Na dodjeli Oscara 13. travnja 1964., Sidney Poitier osvojio je nagradu za najboljeg glavnog glumca za ulogu Homera Smitha. Postao je prvi Afroamerikanac koji je osvojio ovu prestižnu nagradu
OSTAVIO NEIZBRISIV TRAG
Na današnji dan ovaj je glumac ispisao povijest pa rekao: Bio je to dug put do ovog trenutka...
Čitanje članka:
5
min
Sidney Poitier, rođen 20. veljače 1927., a preminuo 6. siječnja 2022., bio je više od filmske zvijezde; bio je pionir, ikona i svjetionik nade. Njegova izvanredna karijera obuhvatila je više od 50 filmova, režiju, produkciju i neumorni aktivizam. Bahamsko-američki glumac probio je rasne barijere u američkoj filmskoj industriji, postavši prvi Afroamerikanac koji je osvojio Oscara za najboljeg glavnog glumca i prva crnačka filmska zvijezda, redefinirajući uloge za Afroamerikance odbijanjem stereotipnih uloga. Njegov život priča je o nevjerojatnoj ustrajnosti, talentu i dubokoj posvećenosti ljudskim vrijednostima.
Od siromaštva na Bahamima do svjetala New Yorka
Rođen prerano u Miamiju tijekom posjeta roditelja s Bahama, Poitier je odrastao u siromaštvu na otoku Cat i kasnije u Nassauu. Njegov otac bio je toliko uvjeren da prerano rođeni dječak neće preživjeti da je kupio lijes. No, majka se obratila proročici koja je predvidjela da će dječak hodati s kraljevima. Kao tinejdžer vratio se u SAD, kratko služio u američkoj vojsci tijekom Drugog svjetskog rata, a zatim se preselio u New York.
Njegov put do glume bio je trnovit. Prijavio se u American Negro Theatre (ANT), ali je odbijen zbog jakog karipskog naglaska i poteškoća s čitanjem. Ne obeshrabren, kupio je radio i neumorno vježbao američki izgovor, slušajući i ponavljajući. Šest mjeseci kasnije, vratio se na audiciju u ANT. Iako je opet odbijen, njegova odlučnost impresionirala je upravu. Ponudio se raditi kao domar u zamjenu za satove glume, što su oni prihvatili. Bio je to početak legendarne karijere.
Proboj i definiranje karijere
Poitierov prvi zapaženi film bio je "No Way Out" (1950), gdje je glumio crnog liječnika koji liječi bijelog rasista. Već tada je postavio obrazac odbijanja stereotipnih uloga. Pravi proboj dogodio se s filmom "Džungla na školskoj ploči" (Blackboard Jungle, 1955), gdje je glumio Gregoryja Millera, problematičnog, ali glazbeno nadarenog učenika. Film ga je lansirao među zvijezde u vrijeme kada je bilo iznimno malo crnih glumaca koji su postigli takvu razinu priznanja.
Uslijedile su značajne uloge u filmovima poput "Bjegunci" (The Defiant Ones, 1958), gdje je glumio odbjeglog zatvorenika vezanog lisicama za bijelog zatvorenika (Tony Curtis). Ova uloga donijela mu je prvu nominaciju za Oscara za najboljeg glumca, čime je postao prvi Afroamerikanac nominiran u toj kategoriji. Iako nije osvojio nagradu, postavio je temelje za buduće uspjehe. Glumio je i u filmskoj adaptaciji hvaljene predstave "Grožđica na suncu" (A Raisin in the Sun, 1961), u kojoj je prethodno nastupao i na Broadwayu.
Povijesni Oscar za "Ljiljane u polju"
Godina 1963. donijela je ulogu koja će zauvijek ostati upisana u povijest kinematografije.
Homer Smith i časne sestre
U filmu "Ljiljani u polju" (Lilies of the Field), Poitier glumi Homera Smitha, bivšeg vojnika i majstora koji putujući Arizonom nailazi na skupinu istočnonjemačkih časnih sestara. One vjeruju da ga je Bog poslao da im pomogne izgraditi kapelicu. Šarmantan i topao, film je osvojio publiku, a Poitierova izvedba bila je hvaljena.
