Glumac Vedran Mlikota pričao je o rodnom Zagvozdu kojem se sve češće vraća. Mještanima je donio i ono neprocjenjivo, a to je festival koji danas posjećuje mnoštvo ljudi
PRISJETIO SE
Mlikota o počecima festivala Glumci u Zagvozdu: Postali smo mjesto u koje se izlazilo iz Splita
Čitanje članka:
3
min
Imam osjećaj da nikad nisam otišao iz svog zavičaja, tu su mi prijatelji i obitelj. Ugodno sam osuđen na stalni povratak, ispričao je kroz smijeh Vedran Mlikota (56) u šestoj epizodi serijala 'Varoški amarcord' podnaslova Glumac iz Zagvozda.
Pričao je tako o zavičaju koji ga je oblikovao i kojem se rado vraća.
- Boravim tu sve više vremena, svaki Božić i preko ljeta sam tu. Pa pogledajte ovo - rekao je i pokazao na predivan kraj u kojem je odrastao. Da je bilo teško te da je bilo i neimaštine, rekla je i njegova majka Nedjeljka.
- Radila sam ovdje u tvornici Biokovki, čim sam izašla iz osnovne škole. Nisu nam mogli priuštiti školu. Radila sam 33 godine i penziju zaslužila. Imali smo stočarstvo, odgojili djecu muž i ja i dali im školu. Što su htjeli su završili i otišli svojim putem - ispričala je.
Svog odlaska na prijemni Vedran Mlikota se jako dobro sjeća. Kako i ne bi, kaže. To čovjek ne zaboravlja.
- Ja sam tada prvi put došao u Zagreb, kad sam predao dokumente i bio na prijemnom. Bez ikakve veze i protekcije sam upao. Primljeni smo bili, te godine pet cura i tri dečka od tristotinjak kandidata. Sjećam se pokojnog Izeta Hajdarhodžića, kasnije mi je i profesor bio te sam kod njega i diplomirao. Izašao je iz Akademije u tri sata ujutro, jer su do tada vijećali prije rezultata, ulovio me za ruku i rekao mi: 'Ti si primljen, nemoj čekati, kasno je'. Sjećam se da je Tonko Lonza donio rezultate na vrata i svi su nahrupili kako bi vidjeli rezultate. Ja sam na miru sačekao sa strane i onda sam došao kasnije u miru i vidio svoje ime, bilo je drugo po redu - govori.
Obitelj je to, kaže, prihvatila iako nije znala puno o tome i gdje on to ide.
- Vijest o tome da sam primljen su dočekali s oduševljenjem, znam da je tata nešto pekao. Nisam ja to javio taj dan jer tad nismo imali još telefon. Mogao sam javiti tetki sutradan pa da ona ide javiti mojima ili da tata ide ujutro na poštu pa da nazove, znam da je tako nešto bilo. Kao dimni signali s brda na brdo - smije se dok se svega prisjeća sa sjetom.
Pred publiku Dalmatinske zagore doveo je predstave i koncerte - dok je 1997. godine pokrenuo festival Glumci u Zagvozdu.
- Mještani su me stalno pitali kad će me vidjet. Onda smo u jednom putovanju iz Zagreba, moj pokojni prijatelj, glumac Darko Ćurdo i ja pričali da bi nešto mogli napravit, da dovedemo neke kolege i napravimo predstavu. Tu ničeg prije nije bilo - govori.
Prisjetio se i početaka festivala kojeg danas posjećuje mnogobrojna publika.
- Prve godine je bilo šest predstava koje smo napravili od 10.000 kuna koje smo dobili. Svi su došli za osnovne troškove. Spavali su i jeli kod mene. A odaziv publike je bio strašan, po tisuću ljudi je bilo. Ljudi kad vide poznate glumce dođu. Onda su se počeli javljati sponzori, ljudi koji su porijeklom iz Zagvozda, a imaju novce... I tako je Zagvozd postalo mjesto u koje se izlazi iz Splita - ispričao je Mlikota.
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
