Na portal se također možeš prijaviti i
putem svog Facebook ili Google računa.
ili Prijava Prijavi se
3 komentara

Najveći fijasko Oscara: Zbog Snjeguljice mu uništili karijeru

'Dodjela Oscara bila je sramotna ne samo za ovu nagradu, nego i za cijelu filmsku industriju. Niti je bila prikladna, ni prihvatljiva'. Pismo su potpisali deseci slavnih holivudskih glumaca i redatelj...

Foto: Pixsell/Profimedia/Youtube
3 komentara

Ja sam Robert Osbourne i stojim ispred Shrine Auditoriuma. Kao što vidite, tisuće ljudi okupile su se ovdje, priprema se 61. dodjela nagrade Oscar, govorio je voditelj u kameru dok se u pozadini, pored crvenog tepiha tiskala masa novinara i fotografa pred čijim su objektivima pozirale najveće holivudske zvijezde. Te 1989. godine cijela Amerika je nakon dugo vremena s nestrpljenjem iščekivala da počne najspektakularnija dodjela u povijesti ove nagrade. Ne bez razloga. Mastermind priredbe bio je nitko drugi do Allan Carr.

The 91st Academy Awards - Press Room - Los Angeles NE TREBA IM Po uzoru na prethodnu godinu: Oscari ponovno bez voditelja...

- Nitko nije volio dodjelu Oscara više od njega. To je bio njegov davni san koji se konačno ostvario, govorili su Carrovi prijatelji. Carr je htio da ta dodjela Oscara bude događaj stoljeća, nešto što će pamtiti buduće generacije  - najsjajniji, najskuplji spektakl na kojem će okupiti stotine filmskih zvijezda koje su obilježile povijest Hollywooda. Pa kako se onda takav događaj pretvorio u najveći fijasko svih vremena, i ostao upamćen do današnjih dana kao najveća sramota? 

Tolika da su čak i sami holivudski glumci pisali protestno pismo Filmskoj Akademiji u kojem su tražili da se ovoj nagradi vrati dostojanstvo. Sve do tada Allena Carra obožavao je cijeli Hollywood. Divili su mu se, smatrali su ga čarobnjakom koji sve što dotakne pretvara u uspjeh. Rodio se u Chicagu 1937. godine u dobrostojećoj obitelji i bio jedinac. Mali debeljko nikad nije bio sportski tip, a nije se previše isticao ni ocjenama. Ali je zato žudio za društvom, htio je biti voljen i viđen. 

POGLEDAJTE VIDEO:

Tih 40-ih Hollywood je proizvodio na stotine mjuzikala, na velikim ekranima pjevalo se i plesalo, a mali Allen uživao je kinu i maštao kako da i sam dospije što bliže filmu. Znao je da nikad neće postati glumac jer nije bio fizički privlačan, ali je bio odličan zabavljač, vječno nasmijan i spreman za šalu. I bio je gay. U ranim 20-im godinama života počeo je odlaziti u kazalište, upoznao je renomiranu brodvejsku zvijezdu Evu Le Gallienne, počeo s njom doduše ne baš uspješnu suradnju, ali je bilo dovoljno da mu se otvore vrata u glumački svijet.  Ubrzo je dospio i do Hugha Hefnera koji ga je angažirao kao koordinatora talenata na raskalašenim Playboyevim partyima. 

481874441 | Autor: PHOTOlink / Everett / Profimedia Foto: PHOTOlink / Everett / Profimedia

Allan Simeone, kako e bilo pravo Carrovo ime, upijao je kao spužva. Upoznao se i povezao s raznim umjetnicima koji su dolazili na Hefnerove tulume i shvatio da želi postati menadžer: prepoznati mlade i anonimne ljude i pretvoriti ih u zvijezde. Otvorio je vlastitu agenciju pod imenom Allan Carr Enterprises i počeo raditi. Prva klijentica bila mu je do tad anonimna vršnjakinja Marlo Thomas, od koje je uspio napraviti zvijezdu koja je kasnije dobila četiri Emmyja, jedan Grammy i jedan Zlatni globus. Uskoro je počeo brinuti i o karijerama mnogih manje poznatih glumaca, ali i o Tonyju Curtisu i Peteru Sellersu.

Bile su već 70-te i Allan Carr bio je u srednjim 30-ima kad je konačno dao naslutiti svoju seksualnu orijentaciju. No nikad, baš nikad nije otvoreno priznao da je gay. Za sebe je radije govorio da je 'vatreni' – 'flambojantni' momak. I otkrio je kaftane – tunike - iz kojih više nije izlazio. 

