Mnogo mladih glumaca je počelo u mojim filmovima. Redatelji ih moraju cijeniti glumce, ali mlađi danas zauzimaju stav, što nije dobro, govorio je Bau
20 GODINA BEZ BAUERA
Obožavao je djecu, poštovao glumce, a umro je zaboravljen
Obožavam raditi s djecom, to je najljepši posao na svijetu, rekao je filmski redatelj Branko Bauer u jednom od posljednjih razgovora prije smrti 11. travnja 2002. godine u 81. godini.
Branko Bauer rođen je u Dubrovniku 18. veljače 1921. godine. U Zagreb je najprije upisao studij veterine. Već tada je pokazao da ima veliko srce. U vrijeme NDH u svojem stanu skrivao je djevojku židovskog porijekla u koju je bio zaljubljen. Kasnije je zbog tog humanog čina dobio od države Izrael odlikovanje Pravednik među narodima.
Nakon rata zaposlio se u tadašnjem Jadran filmu kao redatelj žurnala i dokumentarnih filmova, a onda je počeo snimati filmove za djecu i mlade. Prvi film bio je “Sinji galeb” iz 1953. godine prema romanu slovenskog pisca Tone Seliškara “Družba Sinjeg galeba” i dvije godine kasnije “Milioni na otoku” u kojem će zaigrati i Relja Bašić. Već prva dva Bauerova filma dokazala su da je riječ o nesvakidašnjem redateljskom talentu, a njegov treći film uvrstio ga je u sam vrh jugoslavenske kinematografije.
Riječ je o filmu “Ne okreći se sine” iz 1956., kojeg će kritičari, uz film “Deveti krug” redatelja Franca Štiglica, proglasiti najljepšim i najpotresnijim hrvatskim ratnim melodramama. U svom filmu Bauer tematizira priču o ocu ilegalcu koji bježi iz vlaka za Jasenovac, i odlazi po sina kojeg su ustaše smjestile u odgojilište. Pokušava naći vezu do partizana, no ustaše stežu oko njih obruč...
Mnoge velike glumačke zvijezde dobile su priliku upravo u Bauerovim filmovima. Među njima je i Boris Dvornik kojeg je proslavila uloga upravo u Bauerovom filmu “Martin u oblacima” iz 1961. godine. Iako ga je odmah po premijeri kritika pokopala, publici se ova ležerna komedija svidjela i film je u kinima pogledalo više od 100.000 ljudi. Dvornik glumi studenta Martina koji s djevojkom sanjari o kupnji vlastitog stana, pa se Martin posluži smicalicom, a na kraju bude i sam prevaren od mnogo lukavijeg agenta za nekretnine.
U njegovom idućem filmu “Prekobrojna” igrali su, uz Borisa Dvornika, tada sasvim mladi i još relativno nepoznati glumci Milena Dravić i Ljubiša Samardžić, a film koji je tematizirao ljubavni život omladine na radnim akcijama, pohvalila je i kritika ali i publika. Već iduće godine za film “Licem u lice” dobio je prvu Zlatnu arenu.
No, 60-ih se već pojavljuje nova garda mladih redatelja s autorskim filmovima, pa Bauera počinju sve više svrstavati u ‘filmske zanatlije’.
- Mnogo mladih glumaca je počelo u mojim filmovima. Nikad prema glumcima nisam imao autoritativan stav. To je postalo moderno kod mlađih redatelja. Osobno mislim da to nije dobro i da redatelji moraju cijeniti glumce, rekao je Bauer u jednom razgovoru.
Svoj iznimni redateljski talent opet je dokazao kultnom serijom “Salaš u Malom Ritu” 1975. godine, prema kojem je snimio film “Zimovanje u Jakobsfeldu” za koji je 1975. dobio i drugu Zlatnu arenu. Posljednji njegov film bio je “Boško Buha” 1978. godine u kojem su glavne uloge igrali tada 14-godišnji Dragan Bjelogrlić, a u ulozi Boška Buhe današnji radijski voditelj Ivan Kojundžić. Umro je na egzistencijalnom minimumu zbog birokratskih zavrzlama oko mirovinskog osiguranja.
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
