'Nedostaje mi sve', rekla nam je Barbara Nola uoči druge promocije monografije o Lukasu Noli u Laubi. U iskrenom i emotivnom razgovoru otkrila je detalje o samoj knjizi, ali i planovima za ljeto te radu sa sinom...
EKSKLUZIVNO BARBARA NOLA:
Nedostaje mi moj Lukas! Nije mi bilo lako suočiti se s njegovom ostavštinom, ali je bilo ljekovito
Čitanje članka:
6
min
Susret s ostavštinom često je šapat u tišini, priča bez riječi koja ipak govori mnogo. Ta tišina, puna sjećanja i emocija, prelila se u stranice monografije Lukasa Nole, koja će u utorak, 24. lipnja u 20 sati imati drugu svečanu promociju, ovoga puta u zagrebačkoj Laubi. Monografija je postala svojevrstan most na gotovo 450 stranica između više od 30 autora koji su dijelili život s Lukasom i onih koji ga tek sad otkrivaju.
To je živi odjek svega što je Lukas Nola bio, mjesto gdje se njegova kreativna energija i dalje osjeća kao da nikad nije nestala. Ideju o monografiji imala je Lukasova supruga Barbara, ali sve je požurio entuzijastični Tin Bačun, glavni urednik monografije.
- Nekoliko mjeseci nakon Lukasova odlaska pomislila sam da ću, jednog dalekog dana, kad opet budem prisebna, morati pokrenuti inicijativu da on dobije svoju monografiju. No u tadašnjem devastiranom stanju činilo mi se to kao nešto što će se dogoditi 'jednom u dalekoj budućnosti'. Ipak, dogodilo se nešto divno, nazvao me Tin Bačun, mladi čovjek koji je s nevjerojatnim entuzijazmom i ozbiljnošću pristupio cijelom projektu. Bio je toliko strastven i odlučan da će to ostvariti da sam odmah znala kako će uspjeti, koliko god u tom trenutku to izgledalo nemoguće. Tin je ranije već napisao izvanredan tekst o Lukasu za Hrvatski filmski ljetopis i veliki je poštovatelj njegova rada - rekla nam je Barbara Nola.
Uz samoga Tina, na monografiji su radili i suurednici Nikica Gilić te Dunja Ivezić. Našoj glumici rad na monografiji bio je emotivan, ali i ljekovit.
- Uz podršku mentora Nikice Gilića, jednog od naših najvećih filmskih teoretičara, uspio je sve pokrenuti, animirao je najbolje teoretičare i filmaše da pišu, a mene potaknuo da mu dostavljam materijale. To je za mene značilo suočiti se s cijelom Lukasovom ostavštinom, što nije bilo emotivno lako, ali je bilo ljekovito. Na kraju, napravio je nešto doista izvanredno - emotivno, vizualno fantastično i bogato vrhunskim tekstovima. Za naše prilike, pravo malo čudo. Stalno govorim da bi trebalo postojati sustavno prepoznavanje i podrška za ovakve projekte jer ovo je napravljeno doslovno 'na mišiće'. Naravno, institucije su sudjelovale i velika im hvala na tome jer mi je njihova podrška jako puno značila. Ipak, najveći dio posla Tin je odradio svojim fanatičnim entuzijazmom - objašnjava Barbara.
Dodaje kako se na monografiji radilo godinu i pol, bez velikih sredstava, te da to nije neki "profitabilan projekt na onaj klasični način".
Studenti su pisali pisma za Lukasa
- Ali bio je pošten, duboko ljudski i izuzetno vrijedan. I to je ono što ga čini posebnim - rekla je.
Barbara je sa svojom djecom pomogla Tinu u izradi monografije kroz razgovore, dijeljenje kontakata ljudi koji su surađivali s Lukasom, uspomene... Objašnjava nam da su podršku dali u obliku materijala i tako obogaćivali monografiju, ali napominje da je ovo Tinov autorski rad te ga takvim treba prepoznati.
Za Barbaru jedan od najemotivnijih segmenata u samoj knjizi su pisma studenata koja su pisali nakon njegove smrti.
- Skupili su se svi i svatko je dao svoj doprinos, napisali su cijelu knjigu. To mi je iznimno emotivno jer je Lukas posljednjih 15 godina života jako puno radio sa studentima. Dolazili su kod nas doma, pomagao im je, pratio njihove prve korake... Bio im je stvarno posvećen. Sve to me jako dira jer je naš zajednički život i rad bio potpuno isprepleten. Kad vidim neku skicu, scenarij, bilo što, odmah mi navru uspomene. Lukas mi je uvijek pokazivao što je taj dan napisao kad je radio na scenariju. Pričao mi je o svim problemima koji su pratili rad na filmu, a bilo ih je. Puno smo isprobavali kad bi radio film jer je volio da sve bude spremno kad počne snimanje. Sve je segmente dijelio sa mnom - emotivno nam je rekla glumica.
Triler "Rusko meso" iz 1997., u kojem Ida (Barbara Nola) odluči pronaći ubojicu svoje sestre i radi istraživanja postane prostitutka, posebno je dirljiv za glumicu.