Carr, odrastao na mjuziklima, stalno je govorio da je Hollywood ostao bez glamura, da mu nedostaje sjaj i šarenilo 40-ih i 50-ih. To je oživio u svom domu priređujući nezaboravne partyje na koje je pozivao sve – doslovno sve – od glumaca i glumica, starih, mladih, glazbenika, pjevača, slavnih i onih koji će to tek postati i naravno – zgodnih mišićavih mladića. 

Oscar Exhibition in Frankfurt Main | Autor: Nicolas Armer/DPA/PIXSELL Foto: Nicolas Armer/DPA/PIXSELL

- Znao je kako zabaviti i nasmijati ljude, htio je da se svi osjećaju dobro, voljeno, cijenjeno, govorili su bivši uzvanici Carrovih partyja.
Ali samo je nekolicina njegovih najboljih prijatelja znala je da je on zapravo jako usamljena osoba, koja je depresiju ubijala u velikim količinama hrane. Silno je htio smršavjeti, pa je čak jedno vrijeme bio na dijeti, dao si je čak i 'zaključati' čeljusti kako ne bi mogao jesti, i živio je samo na sokovima i shakeovima. Iako su ga smatrali odličnim zabavljačem, Carr je imao i dodanu vrijednost. Ako su htjeli da njihov projekt ili karijera uspiju, pitali su za savjet Allana Carra. 

To je tvrdio i Michael Cimino, redatelj 'Lovca na jelene'. Upravo je Carr smislio vrhunsku promociju filma i kako je tvrdio Cimino – Allen Carr je bio najzaslužniji što je 'Lovac' nominiran u čak devet kategorija, od kojih je osvojio njih pet. Sljedeći njegov grandiozni uspjeh bio je film 'Briljantin' – mjuzikl o generaciji srednjoškolaca sredinom 50-ih godina – upravo generaciji kojoj je i sam Allan Carr pripadao. Film je cijeli svijet pretvorio u veliki disco-klub.

Potkraj 80-ih dodjela Oscara postala je dosadna. Činilo se kao da iz godine u godinu svijet gleda jednu te istu priredbu, samo se na pozornici smjenjuju laureati. 

- Gledam dodjelu Oscara zadnjih godina. Više glamura ima u reklami za traperice, nego li na toj priredbi. Čak je i nagrada Tony glamuroznija od Oscara, komentirao je Allen Carr, tad već poznat kao majstor spektakla. U to vrijeme Akademijom je predsjedao Richard Kahn. Odlučio je poduzeti nešto da spasi ugled Oscara. I naravno – pozvao u pomoć Allena Carra. Dao mu je u ruke produkciju 61. dodjele Oscara. Trebao je to biti vrhunac Carrove karijere.

Academy Awards Nominations - Los Angeles | Autor: Michael Germana/PA Images/PIXSELL Foto: Michael Germana/PA Images/PIXSELL

Carr je zamislio 'old-school' glamur. Pravi holivudski. Okupio je 137 slavnih holivudskih zvijezda, a mnoge od njih poznavao je osobno i osobno im uputio poziv. Svi koji su mogli, odazvali su se. Te 1989. godine Carr je u svoju vilu pozvao i glumicu Eileen Bowman.

- U njegovom vrtu pored bazena stajao je tri metra visoki zlatni Oscar. Ušla sam u kuću, odveli su me u jednu sobu u kojoj je preko kreveta bila prebačena Snjeguljičina haljina. Odjenula sam ju, a onda su me pozvali u drugu sobu u kojoj se pojavio Allan Carr. Rekao mi je da glumim Snjeguljicu. Improvizirala sam, a onda je viknuo – 'unutra si!' Ali što? U kojem filmu? Na dodjeli Oscara, rekao mi je. Ostala sam šokirana, prisjetila se Bowman godinama kasnije. Njezina uloga bila je da prošeće dvoranom i hvata za ruke zvijezde koje su sjedile u gledalištu. 

