'Bio sam osoba godine, a tada nisam imao niti državljanstvo'

Rapom se počeo baviti još 90-ih, a početkom iste dekade zbog rata je kao izbjeglica došao u Hrvatsku te se skrasio u Zagrebu. Edo Maajka (40) ubrzo je postao najpopularniji MC u državi, a metropola ga je definirala u repera kakav je i danas. 

- U to vrijeme slušao sam Blackout emisiju i osvijestio da postoje ljudi koji repaju na našem jeziku. Rambo Amadeus je još ranije bio MC, ali nova hip hop generacija imala je bolji flow. Sve vezano za repanje i tehniku otkrio sam u Zagrebu - priznaje Edo, koji je u mladosti slušao i drugačiju muziku. 

Odrastao je upijajući hardcore, punk, rock, metal, reggae pa čak i novovalnu ostavštinu starijeg brata. Ipak, oduvijek je volio Public Enemy, House of Pain, Cypress Hill, Beastie Boyse, KRS-Onea, Dr. Drea, Snoop Dogga, kasnije i Eminema. Dane je provodio pretežito viseći po novozagrebačkim kvartovima.

- Travno, Dugave, Zapruđe... tu i tamo sam išao do grada s ekipom na koncerte ali većinom klupice i kvartovi. Mislim da se pravi boom hip hopa dogodio s onim prosvjedom i pjesmom za Radio 101 te s naravno 'Hrvatskim velikanima' od Tram 11. To je dalo vjetra u leđa mnogima. TBF je također bio nevjerojatan u to vrijeme, svi su imali svoj stil i 'gazili' s albumima - prisjeća se. 

U jednom trenutku vratio se u Bosnu na studij, no rap je ipak pobijedio. 

- Cijeli taj moj početak je meni bio kao neki san. Sve se odvijalo brzo i dosta uspješno, ali čak ni u trenutku kad sam radio drugi album nisam bio siguran da ću se ovime dugo baviti. Možda tek tamo negdje nakon što je izašao 'No Sikiriki' i iza Doma sportova. Tad sam skontao da imam još puno volje i publike te da bi moglo biti nešto od svega toga - pojašnjava. 

Albume je 'štancao' brzo, inspiracije, ali ni radnog elana nije mu nedostajalo. Ni to što je Bosanac, tvrdi, nije mu u takvim uvjetima bila otegotna okolnost u velikom gradu. 

- Izbjegličko iskustvo mi je dalo dosta tema za albume, sređivao sam to nekako sam sa sobom kroz pjesme. Ne mogu se požaliti, bio sam osoba godine u jednom od dnevnih magazina, a nisam tada imao niti državljanstvo - prisjeća se. 

Početkom stoljeća postao je poznat široj publici u Hrvatskoj, a tih prvih godina novog milenija dobio je i mnoštvo nagrada (Porin, Crni mačak, Zlatna koogla...). Život, ali i životni standard potpuno su mu se promijenili. 

Pokretanje videa...

02:26

- Kad sam počeo dobivati novac od svirki to mi je totalno promijenilo život. Nisam više bio u minusima i vječnoj brizi kako platiti stanarinu. Bilo mi je samo bitno da repam i putujem, a lova je kapala. Ostvarenje snova. Imao sam sponzore; obuća, odjeća, upoznao puno ljudi... Sve me to prilično brzo i naglo streslo, trebalo mi je vremena da se naučim nositi sa svim tim. Klinci su me pratili i pjevali 'Prikaze' non-stop, a ja sam se vozio u tramvajima i bilo mi je čudno što me svi gledaju. Teško mi se bilo naviknuti na toliku pažnju sa svih strana. Nakon te pjesme je sve postalo drukčije - govori Maajka. 

OTVORENO PROGOVORIO Edo Maajka: 'Zbog depresije i tjeskobe odgađao sam nastupe'

'Slušaj mater', 'No sikiriki' i 'Stig'o ćumur' su tri albuma koja su ga vrlo brzo prometnuli u najjačeg repera u zemlji, ali onda se nešto i u njemu promijenilo.

- Ponestajalo je izazova pomalo. Svake dvije godine sam izbacivao albume i cijelo vrijeme nastupao, malo sam bio otupio od tog tempa i što je najgore postajalo mi je dosadno i monotono - otvoreno će Edo. 

Nešto kasnije, preselio je u Tel Aviv i postao otac.

