Milan Majerović-Stilinović i Ole Thorstensen otkrili formulu uspjeha debitantskih knjiga

Festival svjetske književnosti ugostio je u četvrtak dvojicu književnih debitanata koji su svojim prvijencima privukli veliku pozornost čitateljske publike, norveškoga stolara i pisca Olu Thorstensena, i novinara, odnedavno i književnika, Milana Majerovića-Stilinovića.

U festivalskom programu "Dvostruki portret" u Knjižari Fraktura s Milanom Majerovićem-Stilinovićem uživo u Zagrebu a s Olom Thorstensenom putem video linka iz Osla razgovarala je Morana Zibar, "gurmanka, prevoditeljica i lovkinja iz TV kviza Potjera".

POGLEDAJTE VIDEO:

Rekla je kako je riječ o dvojici autora koji se bave različitim temama, čije su knjige - "Što sam naučio na planini" (Libricon d.o.o.) Milana Majerovića-Stilinovića i "Raditi kako treba - dnevnik majstora stolara" (Fraktura, prijevod Anja Majnarić) Ole Thorstensena - pisane različitim stilovima i donose različite životne priče dvojice potpuno različitih ljudi. Zajedničko im je, rekla je Zibar, ponajprije to što niti jedna od tih dviju knjiga "nije ni fiction niti faction" - one žive "u nekom međuprostoru, a obje su intimistički dnevnički zapisi koji donose autorov pogled, autorovo osobno unutarnje iskustvo o nečem vanjskom, njemu životno jako bitnom".

"U oba slučaja radi se o dvije banalne poznate ljudske aktivnosti; stolarstvo, građevina, ručni rad i - planinarenje. Ništa spektakularno ni neobično ali svaki od njih dvojice je vrlo iskreno, autentično i na svoj način tome pristupio", istaknula je Zibar. Također, "upada u oči da su obje knjige prvijenci, a njihovi autori nisu profesionalni književnici".

Moramo naučiti imati poštovanja prema radu koji se obavlja rukama

Ole Thorstensen (1965.) izučeni je stolar koji je nakon 30-ak godina rada u graditeljstvu napisao knjigu opisanu kao "izvještaj o adaptaciji jednog potkrovlja". Njegov debitantski roman proizašao je, kako je rekao, iz osobne frustracije zato što suvremeno društvo premalo cijeni manualni rad, ne priznaje ga kao nešto važno i nužno, trivijalizira ga, dok istodobno previše veliča akademski, "apstraktni" rad.

"Postoji jedna čudna ideja u našem društvu, da akademski, 'apstraktni' svijet ima veću vrijednost od onoga što radimo svojim rukama. Mislim da je to totalna glupost. Kako je to uopće moguće? Kako ljudi zamišljaju da im dolazi hrana na stol?", kazao je Thorstensen, koji je o tome jednoga dana odlučio napisati esej. Objavio ga je u jednom vrhunskom norveškom akademskom časopisu zatraživši da kao autor ostane anoniman, no pokazalo se da to neće biti moguće, budući da je njegov članak izazvao snažnu reakciju javnosti.

"Rekao sam si, dobro, pa mogao bih onda i napisati knjigu o tome što radim, zašto ne? Mislim da priča o tome kako radimo stvari može biti itekako zanimljiva – u romanu sve može biti zanimljivo. Pročitao sam mnogo različitih knjiga i znam da knjige mogu biti zanimljive bez obzira o čemu se u njima radi", kazao je taj stolar-pisac.

OD 6. DO 12. RUJNA Festival svjetske književnosti će biti u prilagođenom formatu...

Svoju je knjigu strukturirao kao što je strukturiran proces rada u građevini: priča ima 59 poglavlja koja prate "poglavlja" uređenja jednog potkrovlja. Thorstensen je otkrio kako u stvarnosti nije riječ o radu samo na jednom potkrovlju, već na više njih, a u romanu objedinjuje razne zgode i ljude. "Roman je u tome smislu konstrukt sastavljen iz nekoliko dijelova, ali je proces pisanja autentičan", kazao je autor, kojemu je, kako je otkrio, u pristupu pisanju uzor bio slavni kulinarski chef Anthony Bourdain i njegova knjiga "Kitchen Confidential".

