Sve je više onih koji se prijavljuju za sudjelovanje u reality showovima u regiji, možda i zbog korona-sadašnjice iz koje želimo pobjeći, pojašnjavaju psiholozi. Sudjelovanje u njima je kao opijum.
RIJEČ STRUČNJAKA:
'Ljudi se u reality showove ne prijavljuju zbog novca, nego zato što ih muči anonimnost'
Novac nije jedini i najvažniji motiv za sudjelovanje u realty showovima nego je u pozadini puno više od toga - kažu psihijatri i psiholozi, sociolozi koje smo zamolili da nam pojasne zašto se, i to u sve većem broju, ljudi prijavljuju za sudjelovanje u takvim emisijama, i zašto, s druge strane, gledatelji njihove živote unutra prate.
POGLEDAJTE VIDEO:
Pokretanje videa...
01:07
- Primarni su motivi narcističke prirode, jer se anonimne osobe žele pokazati, i postati slavne. Svi će reći da su se prijavili zbog novaca, ali nisu, motivirani su popularnošću jer ih muči anonimnost. Priznavanje medija i društvenih mreža, gratifikacija, jako su velik opijum, kaže psihijatar Hrvoje Handl. Taj 'opijum' čovjeka može stvoriti ovisnim, otud onda i prijavljivanje u realityje iz sezone u sezonu. Ljudska je psiha kompleksna, i puno dublja od onoga što je na površini.
- Publika koja će pratiti stanare u realityjima za njih postaje zapravo pažnja koju nekad u djetinjstvu možda nisu dobivali od roditelja. Napokon će dobiti neku afirmaciju, odobrenje, aplauz, dodaje psihijatar. Svatko je od nas, u srži, mali narcis, kaže, ali nekome je tuđa potvrda potrebna više, nekome manje. Osjećaj nečijeg obožavanja stvara dopamin, hormon dobrog raspoloženja. Na pitanje što kad se svjetla ugase, dr. Handl odgovara kako neki, ako su sami po sebi talentiraniji, uspijevaju postići nešto novo, postati voditelji i slično, dok velika većina u tome ne uspije. Drugo je imati talent pa biti pjevač ili glumac, i od toga živjeti, pojašnjava psihijatar.
'Ljudi se ne žele baviti vlastitim životima pa bježe u tuđe'
Kako pak tjednima pa čak i mjesecima živjeti zatvoren u nekoj kući, s nepoznatim ljudima?
- Sve veći broj onih koji se prijavljuju u realityje mogao bi biti i posljedica bijega od korona-sadašnjice. Ionako smo poluzatvoreni pa se onda ljudi, i inače skloni tome, prijavljuju kako bi pobjegli u nešto zabavnije, uzbudljivije - zanimljivo je viđenje psihologinje Mirjane Nazor. Ljudi su, kaže, umorni od strahova i strepnji što će biti sutra, vide da država ne funkcionira pa traže različite načine bijega - i oni koji se prijavljuju kao sudnici, i oni koji to onda gledaju. Netko bježi u film, netko u knjigu, netko u zalazak sunca, a netko u - reality, smije se psihologinja. Inače se, dodaje, ljudi moraju baviti vlastitim životima, a to im i nije baš privlačno. Svatko od nas ima dozu lažnoga, i može glumiti ono što inače nije. Laž i grandioznost su obrane od moćnih ponižavajućih sila u nama samima, odgovara psihijatar Handl na pitanje kako u realityju, s nepoznatim ljudima, izdržati mjesecima. Netko, zaključuje psihijatar, može biti lažan deset mjeseci, a netko drugi može biti autentičan pa se publici isto jako svidjeti. Poznate osobe u realityje pak dolaze, kaže, zbog dodatne slave i podrške publike, i zbog novaca.
Sudionike realityja biraju stručnjaci, da bude što napetije i zabavnije
Stručnjaci su složni u tvrdnji da se gledateljima sviđa banalnost, kič, koji nas odvlače od vlastitih života. Lakše nam se baviti drugima nego sobom, i osjećamo se bolje, superiornije kad gledamo tuđe živote pa onda i pogreške, mane. Selo koje je prije 50 illi sto godina ogovaralo Ivu koji je prevario Mariju, ili obrnuto, danas se 'preselilo' u realityje, kažu stručnjaci.
Realityji su poput sapunica - pitki formati za čije se likove gledatelj veže, s kojima se poistovjećuje, kaže sociolog sa Sveučilišta u Zadru dr.sc. Krešimir Krolo. Ono što gledatelji ne znaju je, dodaje, činjenica da produkcije realityja pomno odabiru koga će unutra staviti. To nisu nasumce odabrani ljudi koji žele sudjelovati nego ljudi koje bira tim stručnjaka. Oni moraju biti različitih profila i vrijednosnih sustava, različite dobi i slično, kako bi onda i sadržaj bio zanimljiviji. Netko će od njih biti odabran zato što je nervozan ili konfliktan, netko zbog neke druge osobine, a sve kako bi s vremenom 'zaiskrilo', pojašnjava sociolog.
- Stavite li u kuću deset sociologa, bit će jako dosadno jer će oni samo čitati i nešto raspravljati. Ovako, to je druga priča, sapunica, smije se dr. Krolo. Psihijatar dr. Handl dodaje kako realityji gledateljima daju i "blagoslov" da se u životu ponašaju onako kako se ponašaju akteri realityja.
- Zaprepašćujući se nad postupcima sudionika, gledatelji pronalaze opravdanje za sebe. To je u medijima, javno je, pa je onda valjda dozvoljeno i inače, kaže psihijatar. Stručnjaci zaključuju kako ovakva 'kardašijanizacija' društva ne može izdržati dugoročno. Kao pojedinci 'bolujemo' od rascjepkanosti identiteta, pažnja nam je raspršena na sve strane, i umjesto da opet pronalazimo sebe, i bavimo se sobom, mi bježimo u svijet realityja.
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
