Poslije šest sezona, dobili smo istinski najšokantniju epizodu

Upozorenje: U nastavku slijede kompletni spojleri za petu epizodu šeste sezone 'Igre prijestolja'. Ako niste pogledali epizodu, iskreno vam preporučujemo da ju prvo pogledate, pa potom čitate recenziju. Spojleri kreću odmah ispod slike.

Posljednja epizoda mega popularne fantastične serije 'Igra prijestolja' servirala nam je jednu od najšokantnijih i najemotivnijih smrti do sada, onu omiljenog nam nježnog diva Hodora. Da parafraziramo ono što je pošteni vođa istočnog religijskog kulta plaćenih ubojica u epizodi rekao Aryji, 'smrt ne dolazi samo po loše ljude'. To je nekako i lajt motiv kompletne Martinove 'Pjesme o ledu i vatri', a isto vrijedi i za njenu TV adaptaciju čija nas je sinoćnja epizoda blago rečeno potresla.

Hodorova je smrt bila tim upečatljivija iz razloga što je ona izravno vezana za njegovu pozadinsku priču, razlog zašto je takav kakav jest... pardon, bio takav kakav jest. Osim toga, preko Brana smo saznali i poveću količinu novih informacija o White Walkersima, uključujući i činjenicu da su potekli od tzv. Djece šume, magičnih stvorenja koji su ratovali s prvim ljudima još od prapovijesti Westerosa. Oni koji su čitali knjige su možda naslutili neke suptilne sugestije o podrijetlu najveće prijetnje za omiljene nam junake, no tek je sinoćnja epizoda potvrdila te slutnje. Što se pak Hodorovog podrijetla tiče, ono nije izmišljotina TV serije već je poteklo direktno iz bolesnog uma naizgled najsporijeg romanopisca na planeti - ljubljenog nam Georgea R.R. Martina.

S obzirom da je Bran više-manje ubio Hodora, zaista je ironično sagledati gdje je njegov lik završio nakon pet godina i onih već davno zaboravljenih dječačkih snova o viteštvu, o borbi protiv nepravde i žrtvovanju za druge. Bran ne da nije postao vitez nego više ne može ni hodati, a umjesto žrtvovanja za druge - drugi se žrtvuju za njega, nekada i prisilno. Osim Hodora, danas oplakujemo i Summer koju je simbolično ubila zima i sve strahote koje s njom dolaze. Nakon Shaggydoga i sada Summer, već sada možemo zaključiti kako ovo definitivno nije dobra sezona za gigantske prahistorijske vukove u Igri prijestolja.

Možda i najveće otkriće sinoćnje epizode jest činjenica da Bran zaista može utjecati na prošlost, što nam je sugerirano još početkom mjeseca tijekom epizode 'Oathbreaker'. Je li vrijeme u univerzumu Igre prijestolja zaista ravan krug? Do kolike mjere Bran može utjecati na prošlost? Budućnost? Zašto je baš on bitan za nadolazeći rat između ljudi i White Walkersa, tj. zašto sinoć preminuli Trooki Gavran nije mogao odraditi tu ulogu? Čemu sva strka oko treniranja Brana kada već imamo, tj. imali smo naizgled sveznajućeg maga koji je sada skončao bez ispaljenog metka, tek uz pokoju bačenu magičnu granatu od strane malih zelenih? Koliko ludo sve ovo zvuči nekome tko nikada nije gledao niti čitao ovaj fantastični serijal? Zašto onda uopće čita ovu recenziju? Još uvijek imamo dosta pitanja u vezi sinoćnjih događanja, no stvari su polagano krenule sjedati na svoje mjesto.

'The Door' se nije bavila političkom dramom u King's Landingu i možemo reći kako nam Jamie, Cersei i njihovi religijski fanatici ovog i nisu previše nedostajali s obzirom na sve što se u međuvremenu događalo, no to ne znači da se ne veselimo saznati tko će (sve) izvući deblji kraj u prijestolnici Westerosa. S druge strane, barbarska verzija političke drame na Željeznim otocima je jedini dio sinoćnje epizode koji nas je pomalo razočarao te nam izazvao neugodne flashbackove priglupe radnje kojoj smo prošle sezone svjedočili u Dorneu. Euron je doslovno došetao nakon (Utopljeni) Bog zna koliko godina, rekao 'ubio sam vašeg kralja, ali sam super kul i napravit ću nešto što se kosi sa samim načelima naše jednostavne kulture - ući u savez sa stranom silom' i - bio izabran za kralja. Govorimo o ljudima koji se ponose činjenicom da ne mogu uzgajati vlastitu hranu, čija je definicija inauguracije doslovno utapanje i u čijem je društvu uvreda nekoga nazvati 'čitačem', odnosno pismenim. I trebali bismo povjerovati da je u toj situaciji najbolji populistički potez koji neki 'političar' može povući obećati savez sa stranom silom koja ih je u prošlosti tlačila u bezbroj navrata?

