Dodaj 24sata među omiljene izvore na Googleu
Prije 11 godina Ervina Mujakovića gledali smo u 'Big Brotheru'. Danas je neprepoznatljiv, a za 24sata je otkrio nepoznate detalje iz djetinjstva i mladosti
Mnogo puta slušao sam kako majka jauče od nevjerojatnih bolova, ali nisam joj mogao pomoći. Čak su i doze morfija samo nakratko djelovale, a onda bi je ponovno neopisivo boljelo, ispričao nam je Ervin Mujaković, kojeg su gledatelji upoznali 2015. godine u regionalnom 'Big Brotheru'.
Njegova majka bolovala je od raka kože koji se, kako kaže, proširio po cijelom tijelu, a preminula je godinu dana nakon njegova sudjelovanja u showu. Deset godina kasnije Sarajlija je za 24sata otvorio obiteljski album i pokazao fotografije iz djetinjstva koje javnost dosad nije imala priliku vidjeti.
- Gledao sam stare uspomene i odlučio podijeliti zanimljive fotografije i događaje iz mladih dana. Sačuvao sam ih dosta, od rođenja pa sve do punoljetnosti. Svako pregledavanje albuma budi najdivnije uspomene na to razdoblje - rekao nam je Ervin.
Odrastao je bez braće i sestara. Roditelji su mu se razveli dok je bio vrlo malen, a oca je, kaže, vidio samo jednom, no tog se susreta ne sjeća.
- Iz priča sam mogao zaključiti da je tata imao problema s alkoholom. Tijekom cijelog odrastanja nisam imao osjećaj da nemam oca jer je majka davala svaki atom snage, svakoga dana, samo da budem sretan i da mi ništa ne nedostaje. Uz nju sam imao najbolje moguće djetinjstvo - prisjeća se.
U djetinjstvu mu nije nedostajalo nestašluka, a majka ga je, kaže, uvijek štitila. U školi je bio vrlo dobar učenik, ali od sjedenja u klupi mnogo mu je draže bilo trčanje za loptom. Nakon trećeg razreda osnovne škole sve je više vremena posvećivao nogometu.
- Igrali smo nogomet prije škole, za vrijeme odmora, poslije nastave, a i na tjelesnom smo koristili svaku priliku za sport. Predstavljao sam školu na polumaratonima, utrkama na 100 metara i sudjelovao u nogometnoj selekciji. Do četvrtog razreda imali smo jako strogog učitelja kojeg smo svi slušali - govori.
Jedan sat tjelesnog posebno mu se urezao u pamćenje. Dok su igrali nogomet, Ervin je toliko snažno udario loptu da je pogodio učiteljicu.
- Onesvijestila se! Poslije nije bilo kazne jer sam joj bio miljenik, najdraži od sve djece - prisjeća se.
Pamti i prve simpatije. Ervina su gledatelji 'Big Brothera' godinama kasnije upoznali kao velikog zavodnika, a već je u osnovnoj školi privukao pozornost djevojčice koja se sviđala gotovo svim dječacima.
- Bila je najljepša u cijeloj školi. Svi su dječaci bili oko nje, a ona je imala simpatije prema meni. To su bile dječje radosti - kaže.
Slobodno vrijeme uglavnom je provodio s prijateljima s nogometnih treninga. Povremeno bi zaigrali videoigre, osobito tijekom školskih praznika, no najčešće su završavali na igralištu. Nogomet mu je odmalena bio glavna preokupacija, a majka ga je već u prvom razredu upisala u mjesni klub.
- Bio sam presretan. Poslije sam prešao u Bubamaru, tada najbolju školu nogometa za mlađe uzraste, gdje su dolazili dječaci iz cijelog grada. Ondje sam usavršio svoje golmanske sposobnosti i sudjelovao na mnogim turnirima - govori.
Među njima posebno izdvaja Eskils kup u Švedskoj, gdje je s momčadi proveo dva tjedna.
- Osvojili smo prvo mjesto u konkurenciji 32 momčadi, uglavnom iz Skandinavije. Sa 14 godina prešao sam u FK Sarajevo, gdje smo osvojili ligu i kup. Najznačajniji trenutak dogodio se kada sam imao 16 godina i kada me trener pozvao na golmanske treninge s prvom momčadi - ispričao je.
Nakon završetka juniorskog staža kratko je trenirao sa seniorima Sarajeva. Još od prvih odlazaka na trening zamišljao je da će se jednoga dana profesionalno baviti nogometom. Bio je uporan i discipliniran, no nakon 18. rođendana počeo je drukčije gledati na svoju budućnost.
- Iskreno, vidio sam da su drugi u prvoj momčadi bolji od mene. Dao sam svoj maksimum. Dječački san bio mi je postati ozbiljno dobar nogometaš, no za to me razdoblje vežu jako lijepe uspomene - priznaje.
Nogometnu loptu s vremenom je zamijenio utezima. Danas ima 180 kilograma, a velik dio svakodnevice posvećuje zahtjevnim treninzima u teretani. Kaže da je i financijski prezadovoljan te da se njegov današnji život ne razlikuje mnogo od onoga koji je zamišljao kao dječak, barem kad je riječ o sportu. Susreo je i brojne prijatelje iz školskih dana koji ga pamte kao dječaka zaljubljenog u nogomet.
- Bili su ponosni na mene, na to što sam ostao prizeman i što sam još u sportu. Znaju koliko sam ga odmalena volio. Vidjeli su disciplinu koju godinama pokazujem u teretani, samo sada u drugoj krajnosti, s velikim težinama i zahtjevnim treninzima. I dalje se volim šaliti i pomagati drugima, baš kao što sam radio kao dječak - kaže.
Nogomet nije postao njegov životni poziv, ali majčine savjete iz djetinjstva, kaže, nikad nije zaboravio.
- Uvijek me učila ljudskim vrijednostima, da činim dobro drugima, pomažem, budem pošten i bavim se sportom. Majka je za mene svetinja. Nemam odgovarajuće riječi kojima bih joj zahvalio za sve što je učinila. S njom je život bio savršen - govori Ervin.
Tijekom ljeta 2016. godine majčina se bolest pogoršala.
- Pokušavao sam sa svim mogućim liječnicima, kontaktima iz inozemstva za jake lijekove, ali nije pomoglo. To je najteže razdoblje mog života - rekao nam je.
Majka je preminula 7. kolovoza iste godine.
- Praznina u mom srcu uvijek će ostati. Uvijek će biti u mom srcu - zaključio je.
24sata © 2026
