske opservatorije, zidao kamene zidove... dobro se uklapala majka, po edukaciji arhitektica. Otac je bio stručno aktivan kroz društvo za mehaniku, doživotno i predsjednik Hrvatskog društva za tunele. Jednom prilikom je bio domaćin akademiku Leonidu Sjedovu. Nisam tada shvatio da je kod nas u stanu Sjedov, prvi čovjek sovjetske kozmonautike, predsjednik međunarodne astronautičke federacije. Puno toga bih ga danas znao upitati na što bi on sigurno vješto znao izbjeći odgovor.

Sjećate li se nekog pitanja na koje vam je bilo teško odgovoriti ili ga niste znali?

- Kako se zvao francuski mačak koji je lansiran u svemir? Nisam imao pojma - Felix.

Kako je glasilo dobitno pitanje za konačnu pobjedu?

- Navesti tri naša znanstvenika po kojima su nazvani krateri na Mjesecu: Ruđer Bošković, Andrija Mohorovičić i Milutin Milanković.

Kako bi danas predočili ljudima, koliki je bio osvojeni iznos?

- Jedna dobra godišnja plaća. Tri ‘fiće’.

DVA PUTA OSVOJIO KVIZ Radoslav Dodig bio je apsolutni pobjednik kultne 'Kviskoteke'

Bili ste i u TV Zagreb tog ljeta kad je Apollo 11 sletio na Mjesec.

- Nekoliko mjeseci sam imao i redovnu rubriku – stupac u Plavom vjesniku, u VUS-u. S druge strane je bio stupac Gorana Štroka, bilo je to za uredništva Pere Zlatara. Kasnije sam imao i vrlo dobru suradnju sa “Galaksijom”, a i danas sam povremeno prisutan u tisku. Imam i vrlo interesantna iskustva kroz priloge TV kalendara.

I danas držite predavanja i vodite blog ‘Zvjezdarnica’ na kojem najavljujete letove u svemir, bili ste i predsjednik Aerokozmonautičkog društva Hrvatske?

- Odrastao sam s tim i uvijek sam bio zainteresiran za astronomiju i astronautiku.. U vrtićkim danima sam iz dvorišta teleskopom koji je napravio otac gledao Mjesec, maglice i planete. Slušao na radiju signale prvog Sputnjika. S deset godina bio član ekspedicije i mjerio temperaturu za totalne pomrčine Sunca. Za rođendan mi je poletio Gagarin u Svemir. Tako da ne vidim smisao rečenice “i danas”. Da, blog ide već 15. godinu i nastavit će se, a uz predavanja pripremam i seriju YouTube predavanja iz astronautike. Moje vrijeme predsjedanja ADH bilo je neposredno pred rat i u poratnim godinama. Nije tada bilo interesa niti prostora za astronautiku pa smo se ugasili. Danas se rade puno značajnije i razumnije stvari; poput “Copernicus Hackhatona” Geodetskog fakulteta - tako treba shvatiti primjenu astronautike - pisati programske aplikacije za korištenje GIS podataka, rentabilno i dohvatljivo za Hrvatsku – pa FERsata, impresioniran sam idejom i razradom, gradi se i satelit Perun u organizaciji A3, čiji sam član.

Upravo ste objavili na Facebooku da ste u konačnom poretku Zagrebačke kros lige 2020. nakon 30 utrka prvi u poretku u kategoriji Muškarci 70. Kad ste počeli trčati maratone i čime se još volite baviti?

- Prvi maraton otrčao sam još 1989. Onaj Plitvički. Otrčao sam i dvaput Bostonski maraton, ušao u cilj kao prvi Hrvat nakon rata. Odradil sam i dugi - Ironman - triatlon, s navršene 62 godine. Tak da sam pokretan. Moji interesi su od vulkana - u pripremi je uspon na 17. vulkan čim dopusti COVID. Zabranu putovanja iskoristio sam da postanem uzgajivač eko-konoplje, ponosan sam na svoj certifikat da sam u prvoj godini zadovoljio uvjete kontrolnog tijela. Kaj se tiče vulkana, sljedeći bi trebal bit Erta Ale u Etiopiji. Ima otvoreno jezero lave i planirali smo put u siječnju 2021. uz neku trkicu u Etiopiji. No, vidjet ćemo...