- Ima dosta repera tamo, ali ne postoji puno prostora za nastupe. Osuđen si na tih nekoliko gradova i gotovo, tamo ne možeš preko granice ići nastupati u susjedstvo. Upoznao sam jako puno glazbenika i nekoliko repera tamo. Mislim da je kod nas to dosta razvijenije. To je period u kojem sam dobio dijete i udaljio se od scene i muzike. Roditeljstvo je promijenilo puno toga u meni. Učim i sam, razvijam se s djetetom. Kako vrijeme prolazi tako kontaš greške u svom odgoju pa onda i one koje radiš kao odgajatelj. Malo sumnjaš, malo si siguran i tako u krug... Na kraju je najbitnije davati ljubav i podršku djetetu, a mislim da je ta pauza bila odlična i za
moju karijeru - dodaje. 

Svojedobno je svojim hitom 'Prži se srce moje' precizno secirao odnose moći na estradi i našem podneblju. Zabavnjaci i narodnjaci oduvijek su bili neizbježna glazba za mase, ali novo vrijeme donosi i nove trendove. Primjerice, sve popularniju fuziju rapa i narodnjaka, koja dojučerašnjim reperima donosi puno veći profit. 

- Publika danas zahtijeva miks. Nema više samo rapa, samo metala ili samo narodnjaka, sad je to sve jedan veliki miks. Malo rap, pa Halid, pa Thompson, Prljavci, Hladno Pivo, Ceca, Seve, Iron Maiden... Više se ne slušaju ni čitave pjesme. Nove generacije preskaču pjesmu u većini slučajeva nakon prvog refrena, ako doguraš do drugog to je uspjeh. Rijetki uspijevaju opstati i imati publiku izvan toga - analizira. 

Edo Maajka prvenstveno je pripadnik stare hip hop škole. U svojim stihovima često se obračunavao s političkim i drugim elitama i u tom smislu je angažirani glazbenik. Ipak, uobičajeni rap motivi kao što su hvalisanje, novac, droga i žene nisu mu bili strani.

- Na svakom albumu sam imao barem jednu stvar u kojoj nekome objašnjavam koliko sam dobar i bolji od drugih repera (smijeh). Znam i likove koji su dobri glumci i to shvaćaju kao nastup. Uopće se ne drogiraju, niti su ikad platili za seks ili nosili pištolj, ali o tome repaju. To im je uloga i njihov lik kroz koji repaju. Mene to ne ispunjava previše, ali mogu poslušati - pojašnjava. 

Svoje najpoznatije stihove uglavnom je pisao u kasnim noćnim satima.

- Veliku većinu, da. Kad svi spavaju, kad je tiho i jednostavno te uhvati i kreneš pisati. Obično krenem pa gdje me odnese. Kasnije sam sve više pisao po beatovima, ali nekad i 'na suho', nema pravila. Pjesmu 'Bomba' sam napisao u vlaku iz Beograda za Zagreb, neke pjesme sam pisao u stanu, neke u studiju... - prisjeća se inspirativnih trenutaka. 

Lani je nakon dulje pauze izbacio novi studijski album 'Put u plus', imao veliki koncert u Domu sportova... Dojam je da Edo Maajka ne živi na staroj slavi, a publika ga i dalje voli. Doduše, album je isprva prošao ispod radara. Objavljen je na prvi dan Svjetskog prvenstva u Rusiji, što je potez koji Edi vjerojatno ne bi savjetovao nijedan marketinški stručnjak. 

- Imaš pravo, trebalo je vremena da ga ljudi poslušaju i da uopće saznaju da imam novi album vani. Ja sam ga jedva čekao izbaciti, nisam više mogao čekati, ali zato sad imam osjećaj da album još uvijek izlazi - zaključuje i smije se. 

U rodnom Brčkom proveo je 13 godina koje će mu zauvijek ostati u lijepom sjećanju, ali grad kojeg naziva svojim i u kojeg se iz Izraela ponovno vratio ipak je Zagreb. S obzirom na to da dva Edina grada povezuje Sava, jasno je i zašto je upravo ona čest
motiv njegovih pjesama i nešto što mu je važno. 

- Sava je Sava, ona guta suze, a suzama se hrane savske meduze - prisjetio se Edo jednog, sad već pomalo davnog, ali ne i zaboravljenog refrena.