Književnici Julijani Matanović ciglom razbili auto: 'Noćas smo bili žrtve zabavljačke akcije...'

Književnica Julijana Matanović u novoj objavi na Facebook profilu otkrila je da joj je netko tijekom noći ciglom razbio parkirani automobil na zagrebačkoj Trešnjevci. 

-  Nakon dvije godine ponovno sam poželjela ostati u Slavoniji. A bila sam uvjerena da mi se to, nakon iskustva osječke ljute godine, više nikada neće dogoditi. Susreti sa slavonskim učenicima, slavonske rijeke, nagrada u Vinkovcima, grobovi najbližih, pansion na samom Dunavu… Na svakom se mjestu javljao onaj topao osjećaj pripadnosti. Čak i na grobljima. Jer, kako starim pitam se i on što se ne volim, ali možda i ne bih trebala, pitati - započela je. 

POZNATA HRVATSKA KNJIŽEVNICA Julijana Matanović otkrila je kolika joj je mirovina: 'Nije mi neugodno izgovoriti taj iznos!'

-  Auto-cesta je u povratku prema Zagrebu nestajala u magli. „Samo da nađemo slobodno parkirno mjesto blizu zgrade“, ponavljao je Pavao. Auto je bio nakrcan odjećom, knjigama, kolačima, cvijećem, a i kulen se ne smije zaboraviti. I imali smo sreće. Mjesto ispred našeg ulaza bilo je slobodno - dodala je i nastavila: 

-  „Ponesimo najnužnije, umorni smo, sutra ćemo ostalo“, ponavljala sam P. No, on odgovoran i pedantan, nije pristao na moj prijedlog. Auto je oslobodio svih stvari.

- Pred noć sam uzela knjigu „Relativno naopako“, izabrana djela Ivana Slamniga. Po ne znam koji put počela sam čitati roman „Bolja polovica hrabrosti“ . No, prije toga prošla sam kroz Slamnigove antologijske pjesme, onako, da se podsjetim. I pročitala i „Ubili su ga ciglama“. „Bolju polovicu“ pripremam za Klub čitatelja pri Centru za kulturu Trešnjevku, za projekt koji tamo vodim i koji sam naslovila „Čitamo Trešnjevku“. A Slamnig je nekada bio stanovnik Čakovečke ulice. Došla sam do devedesete stranice i zaspala. Sanjala sam mamin grob, spomenik na kojem je pisalo prezime moga oca i moje, a ne majčino djevojačko. Jutros smo pili našu prvu kavu kad nam je pozvonila susjeda i zamolila da siđemo. Staklo automobila, parkiranog sa srećom, bilo je razbijeno, a na mjestu vozača prijeteće je stajala cigla. Nažalost, ne ona iz Slamnigove pjesme - napisala je. 

EMOTIVNA OBJAVA Spisateljica Julijana Matanović oprostila se od svoje majke koju će sahraniti na vlastiti rođendan

- Može li mi utjeha biti to što se i sad dogodila priča, mogu li se nasmijati i reći Pavlu da je pisac krimića dobio novu temu. Ili, ću blažiti svoju tjeskobu činjenicom da smo noćas bili žrtve veće zabavljačke akcije. Mladi policajci i ekipa za očevid bili su ljubazni, tješili su nas dvoje puno starijih od sebe, kao da smo djeca koja su mogla i gore proći. U petak ću čitati Trešnjevku. Sama sebe već godinama nagovaram na ljubav prema kvartu u kojem živim od 1993. godine, s jednim prekidom od godinu dana. Bila sam sigurna da sam u tome uspjela. No, meni se danas ponovno ide u Slavoniju, među onu djecu i na Bosut, i u Vukovar, i u Đurdan. Plaše me cigle. I osjećam se, u ovom jadu od svijeta, doista kao mrav koji se više nikada neće razveseliti kad pred zgradom u kojoj živi nađe slobodno parkirno mjesto - zaključila je Matanović.