Na početku karijere Stonesi su obrađivali R&B i blues pjesme

Iako su desetljećima poznati kao jedan jedan od najboljih rock&roll bendova na svijetu, Rolling Stonesi su na početku karijere dominirali britanskom blues-rock scenom. Sve je počelo sudbinskim susretom Micka Jaggera i Keitha Richardsa na željezničkoj stanici u Dartfordu 1960. godine. Iako su se poznavali otprije, putevi su im se spojili tek dok su obojica čekali vlak za srednju školu. Dvije LP ploče Chucka Berryja 'Rockin' At The Hops' i Muddyja Watersa 'The Best Of Muddy Waters' koje je tada 17-godišnji Jagger nosio pod rukom zainteresirale su Richardsa.

Kroz razgovor su zaključili da ih zanima ista glazba i da su obojica pokušavali svirati u školskim bendovima. Uskoro su počeli svirati u blues bendu 'Little Boy Blue and the Blue Boys' sa zajedničkim prijateljem Dickom Taylorom. U Ealing Clubu u kojem se svirao rhytam&blues upoznali su gitarista Briana Jonesa i klavijaturista Iana Stewarta koji im se zatim pridružio. 

Ime su dobili po pjesmi kralja Chicago bluesa Muddyja Watersa

Prvi nastup imali su nakon zajedničke probe u svibnju 1962. godine u Bricklayers Armsu, zapuštenom klubu u predgrađu Soho. U Marquee klubu 12. srpnja 1962. godine trebao je svirati bend Alexisa Kornera 'Blues Incorporated' u kojem je Jagger paralelno dobio angažman kao pjevač, no od toga nije bilo ništa nakon što mu je Korner rekao da neće dobiti ništa od osiguranog budžeta za snimanje. No iste večeri kada je Blues Incorporated gostovao na BBC-u, Stonesi su ih zamijenili i zapjevali u Marquee klubu. Brian Jones nazvao je urednike časopisa Jazz News kako bih najavio njihov nastup. No nakon što su ih pitali kako se bend zove, u nedoumici su spas pronašli na omotu albuma 'The Best Of Muddy Waters' koji je ležao na podu, točnije prema pjesmi kralja Chicago bluesa 'Rollin' Stone Blues'. 

'Željeli smo samo postati najbolji londonski blues-band'

Prvi nastup imali su u sastavu, Mick Jagger vokal, Keith Richards i Brian Jones na gitarama, Ian Stewart na klavijaturama, Mick Avory na bubnjevima i Dick Taylor na basu. Svirali su r&b standarde 'Dust My Broom', 'Baby What's Wrong?', 'Doing the Crawdaddy', 'Confessin' the Blues' i 'Got My Mojo Working'.

Kako piše Richards u svojoj autobiografiji 'Life' članovi benda su prvu godinu postojanja proveli vježbajući i kradući hranu dok su živjeli u iznajmljenoj sobici u Fulhamu. Slušali su ploče, analizirali pjesme i pokušavali 'skinuti' zvukove koje su stvarali Chuck Berry, Jimmy Reed i Bo Diddley.

- Sjedili smo i smrzavali se, 'secirajući' pjesme sve dok bi bilo grijanja. Željeli smo samo postati najbolji londonski blues-band i pokazati papcima kako se to radi. Nismo se nadali da ćemo postići nešto posebno, već tek da ćemo i drugim ljudima skrenuti pozornost na Watersa, Diddleya, Reeda. Nismo kanili postati slavni. O snimanju ploče nismo niti razmišljali. Bili smo idealisti. Bili smo neplaćeni promicatelji čikaškog bluesa. Bilo je to strahovito fanatično stajalište. I, bar što se mene tiče, pobožno izučavanje, poput kakvih redovnika - napisao je Richards. 

