'Kada bi Pređin Puto zalajao, konobar je nosio novu rundu...'

Glumac Predrag Vušović Pređo preminuo je na današnji dan, prije sedam godina, od posljedica jakog moždanog udara u Zagrebu. Imao je tek 50 godina. Njegova obitelj, prijatelji i glumačke kolege sjećaju ga se s ponosom, a po kazališnim kuloarima još se prepričavaju anegdote iz njegova života. 

Vušović je bio neposredan, zaigran i duhovit, tvrde njegovi bližnji, a njegov život i njegov pas Puto postali su 2013. dio predstave 'Njuške' Teatra Exit. Predrag se tijekom života nije ženio i nema djece. 

Bezuvjetna ljubav i najbolji prijatelj 

- Pređa i Puto bili su srodne duše. Bilo je divno gledati ih kako se druže, obojica nam jako nedostaju, a i dalje će živjeti u našoj predstavi jer je publika obožava - rekao je glumac Enes Vejzović (40). Upravo je on u navedenoj predstavi utjelovio Vušovićeva mezimca. Gumac Špiro Guberina (84) prisjetio se kako je Vušović naučio Putu da dođe na šank i zalaje, a konobaru je to bio znak da donese novu rundu.

Vušović je bio 'zaljubljen' u psa kojeg je udomio. Nazvao ga je Puto jer ga je jednog jutra 1997., vraćajući se kući s predstave na Dubrovačkim ljetnim igrama, našao kraj puta. Kad je išao na putovanja, poslao bi ga sestri Zorici Vušović, ali bi je svaki dan nazvao da ga čuje kako laje. 

- Puto je otišao svojem gazdi. Više nije mogao stati na noge. Lijekovi koje mu je prepisao veterinar nisu pomagali, a ja sam gledala kako se muči i plakala - rekla je Zorica prošle godine. Dodala je kako je samo koju godinu ranije jedva preživio Pređin odlazak.

- Ništa nije htio jesti i još je mjesecima sam obilazio kafiće na Lapadu u koje je odlazio s Predragom. Satima bi sjedio pred ulazom čekajući svojega gazdu. Svaki put bi nas nazvali iz drugog kafića i javili nam da dođemo po njega - rekla je Zorica. 

Omiljen na 'daskama' svoga grada

Od kada se kao dvanaestogodišnjak prvi put popeo na scenu Malog kazališta Marina Držića u svom Dubrovniku i ulogom Toma Sawyera osvojio srca publike, Pređo s nje više nije silazio. Na svakoj generalnoj probi za svečano otvorenje Dubrovačkih ljetnih igara skandira se 'Pređo, Pređo' jer upravo je u tamo ostvario svoje najveće uloge. U svom rodnom gradu je i pokopan. 

Proslavilo ga je 'Putovanje u Vučjak'

Prvu televizijsku ulogu Vušović je imao 1986. u seriji 'Putovanje u Vučjak'. Deset godina poslije glumio je Murka u filmu 'Kako je počeo rat na mom otoku' Vinka Brešana, s kojim je snimio i 'Maršala'. 

Zadnja mu je uloga u seriji 'Periferija city'

Vušović u 'Bitangama i princezama' glumi gunđavoga Gazdu, vlasnika videoteke pa marketinške agencije. S ekipom je proslavio 100. epizodu te humoristične serije. Zadnje je glumio u 'Periferija Cityju' Nove TV.

Problemi s alkoholom

Godinama je prekomjerno pio, zbog čega je 2006. zamalo umro od unutarnjega krvarenja. Nakon što su mu liječnici zabranili piti alkohol, često se šalio da više ne smije pogledati niti konobara, a kamoli čašu. Nažalost, čim se oporavio, vratio se lošim navikama iako je bolovao od ciroze jetara.

Relacija Dubrovnik - Zagreb

Pređa je rođen 29. kolovoza 1960. u Kotoru, a osnovnu i srednju školu završio je u Dubrovniku. Tu je započeo i glumačku karijeru sedamdesetih, a 1979. živi u Zagrebu, gdje je studirao na Akademiji dramskih umjetnosti. Do 1996. radi u dubrovačkom Kazalištu Marina Držića, nakon čega prelazi u kazalište 'Gavella' u Zagrebu.

Upečatljive uloge

Izvan matičnog teatra pamte se njegove uloge u 'Kralju Ubuju', 'Mušici', u 'Onaj koji govori da, onaj koji govori ne', 'Lovu na bljedolikog'..., kao i mnogobrojni njegovi nastupi na Dubrovačkim ljetnim igrama, gdje je obilježio naslove kao što su Vojnovićeva 'Dubrovačka trilogija' u režiji Juvančića, Goldonijeva 'Kafeterija' u režiji Radića, te tri Držićeva 'Dunda Maroja', u režiji Dolenčića,  Magellija (gdje je za ulogu Pometa osvojio i nagradu 'Orlando') i Kunčevića.

U teatru u Frankopanskoj, svojoj matičnoj kući, Predrag Vušović Pređo igrao je u Beaumarchaisovoj 'Figarovoj ženidbi', Goldonijevim 'Ribarskim svađama', Gogoljevoj 'Ženidbi', Matišićevim 'Anđelima Babilona', Jonsonovom 'Volpone iliti Lisac', Shakespeareovom 'Richardu III' te 'Zimskoj priči', Kaiserovom 'Od jutra do ponoći', Perišićevoj 'Kulturi u predgrađu', Kljakovićevom 'Teštamentu', u 'Prije sna' Lade Kaštelan, Šovagovićevim 'Ptičicama'..., obilježivši pojavom noviju povijest ovoga kazališta.

Prebogata mu filmografija uključuje i naslove kao što su 'Putovanje u Vučjak', 'Je li jasno, prijatelju?', 'Ante se vraća kući', 'Kraljica noći', 'Ne dao Bog većeg zla', 'Svjedoci', 'Kako je počeo rat na mom otoku', 'Maršal', 'Nebo, sateliti', 'Doktor ludosti', 'Duga mračna noć', 'Pušća Bistra', 'Duh u močvari', 'Libertas', 'Metastaze', 'U zemlji čudesa', 'Čovjek ispod stola', '72 dana'..., sve do posljednjeg, 'Koko i duhovi', a tu su i njegove uloge u mnogobrojnim televizijskim serijama.