Oscar Exhibition in Frankfurt Main | Autor: Nicolas Armer/DPA/PIXSELL Foto: Nicolas Armer/DPA/PIXSELL

- Ljudi su bili šokirani, rukovali bi se sa mnom i smješkali uz neskrivenu dozu nelagode. Vidjelo se da su prilično zbunjeni - prisjetila se Bowman, a to je zabilježila i kamera. A onda su se na bini počeli redati veterani Hollywooda. Ni to nije izgledalo glamurozno. Ljudi su bili naprosto stari, neki su jedva hodali binom, a morali su plesati. I vidjelo se da im to nije bilo nimalo zabavno.  
'Kad su se pojavili na bini, prva reakcija publike bila je – 'gle, on je još živ, gle i ona je živa', komentirao je komičar Frank DeCaro.

A onda se pojavila tada velika glumačka zvijezda – Rob Lowe i sa Snjeguljicom je otpjevao 'Proud Mary'. Zašto baš tu pjesmu – nikome nije bilo jasno. Bio je vidno nervozan i šaptao je da nema pojma što treba napraviti.

POGLEDAJTE VIDEO:

- Rekla sam mu – ni ja, samo se drži scenarija, prisjeća se Bowman. Sama dodjela nagrada prošla je kao i obično. Replike prezentera bile su duhovite i zabavne, a Allan Carr izmijenio je i tekst koji su čitali, nakon što bi otvorili omotnice s imenima. Umjesto '… a pobjednik je…' prvi put u povijesti dodjele Oscara počelo se najavljivati danas već dobro poznatim  '… a Oscar ide…'.  I to je otad postala norma koja se zadržala sve do danas. Nakon dodjele uslijedio je veliki party i i sve je izgledalo sasvim u redu.

Ali kad je idući dan Carr ušao u restoran u koji je obično zalazio, shvatio je da nešto gadno ne valja. Očekivao je da će ga kolege dočekati glasnim aplauzom. Ali vladao je potpuni muk. Njegov stol zaobilazili su u širokom luku. Platili bi račun, mahnuli mu izdaleka i šutke izašli. Čak ni u Hollywoodu nitko nije mogao glumiti da je sve bilo odlično, a nisu mu imali snage ni reći u lice 'show je bio očajan'. Krenula je i medijska hajka. Televizijski komentatori su bili nesmiljeni u podrugljivim kritikama, novine su vrištale naslovima poput 'Oscara ubio kičasti sjaj',  'zamorna i dosadna dodjela'. 

Foto: Youtube/Screenshot/Twitter

A onda je u Akademiju stiglo i pismo.

'Dodjela Oscara bila je sramotna ne samo za ovu nagradu, nego i za cijelu filmsku industriju. Niti je bila prikladna, ni prihvatljiva. Najbolje od filma bilo je ukaljano na ponižavajući način. Apeliramo na predsjednika Akademije i sve odgovorne da buduće dodjele budu u skladu s ugledom koji zaslužuju svi koji rade u filmskoj industriji'. Pismo su potpisali deseci slavnih holivudskih glumaca i redatelja, od Paula Newmana do Gregory Pecka. Allen Carr je ostao u šoku, tim više jer su mnogi potpisnici bili njegovi prijatelji. Ili je barem tako mislio. A sad su ga javno oblatili. To ga je potpuno slomilo.

Zbog neovlaštenog korištenja lika Snjeguljice tužio ga je i Disney za milijunski iznos. 

Foto: Youtube/Screenshot/Twitter

'Hollywood je okrutan. Sve što sam godinama gradio, u toj jednoj, jedinoj noći je zaboravljeno i svi su se okrenuli protiv mene', rekao je kasnije Carr. Potpuno se povukao iz javnosti. Pao je u depresiju i trebalo mu je cijelo desetljeće da se oporavi. Ipak 1998. godine,  na nagovor prijatelja, pripremio je veliki party povodom 20 godišnjice filma 'Grease'. I opet se pojavila gomila ljudi, party je uspio.
Ali neuspjeh i razočaranje narušili su mu zdravlje. Nakon blamaže s dodjelom Oscara, više nikad nije dobio ni jedan posao u Hollywoodu, niti ga je itko više ikada angažirao. Imao je problema s bubrezima, godinama je išao na dijalizu, pa su mu i implantirali novi bubreg. Na kraju dijagnosticiran mu je rak kostiju. 

Nakon toga zdravlje mu se rapidno urušavalo. Nije više htio vidjeti ni najbliže prijatelje i kontaktirao je čak i s njima samo telefonom. Umro je u svom domu 29. lipnja 1999. godine u 62. godini života. 

POGLEDAJTE VIDEO:

Tema: FILM

Message