Njihov prvi hit singl bio je obrada pjesma Chucka Berryja 'Come On'

Nakon nastupa u londonskom The Crawdaddy klubu počeli su surađivati s menadžerom Andrewom Loog Oldhamom. On ih je nagovorio da Rollin' promijene u Rolling i da ih grupe izbace Stewarta. Zbog njega su potpisali ugovor s Deca Recordsom i na tržištu se uskoro našao njihov debitantski singl, obrada pjesme Chucka Berryja 'Come On'. Uslijedili su hitovi Buddyja Hollyja 'Not Fade Away' i Howlin' Wolfsa 'Little Red Rooster'. Oldham je uskoro Jaggera i Richardsa  nagovorio na pisanje originalnih pjesama. Njihov izvorni materijal, pjesme poput '(I Can't Get No) Satisfaction', 'Get Off My Cloud' i 'Paint It Black' udaljili su bend od čistog bluesa i R&B-ja prema tvrđem i psihodeličnom rocku. Tijekom 1970-ih i 90-ih Stonesi su eksperimentirali s raznolikim rasponom stilova glazbe. Jagger i Richards su se vratili beskompromisnom blues-rocku za 'A Bigger Bang' album iz 2005. godine.

S dolaskom novih glazbenih pravaca poput rocka, punka, techno glazbe i free jazza, blues glazba je polako pala u zaborav. No u današnje vrijeme blues se može pronaći u skoro svakom glazbenom žanru jer se većina glazbenih pravaca upravo na njemu bazira. Legendarna britanska rock skupina Rolling Stones nastala je 60-ih godina pod utjecajem američkog rhythm and bluesa i ranog rock'n'rolla.

Članovi Stonesa su se u svojih 50 godina glazbene karijere okušali u raznim glazbenim žanrovima. Uzori su im bili Robert Johnson, Muddy Waters, Howlin' Wolf, Chuck Berry, Marvin Gaye i Don Covay. Obradili su Johnsonovu 'Love In Vain', a Keith Richards je oduvijek spominjao Johnsona kao svog uzora.

Prvi veliki hit kojim su nadmašili original bio je singl 'It's All Over Now'

Njihov drugi singl 'I Wanna Be Your Man" napisali su John Lennon i Paul McCartney nakon što ih je navodno Oldham slučajno sreo na ulici i uspio nagovoriti da napišu pjesmu za novonastalu grupu. Pjesma za koju su McCartney i Lennon već imali ideju dovršena je u studiju, a Stonesi su bili impresionirani. Njihov treći singl 'Not Fade Away' napisao je Buddy Holly. Snimio ju je sa svojim pratećim bendom 1957. godine, a objavljena je početkom 1964. godine. Verzija Stonesa također ima snažno naglašeni tzv. Bo Diddley beat, brzi i zarazni ritam koji vuče porijeklo iz zapadne Afrike. Prvi njihov veliki hit koji je nadmašio original bio je singl 'It's All Over Now' objavljen sredinom 1964.godine koji je napisao Bobby Womack za svoj bend The Valentinos.

Odmak od njihovih blues korijena označio je njihov peti singl 'Tell Me' iz 1964. godine koji su napisali Jagger i Richards. Sjetna pop balada nagovijestila je otvorenost banda prema raznim glazbenim stilovima.

Prvi album snimili su na običnom "Revox" dvokanalnom magnetofonu zbog čega ga je bilo nemoguće producirati i uglavnom je sadržavao obrade pjesama. Album je snimljen "uživo" u studiju i prethodila su mu tri singla - "Come on", "I Wanna Be Your Man" (1963.) i EP "Not Fade Away" (1964.), obrade Chuck Berrya, The Beatlesa i Buddy Hollya. Ovaj posljednji singl je došao do pozicije broj 3 na britanskoj listi singlova što je sastavu omogućilo da dođe do najšireg sloja publike. 