"Mi se ponašamo kao da nas ništa ne pogađa, uzimamo stvari zdravo za gotovo. Ali stvari utječu na nas, i stvari koju jedemo i odjeća koju nosimo, pa naravno i način na koji se to proizvodi. Ako u mojoj knjizi postoji ikakva pouka ili nekakva etička lekcija, ona je ta da moramo imati više poštovanja prema raznim stvarima kojima se ljudi bave", kazao je.

I nakon što je njegova knjiga privukla toliko pozornosti, pa je čak prevedena i na kineski, Thorstensen nije promijenio svoj doživljaj sebe: i dalje se smatra običnom osobom, ne osobito kreativnom. "Ja želim biti prosječan i želim biti jedan od onih koji omogućuju da svijet ide dalje", rekao je autor, koji nikada ne radi ništa u svojem poslu što nema svrhu": "U 30 godina nisam zabio niti jedan čavao koji nije imao svrhu".

Drame se događaju u grmu pored puta i grani iznad nas

Novinar i televizijski reporter Milan Majerović-Stilinović veliki je zaljubljenik u prirodu i planinarenje koji je svoju strast odlučio i ukoričiti u knjigu "Što sam naučio na planini", jedinstvenu zbirku priča inspiriranih boravcima i šetnjama na planini.

Majerović-Stilinović je kazao kako ga priroda oduvijek zanima, a strastveni planinar nije postao odjednom – pa čak ni sad nije siguran da ga je ta strast obuzela do kraja. Na planini je pronašao odmak i odmor od svakodnevnog i profesionalnog, a planinarenje mu je, kako je rekao, također predstavljalo i izazov da ide nekamo gdje još nije bio, te mu je pružilo i neku vrstu kreativne nagrade.

U knjizi je 50 priča, svaka je drugačija, a sve su se, otkrio je Majerović-Stilinović, "napisale same", jer tematiziraju različite događaje kojima je svjedočio u prirodi i njegove reakcije na njih. Svoje opservacije prvo je počeo pisati na Facebooku, pa se iz toga razvio blog, a onda je nastala i knjiga.

Autor je kazao kako, iako sve priče objedinjuje prostor planine, one tematiziraju razne stvari i "mogle bi zapravo pripadati bilo gdje". "Impuls za svaku priču nastao je u planini ili iz nekog iskustva u planini, ali ta se knjiga nekako ispisala sama – u jednom trenutku ti pojedinačni događaji, šetnje, iskustva koja su iz njih proizlazila razlistali su se u tu knjigu", pojasnio je autor, koji je od samog početka nastojao svaki put priču ispričati na drugačiji način.

KONTROVERZNI NOBELOVAC Handkea pitali o Miloševiću: Ja volim književnost, ne mišljenja

"To sam si odmah bio zadao u zadatak i mislim da ne bih znao napisati drugačiju knjigu, jer pisao sam za svoju dušu. Tu ja pišem o svojem iskustvu planinarenja 'na sitne staze' – jer ja sam, za sad, planinar 'sitnog zuba'. No, promjenu unutar sebe možemo pronaći i u jednoj šetnji na vrlo kratke staze, jer drame se događaju i u grmu pored puta i na grani iznad nas", kazao je Majerović-Stilinović.

Knjigu ostavlja na raznim mjestima na planini, kao poklon nepoznatim planinarima i hodačima, a svoj projekt već je počeo voditi u novome smjeru: o planini razgovara s drugim ljudima, planinarima – profesionalnim i amaterima, domaćim i stranim - kojima se javlja i postavlja im pitanja o tome što su oni naučili na planini.

8. FSK održava se od 6. do 12. rujna u prilagođenim okolnostima, s dijelom programa uz ograničen broj posjetitelja i uz prijenos uživo online u Knjižari Fraktura, dok dio programa prenosi HTV na svojem Trećem programu.

Program se u petak nastavlja susretom čitateljske publike i pjesnikinje Monike Herceg u 13 sati na Cvjetnom trgu u kućici Barcaffea, gdje će biti upriličeno potpisivanje knjiga i druženje s autoricom. Slijedi "Dvostruki portret" s mostarskom književnicom Magdalenom Blažević i nizozemskim piscem Jamalom Ouariachijem (18 sati, Knjižara Fraktura, online). Prevodilački maraton s članovima Društva hrvatskih književnih prevodilaca moderirat će u 20 sati u Knjižari Fraktura Lara Hölbling Matković, a program će zaključiti tribina "Razotkrivanje" s izraelskim književnikom Davidom Grossmanom (22,30 sati, HRT-Treći program).