Da stvari budu još komičnije, Euron nakon svojeg ceremonijalnog utapanja u stilu Ramsayja, odnosno jednostrano izopačenih negativaca iz crtića kaže 'idemo ubiti mojeg nećaka i nećakinju'. Haha, zbilja? Ne bismo ništa rekli da scenaristi nisu imali kvalitetan književni predložak kojeg su mogli adaptirati, ali podsjećamo da je ovaj tzv. kingsmoot jedan od još par preostalih dijelova iz već izašle knjige 'Ples sa zmajevima' koji se još nije do kraja odigrao na malim ekranima, tako da su stvari definitivno mogle biti uvjerljivije izvedene.

Aryjina priča ove godine još uvijek nije do kraja kliknula, no čini se da se napokon nalazimo na njenoj prekretnici pošto je omiljeno nam dijete i plaćeni ubojica sada dobila drugu i posljednju priliku da se pridruži svojem jezivom kultu. Ako ništa drugo, drago nam je da tijekom izviđanja svoje nove mete morala svjedočiti bolno odglumljenoj predstavi temeljenoj na događajima iz prve sezone Igre prijestolja, baš kao što smo mi prošle sezone svjedočili bolno odglumljenim scenama u Dorneu temeljenim na događajima o kojima je Martin godinama pisao u svojim knjigama. Jesmo li spomenuli koliko smo prošle godine bili razočarani s Dorneom? Prošle godine smo bili užasno razočarani s Dorneom.

Uglavnom, spomenuta predstava se čini kao novi test za Aryju, svojevrsni ispit njene zrelosti i volje da ostavi svoj stari život po strani i okrene novu stranicu. U jednu ruku želimo da uspije, a u drugu želimo da pošalje sve kvragu, vrati se u Westeros i krene sijati pravdu među njegovim izopačenim žiteljima. U biti, i sama Aryja prolazi kroz isti sukob. I upravo su takve konfliktne misli i motivacije glavni 'tajni' sastojak dobre televizije. Kako je to kultni američki spisatelj William Faulkner jednom prilikom lijepom sročio, 'jedina stvar o kojoj vrijedi pisati jest ljudsko srce u sukobu sa samim sobom'. Gledajući Aryjinu avanturu u Braavosu, možemo reći kako se slažemo s tim tokom struje svijesti, iako bismo voljeli da njena priča napokon ubaci u višu brzinu.
Sansa je pak sinoć malo usporila svoju 'mlada i istraumatizirana žena će uškopiti svakog gada koji ju je ikada krivo pogledao' priču tako što ipak nije skratila Littlefingera za njegovu ljigavu glavu, no Sophie Turner je unatoč manje agresivnom materijalu i dalje izdominirala svaku scenu u kojoj se pojavila.

Tyrion je pak sada sklopio još jedan savez s još jednom blago rečeno sumnjivom stranom - novom crvenom svećenicom. S obzirom na razinu nelagode koju se režiser potrudio napraviti tijekom te scene i činjenicu da je ista stvar napravljena prošlog ponedjeljka kada je Tyrion sklopio savez s robovlasnicima, gotovo je sigurno kako će mu se njegove odluke obiti o glavu. Kako i na koji način ostaje za vidjeti, a isto vrijedi i za Joraha koji vjerojatno neće skončati od nuspojava greyscalea s obzirom na to da već tri godine gledamo sudbonosne krupne kadrove njegove ruke. Možda Jorah dobije opečenu ruku Victariona iz knjiga? Nije da postoji šansa da se sami Victarion pojavi u seriji; to bi se već dogodilo da je planirano. No uglavnom, iako serija gotovo sigurno nije gotova s Jorahom, rekli bismo da Dany jest.

Zaključak

'The Door' nam je servirao jednu od najemocionalnijih smrti u svih do sada emitiranih 55 epizoda 'Igre prijestolja', bombardirao nas s hrpetinom novih informacija u vezi likova koji će vjerojatno sudjelovati u finalnom sukobu serijala te je napokon širom otvorio vrata konceptu putovanju kroz vrijeme s kojim knjige iz sage 'Pjesma leda i vatre' već godinama koketiraju. Političke 'intrige' na željeznim otocima su nas razočarale, no osim njih, ovo je bila još jedna sjajna epizoda mega popularne fantastične serije.

Ocjena - 9.0

Za

+Hodooor! :(
+Akcijske scene
+Aryjina lekcija/kušnja

Protiv

-Neuvjerljivost Željeznih otoka