Na početku karijere radili su obrade rhytm and blues, rock and roll i soul izvođača

Početak njihove glazbene karijere do 1965. godine vezan je uz obrade američkih rhytm and blues, rock and roll i soul izvođača. Na njihovom debitantskom albumu nalazi se samo jedna pjesmu koju potpisuju Jagger i Richards, a riječ je o baladi 'Tell Me You're Coming Back to Me'. Sve ostalo su bile obrade, poput 'Mona (I Need You  Babe)' Bo Diddleya, "Carol" i "Rute 66" Chucka Berrya, "I Just  Wanna Make Love to You" Willieja Dixona, basiste iz pratećeg sastava Chucka  Berrya i Muddyja Watersa, "Can I Get a Witness" Marvina Gayea i "Honest I Do" Jimmyja Reeda. 

Obrađivali su gotovo nepoznate pjesme koje su zvučale kao njihove autorske

Za razliku od rock bendova tog vremena koji su obrađivali hitove 'Johnny Be Good', "Rock And Roll Music", "Rock Around the Clock", "C'mon  Everybody" i brojne druge, Stonesi su obrađivali gotovo nepoznate pjesme koje su zvučale kao njihove autorske jer su u njih unosili svoj 'klošarski' svjetonazor.

Njihov prvi album prodan je u 100.000 primjeraka nakon što je objavljen i s trona je smijenio album Beatlesa "With The Beatles". Našao se na vrhu britanskih top lista 1964. godine, a Stonesi su iste godine održali i svoju prvu američku turneju.Turneja je započela 5., a završila 20. lipnja i u sklopu nje su nastupili na 12 koncerata. 

Četvrtim albumom su najavili početak usmjeravanja prema vlastitom izrazu

Za razliku od prva tri albuma, 'The Rolling Stones', 'The Rolling Stones no.2' i 'Out of Our Heads'  koji su uglavnom sadržavali obrade, na njihovom četvrtom albumu 'Aftermath' u potpunosti su bile pjesme koje potpisuju Jagger i Richards. Upravo on je najavio početak njihovog usmjeravanja prema vlastitom izrazu.

Stonesi su 1971. godine raskinuli s diskografskom kućom Decca i osnovali vlastitu etiketu Rolling Stones records (RSR) u sklopu Atlantic recordsa. Njihov prvi singl za vlastitu tvrtku bio je "Brown Sugar / Bitch" i obrada Chucka Berrya "Let it Rock".

'Can't You Hear Me Knocking" po mnogima je jedna od najbolje odsviranih kompozicija u karijeri Stonesa u kojoj gitaristi Taylor i Richards stiliziraju blues i ritmički profinjene dionice. Sredinom 60-ih, nakon Beatlesa, bili su drugi najpopularniji bend u svijetu. Pratio ih je imidž loših momaka koje se povezivalo sa seksom, drogom i alkoholom što je uskoro i postao sinonim za rokere. 

Smatralo ih se simbolom pobunjeničkog raspoloženja 60-ih godina

Zbog velikog interesa za blues i R&B, Stonesi su mladu američku publiku upoznali s glazbom koja je bila nepoznata većini bijelih Amerikanaca. Iako u svojim ranim godinama nisu imali izražene političke stavove, njihova opsesija crnačkom američkom glazbom te glazbenicima Robertom Johnsonom, Muddyjem Watersom, Howlin’ Wolfom, Chuckom Berryjem, Marvinom Gayeom i Donom Covayem – udarila je u žicu koja je odjeknula u ciljevima pokreta za ljudska prava.

Smatralo ih se simbolom pobunjeničkog raspoloženja tog vremena.

- Oni su bili prva generacija bijele radničke klase u svijetu punom obilja. Bili su bijeli dječaci koje je zanimala crnačka glazba i premostili su kulturalne, socijalne i i ekonomske razlike - izjavio je o slavnoj petorci profesor Toby Miller sa sveučilišta Riverside u Kaliforniji.

'Hubert Sumlin je bio inspiracija za sve nas'

Nakon smrti čikaškog blues velikana Huberta Sumlina, Richards i Jagger su se ponudili da plate troškove njegova pogreba jer je spadao među brojne glazbenike koji su na njih imali veliki utjecaj.