Noć koja je ispisala povijest
Na dodjeli Oscara 13. travnja 1964., Sidney Poitier osvojio je nagradu za najboljeg glavnog glumca za ulogu Homera Smitha. Postao je prvi Afroamerikanac koji je osvojio ovu prestižnu nagradu. Bio je to monumentalan trenutak, ne samo za Poitiera, već i za Hollywood i afroameričku zajednicu.
U svom govoru, svjestan težine trenutka, rekao je: "Bio je ovo dug put do ovog trenutka..." Pobjeda je došla u jeku borbe za građanska prava u SAD-u, dajući joj dodatnu simboličku težinu. Ipak, Poitier je bio svjestan da Oscar nije "čarobni štapić" koji će izbrisati prepreke za druge crne glumce. Zanimljivo je da je nakon Oscara godinu dana manje radio, ne želeći prihvaćati uloge koje su se svodile na ponižavajuće stereotipe.
Vrhunac karijere, aktivizam i privatni život
Godina 1967. bila je Poitierova najuspješnija godina na kino blagajnama, s tri velika hita: "Gospodinu, s ljubavlju" (To Sir, with Love), "Pogodi tko dolazi na večeru" (Guess Who's Coming to Dinner) i "U vrelini noći" (In the Heat of the Night). U potonjem, glumio je Virgila Tibbsa, detektiva iz Philadelphije koji pomaže u rješavanju ubojstva u rasističkom gradiću na jugu. Scena u kojoj Tibbs uzvraća šamar bijelom plantažeru postala je kultna i simbol otpora. Poitier je inzistirao na izmjeni originalnog scenarija gdje je njegov lik trebao samo stoički podnijeti uvredu.
Poitier nije bio samo glumac, već i predani aktivist za građanska prava. Bio je blizak prijatelj Martina Luthera Kinga Jr., sudjelovao je u Maršu na Washington 1963. i Maršu protiv straha 1966. u Mississippiju. Koristio je svoju slavu i resurse za podršku pokretu, vjerujući da njegov rad mora odražavati njegove vrijednosti.
U privatnom životu, Poitier se ženio dva puta. S prvom suprugom Juanitom Hardy (1950.-1965.) imao je četiri kćeri. Godine 1976. oženio se kanadskom glumicom Joannom Shimkus, s kojom je dobio još dvije kćeri i ostao u braku do svoje smrti. Shimkus je jednom prilikom rekla: "Nikad ga nisam vidjela kao crnog čovjeka... Vidjela sam ga kao čovjeka, divno ljudsko biće." Poitier je uvijek isticao da su mu supruga i djeca najvažniji u životu.
Režija i nasljeđe
Tijekom 1970-ih, Poitier se uspješno okušao i kao redatelj. Njegov redateljski debi bio je vestern "Buck i propovjednik" (Buck and the Preacher, 1972), u kojem je i glumio uz Harryja Belafontea. Režirao je i popularne komedije poput "Uptown Saturday Night" (1974) i iznimno uspješnog filma "Stir Crazy" (1980) s Geneom Wilderom i Richardom Pryorom. Njegovi redateljski radovi često su uključivali crne glumce u netradicionalnim ulogama i bavili se temama građanskih prava.
Sidney Poitier ostavio je neizbrisiv trag. Osim Oscara za najboljeg glumca, dobio je i počasnog Oscara 2002. godine za "izvanredna postignuća kao umjetnik i ljudsko biće". Odlikovan je Predsjedničkom medaljom slobode 2009. i primio brojne druge nagrade, uključujući Kennedy Center Honors. Služio je i kao veleposlanik Bahama u Japanu.
Odlazak legende
Sidney Poitier preminuo je u 94. godini, ostavivši iza sebe nasljeđe koje nadilazi film. Bio je simbol dostojanstva, integriteta i hrabrosti, čovjek koji je svojim talentom i principima otvorio vrata generacijama koje su došle poslije njega. Kako je sam rekao, uvijek je nastojao biti "dobro ljudsko biće, dobar glumac, dobar redatelj".
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