- Taj projekt me odmah vrati u mladost i sjetim se cijele te generacije. To su nam bili neki od prvih profesionalnih angažmana, snimali smo desetak dana u Lovranu, po cijele noći. Sjećam se, dođeš u hotel ujutro iscrpljen, ali pun priča i dojmova. Bilo je to predivno. Sjećam se jedne scene u kojoj su trebali prebiti 'nekoga', a taj glumac im je zapravo bio zapovjednik, stvarno su ga izudarali. Bilo je svega (smijeh). U jednoj sceni morala sam čučati u kavezu, kao zarobljenik, a svi se prave da nas ne vide. I u toj ludoj situaciji Lukas prolazi kraj nas, a vojnici koji čuče sa mnom viknu mu: 'Lukas, pojest ćemo ti ženu!'. To su momenti koje ne zaboravljaš - sa smijehom se Barbara sjetila.
Ipak, rad na filmu podsjetio ih je na tužna događanja i rat kroz koji je Hrvatska prošla.
- Ta dva mjeseca stvarno su mi se urezala u pamćenje. Bila je to velika avantura i, na neki način, katarza za našu ratnu generaciju - ustvrdila je glumica.
Očevim stopama krenuo je i sin Jakov, koji je režirao kratke filmove, a radio je i na poznatim serijama "Mrkomir I." i "Kumovi".
Sin Jakov krenuo očevim stopama
- Stvarno sam ponosna na njegove kratke filmove. Toliko su osobni, iskreni, intimni..., a opet profesionalno napravljeni, s odličnim glumcima. Ponosna sam i na to što se Jakov ne libi posla, piše, režira, asistira... Radio je na 'Mrkomiru', sad na 'Kumovima', stvarno puno radi i ide svojim putem. Sve radi temeljito, ozbiljno i zrelo te vjerujem da će mu se ta upornost na kraju sigurno isplatiti. Obožavala sam raditi s Lukasom, a sad jednako volim raditi i s Jakovom. Kad poznaješ redatelja, kad s njim dijeliš isti jezik, pogled na glumu, na priču, sve ide lakše. Jakovu jako vjerujem, vjerujem njegovu ukusu. Odrastao je uz filmove, zajedno smo ih gledali, analizirali, razgovarali o glumi... On vidi stvari dublje nego ja, a nisam ni ja za baciti - kroz smijeh govori.
Tvrdi kako je Jakov ugodan suradnik na setu i kako zna što želi i to točno artikulirati.
- Uvijek sam svoju djecu doživljavala ravnopravno i nemam problem s time da slušam, da mi kažu što i kako. Uostalom, zajedno učimo cijeli život. Ne pita on mene za savjet, ali ja mu ga dajem. Što ću kad volim komentirati, gledati, pričati... - navodi Barbara.
Sviđa joj se i rad Jakovljeve djevojke i mlade redateljice Martine Marasović.
- Kad dobijem priliku, volim čitati njihove scenarije i dati svoj komentar. Volim te razgovore - o glumi, o scenama, o procesu. I ja njima pričam o svojim iskustvima - pa možda iz toga nešto i ponesu - govori nam Barbara.
Ispred glumice je prvo neradno ljeto nakon pet godina te priznaje da je i malo sretna zbog toga.
- Stvarno sam puno radila posljednjih godina, a uz sve što se dogodilo, valjda mi sad to malo mirovanje i treba. Super mi je kad radim jer to volim i taj ritam me drži živom - aktivna sam, fokusirana, lakše se nosim i s teškim stvarima kad sam u procesu. Ali sad osjećam da je vrijeme da stanem. Bit ću u Podgori, na Silbi, malo ću skoknuti do Dubrovnika, pa do Splita - pravi đir po Jadranu - rekla je glumica.
Uživat će u društvu dragih ljudi, ukusnoj hrani i trenucima koji pune životne baterije.
Bio je hrabar i drzak
Ljubavna priča Barbare i Lukasa Nole započela je još u školskim danima, kad su se sreli kroz prijateljstvo s Lukasovim bratom Filipom i zajedničko pohađanje glumačke škole.
U početku je Barbara na Lukasa gledala kao na starijeg brata, no nakon što se vratio iz vojske počela ga je gledati drukčije i uskoro se zaljubila u njegovu kreativnost, energiju i karizmu. Vjenčali su se 1994. i zajedno proživjeli gotovo tri desetljeća braka, tijekom kojih su dobili dvoje djece, sina Jakova i kćer Maru. Lukas je iznenada preminuo 29. listopada 2022. u 59. godini od karcinoma grla, a tad je "svijet stao" za Barbaru.
- Nedostaje mi sve. Svaki razgovor, njegova kuhinja, minute koje smo provodili skupa, naše analize, pričanja... i ljubavni život, naravno. Sve. Uvijek će mi nedostajati, i to je tako - kratko nam je rekla Barbara.
Kroz monografiju Barbara ima želju da ljudi osjete Lukasov duh i karakter.
- Voljela bih da ljudi, kad pročitaju ovu monografiju, osjete koliko je Lukas bio nevjerojatno kreativna, bogata i razigrana osoba. Koliko je davao svima oko sebe, kroz umjetnost, ali i kroz svakodnevicu. Bio je duhovit, dječački znatiželjan, ali i hrabar. Hrabar i drzak, na najbolji mogući način. Bio je karizmatičan, snažno je utjecao na ljude, inspirirao ih, bio prijatelj, mentor, kuhar, savjetnik, umjetnik... I sve to s istim žarom. Ako ljudi kroz ovu knjigu osjete barem djelić te njegove energije, uspjeli smo - zaključila je Barbara.
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