- Gospodin Sumlin bio je pronicljiv i profinjen blues glazbenik, s doista osobitim i originalnim tonovima i prekrasnim vokalnim stilom. Na pjesmi poput 'Goin' Down Slow' mogao je stvarati emocije iz srca, a na komadu poput 'Wang Dang Doodle' gotovo razigranu ženstvenost. Bio je inspiracija za sve nas - nije skrivao Richards koji je svirao na Sumlinovom albumu 'About Them Shoes' iz 2006. godine. 

Led Zeppelin, The Who, Aerosmith, Iggy Pop & The Stooges, Bruce Springsteen, Guns N' Roses, Bon Jovi, New York Dolls, Bonnie Raitt, AC/DC, Kings of Leon, Joan Jett, MC5, i Allman Brothers Band, samo su neki od izvođača koji su bili pod utjecajem Stonesa.

Rolling Stonesi i soul glazba

Osim njihove ljubavi prema bluesu i R&B-ju i rock&rollu manje je poznata koliko su cijenili druge glazbene stilove, posebno soul glazbu. Cijenili su i voljeli mnoga R&B/soul djela. Bili su fanovi Jamesa Browna, Otisa Reddinga, Solomona Burkea, Curtisa Mayfielda, Ala Greena, The Temptationsa, Smokeyja Robinsona&the Miraclesa, Bobbyja Womacka i Arthura Alexandera. Keith Richards je volio Arethu Franklin. Njezin glas je smatrao najvećim u rock glazbi. Mick Jagger je bio pod utjecajem nastupa Joea Texsa i Jamesa Browna, Wilsona Picketta i pjevačkog stila Dona Covayja. Radio je s Nileom Rodgersom i Dr. Johnom. Legendarni Billy Preston, koji je zaslužan za veliki broj Beatlesovih izvedbi, svirao je na Sticky Fingers, Exile On Main St., Goats Head Soup i It's Only Rock'n Roll.

R&B/soul glazbenici pozvani od strane Rolling Stonesa za nastupe uključuju Stevieja Wondera 1972. godine, Ettu James 1978. The Meters 1975. i 1976., Screamin' Jaya Hawkinsa 1981. The Commodores i čak reggae legendu Black Uhuru. Kao veliki fanovi Ikea i Tine Turner, Stonesi su ih pozvali na turneju 1966. i 1969. godine. Njihovi albumi su bili 'zapapreni' soul utjecajem, bilo da je riječ o njihovoj 'Out of Our Head' LP ili pokušaja u soul glazbi s 'Long Long While', 'I Got The Blues', 'Let It Loose', i 'The Last Time'.

Njihovu pjesmu '(I Can't Get No) Satisfaction' napisao je Otis Redding, a nastala je pod inspiracijom pjesme 'I Can't Be Satisfied' Muddyja Watersa i 'Thirty Days' Chucka Berryja. Remake pjesme Marvina Gayea 'Can I Get a Witness' iz 1964. godine poslužila im je kao baza za njihovu pjesmu 'Now I've Gota Witness'. Pjesme Solomona Burkea "Cry To Me" i "Everybody Needs Somebody To Love", Irme Thomas "Time Is On My Side", Bennyja Spellmana "Fortune Teller", Dona Covaya "Mercy Mercy", i Rufusa Thomasa "Walking the Dog" ostale su pjesme koje su bile prerađene.

Snimili su nekoliko klasika kao što su 'Brown Sugar' i 'Wild Horses'. Instrumental "2120 South Michigan Avenue" bila je adresa legendarnog Chess Recordsa, za koji su snimali Cuck Berry, Bo Diddley, John Lee Hooker, Benny Goodman, Buddy Guy, Willie Dixon, The Ramsey Lewis Trio i Sonny Boy Williamson (Aleck "Rice" Miller). Također je uključivala veterane kao što su Maurice White, koji je kasnije oformio Earth, Wind & Fire, soul benda čiji je fan bio Charlie Watts.