Dodaj 24sata među omiljene izvore na Googleu
Alan Alda nije želio da rat bude samo izgovor za šale, dok se Larry Gelbart žestoko protivio snimljenom smijehu publike. Prva epizoda serije 'M*A*S*H*' prikazana je 17. rujna 1972. godine.
Prošle su točno 54 godine otkako je na CBS-u premijerno prikazan "M*A*S*H*", televizijska serija koja je počela kao neobična ratna komedija, a tijekom 11 sezona izrasla u jedno od najvažnijih ostvarenja američke televizije. Na prvi pogled "M*A*S*H*" nije djelovao revolucionarno. Radnja je bila smještena u mobilnu vojnu bolnicu tijekom Korejskog rata, a prve epizode oslanjale su se ponajprije na humor, dosjetke i nestašluke liječnika koji su se na svoj način pokušavali nositi s apsurdnom svakodnevicom rata. Ipak, već se u pilot-epizodi moglo naslutiti da se ispod površine krije nešto mnogo ozbiljnije.
Publika je upoznala kirurge Hawkeyea Piercea, kojeg je glumio Alan Alda, i Trappera Johna McIntyrea u izvedbi Waynea Rogersa. Njih dvojica pokušavaju prikupiti novac kako bi mladi Korejac mogao otići na školovanje u SAD, organizirajući nagradnu igru čija je glavna nagrada vikend s atraktivnom medicinskom sestrom. Bio je to zaplet karakterističan za rani "M*A*S*H*, brz, provokativan i prepun humora koji je danas u nekim dijelovima očito zastario.
No mnogo važniji trenutak pilot-epizode dolazi kada Hawkeye opisuje posao liječnika u mobilnoj bolnici. Njihov zadatak nije potpuno izliječiti ranjenike, nego ih održati na životu dovoljno dugo da budu prebačeni dalje. "Par je živ pacijent", objašnjava Hawkeye, jednostavnom rečenicom koja je već tada otkrivala ono što će postati srž cijele serije.
Alda se vrlo brzo nametnuo kao zaštitno lice "M*A*S*H*". Već afirmirani kazališni glumac bio je oduševljen scenarijem, ali istodobno zabrinut da bi se serija mogla pretvoriti samo u niz komičnih dogodovština smještenih na bojište.
- Brinulo me što će se dogoditi kada serija krene u produkciju. Bojao sam se da će se sve pretvoriti u nekakve ‘spačke na bojištu’ i da će rat služiti tek kao kulisa i izgovor za niz luckastih priča - komentirao je za NPR 1997. godine.
Godinama poslije objasnio je da su autori željeli prikazati rat kao mjesto na kojem ljudi doista teško stradavaju, dok je humor trebao proizlaziti iz nevjerojatnog pritiska kojem su liječnici i ostalo osoblje svakodnevno bili izloženi. Upravo je taj spoj apsurda, humora i tragedije s vremenom postao prepoznatljiv znak "M*A*S*H*"-a.
Važnu ulogu imao je i glavni scenarist Larry Gelbart, koji se često sukobljavao sa studijem oko toga kako bi serija trebala izgledati. Posebno se protivio korištenju snimljenog smijeha publike. Kompromis je postignut tako da ga barem nije bilo tijekom scena u operacijskoj sali.
- Ako ste je ikada gledali bez snimljenog smijeha publike, onda ste zapravo gledali seriju onako kako smo mi zamislili da je treba gledati - komentirao je Gelbart za Vanity Fair.
Prva sezona nije odmah postala golemi hit te je završila na 46. mjestu američke televizijske gledanosti. Situacija se ubrzo dramatično promijenila. U kasnijim sezonama "M*A*S*H*" se učvrstio među najgledanijim američkim televizijskim programima, dok su ozbiljnije teme postupno dobivale sve više prostora.
Mijenjala se i glumačka postava. Wayne Rogers napustio je seriju, kao i McLean Stevenson, koji je igrao potpukovnika Henryja Blakea. Alda je, pak, postajao sve važnija kreativna snaga iza kamera, pišući i režirajući niz epizoda. Upravo je u kasnijim godinama serije rat prestao biti samo pozadina za komediju i sve češće postajao njezina glavna tema.
"M*A*S*H*" je tijekom prikazivanja osvojio 14 nagrada Emmy i osam Zlatnih globusa, a priča je završila 1983. televizijskim finalom "Goodbye, Farewell and Amen", kojim se jedna televizijska era privela kraju.
Ono zbog čega se "M*A*S*H*" pamti i 54 godine nakon premijere nije samo njegov humor. Serija je uspjela pokazati kako se ljudi smiju upravo onda kada im možda uopće nije do smijeha. Hawkeyejeve šale, ludorije liječnika i sukobi s vojnim autoritetima bili su obrambeni mehanizam ljudi koji su svakodnevno gledali posljedice rata na operacijskom stolu.
Zato je "M*A*S*H*" tijekom godina postajao sve mračniji, ali nije izgubio humor. Naprotiv, humor i tragedija počeli su funkcionirati zajedno. Iza svake šale ostajala je mogućnost da će nekoliko trenutaka poslije kroz vrata stići novi ranjenici.
Kada je pilot prikazan 17. rujna 1972., nitko nije mogao znati koliko će dugo trajati priča započeta u maloj vojnoj bolnici u Koreji. Pedeset i četiri godine poslije jasno je zašto je "M*A*S*H*" nadživio televizijsko razdoblje u kojem je nastao. Ispod komedije od samog se početka nalazila jednostavna i ozbiljna poruka, u ratu nema ničega smiješnog, ali ponekad je smijeh jedini način da ga čovjek izdrži.
24sata © 2026
