'Oliver je zbog malog baluna letija iz Münchena za Split...’

Jedan od najboljih glazbenika svih vremena, Oliver Dragojević, danas bi slavio 73. rođendan. 'Cesarica', 'Kad mi dođeš ti', 'Tko sam ja da ti sudim', 'Moj lipi anđele', 'Trag u beskraju', samo su neki od njegovih hitova uz koje su odrastale brojne generacije. Prisjećamo se legende kroz anegdote njegovih prijatelja, a tekst objavljen prošle godine prenosimo u cijelosti.

POGLEDAJTE VIDEO:

Pokretanje videa...

01:14

Gibonni se prisjetio dana s Oliverom: ‘Pas Luna nam je prožvakala tekst Cesarice’ | Video: 24sata/pixsell

Oliver i splitski glazbenik, danas poduzetnik Ino Kalašić bili su ekipa od početka osamdesetih pa narednih 20 godina. Oliverovo društvo bili su Zoran Grašo, Vladimir Smolčić, Ivica Hlevnjak Bukle, Bata s Korčule, Ivica Rifle...

- Sastajali smo se u kafiću kraj Jugoplastike. Pokojni Ivica Rifle bio je Oliverov najbolji prijatelj. Poginuo je kraj Šibenika, bio je vrlo mlad. Imao je 35, 36 godina. Oliver je strašno teško podnio njegov odlazak. Oliver je angažirao doktore da mu pomognu jer je desetak dana bio u komi, ali nije bilo spasa... - priča Kalašić.

Njihova druženja u kafiću kraj Jugoplastike počela bi pred ručak oko 13,14 sati.

- Družili bi se do 14,15 sati i onda bi išli na ručak. Onda bi se dogovorili ajmo na balote popodne na Marjan ili na tenis. Pričali su mi da je prije našeg druženja Oliver igrao biljar i da je bio vrhunski u tome. Na Firulama je igrao biljar - govori Kalašić.

Oliver je, nastavlja, strahovito volio igrati i dobivati.

DANAS BI SLAVIO 72. ROĐENDAN Oliverov prijatelj: 'Zbog balota me ugriza, a ja njega stolicom'

- U glazbi nije težio da dobije nagradu. Najbitnije u je bilo stvarati dobru glazbu. Pretpostavljam da je bio svjestan sebe. Ali na balun, biljar, karte, japanežu... Na sve je volio dobiti, baš je guštao u tome. Imali smo dva termina za balun utorkom i četvrtkom, kraj hotela Marjan u Dalvina. Jednu godinu se čak potrefio da je bio, mislim u Münchenu. Koliko se sjećam bio je 15 dana gore. Balun je bio od utorka do četvrtka, a on je nastupao tipa od četvrtka do ponedjeljka. Došao je avionom iz Münchena u Split samo radi baluna. Strašno je volio igrati i dobivati - objašnjava Kalašić.

Jednu godinu su tako imali druženje u Zorana Graše u konobi u Žrnovnici.

- To je bila ekipa jedan zatvoreni krug. Stajala je tamo jedna gitara i onda bi Oliver počeo svirati. Međutim taj jedan put govori meni 'aj uzmi ti gitaru'. Govorim ja 'šta pa uvik ti sviraš'. On govori 'ajde, ajde, uzmi ti. I onda ode tamo negdje iza i vraća se s harmonikom, objesi je. Mi smo svirali šest sati bez prestanka. Pjesmu za pjesmom. Ali on je tako maestralno svirao tu harmoniku da je to bilo čudo. Nitko od nas prijatelja nije znao da svira harmoniku – kaže Kalašić.

Družili su se i dok je Oliver s obitelji , njih 11, živjelo na Vidilici, kao i poslije u stanu u potkrovlju u Tolstojevoj.

NIKAD ISPRIČANE PRIČE 'Oliver se žalio da mu ne daju pjevati, samo svirati gitaru...'

- Gori je imao klavir. Znam da je jednu godinu igrala Jugoplastika u Splitu. Igrali su prvenstvo države. Skoro svi su poslije došli u njega doma. Ja sam imao neko vjenčanje i u četiri ujutro su me zvali da dođem. Oliver je sjedio za klavirom, a svi su oko njega sjedili po podu. I slušali ga i uživali – priča Kalašić.

Zajedno su osamdesetih snimili duet "Ja ću živjeti tužno". Kalašić se u vrijeme druženja s Oliverom bavio pjevanjem. Odlučio je tad napraviti CD, odnosno snimiti kazetu.

- Zdenko Runjić mi je dao pjesme. I meni je palo na pamet da bi bilo dobro da Oliver otpjeva jednu pjesmu sa mnom. Možda mu je to bio prvi službeni duet, za pjesmu „Ja ću živjeti tužno“. Jedan put je poslušao pjesmu i odmah rekao 'Uključi ja ću pivat'. Poslije još kaže 'ja bi doda jedan meksički bariton' i to je otpjevao. To je bio Oliver i gotovo. Takav čovjek ne rađa se više. Činjenica je da je sve što je uzimao u ruke svirao dobro. Bubnjeve, što ljudi ne znaju. On bi znao sjesti i pratiti sam sebe. Harmonika, gitara, saksofon, klarinet, čudo. Što bi uzeo sve je dobro svirao – prisjeća se Kalašić.

SPEKTAKL 'VRIDILO JE' Koncert za Olivera: 'Večeras je ovo onako kako bi on želija...'

Kalašić je Olivera osamdesetih doveo i u Veliku Kladušu.

- Često sam tamo dolazio u firmu. Kako su znali da sam prijatelj s Oliverom molili su me da ga dovede ako bude htio. Međutim on je pristao. I došao je gore i to je bio urnebes. Kladuša dan danas priča o tom nastupu. Bila je velika stvar da jedan Oliver dođe tamo. Svaka njegova pjesma bila je hit. Od Pape, Skalinade preko Nadaline – govori Kalašić.

Zajedno su i nastupali u Beogradu u Velikoj Skadarliji krajem osamdesetih.

- Tad sam svirao u duu Žal. Deset dana smo išli u Beograd svirati na Dalmatinske večeri. Išli bi kuhari, konobari, hrana i glazbenici iz Splita u mornarskim majicama da se stvori dalmatinski štih. A onda bi Olivera doveli za vikend odnosno u petak i subotu. To što bi on napravio to je bilo čudo. Velika Skadarlija prima 300 ljudi. To se tuklo za karte, pogotovo kad bi Oliver pjevao. Došao bi glumac Aljoša Vučković. Sjećam se i da su političari bili. Jednom je Budimir Lončar došao odnosno poslao konobara i naručio tri pjesme da je li može ponoviti. Odnosno meni je rekao konobar jer sam bio vođa sastava. Jedna je bila Oprosti mi pape, druga Skalinada i treća ona koju je pjeva o Hajduku, Hajdučka. Par godina je zaredom bio na Skadarliji i to je stvarno bila ludnica - kaže Kalašić.

S Oliverom ga je upoznao zajednički prijatelj Rifle.

- Kaže meni Rifle 'dođi na Jugoplastiku, mi se tamo sastajemo'. Tu smo se upoznali Oliver i ja. Kako sam ja malo svirao tu je krenulo. I družili smo se stvarno punih 20 godina. U zadnje vrijeme vidjeli bi se po gradu, stali, popričali. Zadnji duži razgovor, dva sata smo ćakulali, imali smo u hotelu Lav, neka fešta je bila. U zadnje vrijeme sve rjeđe smo se viđali jer on je sve više išao u Vela Luku. Prije zimi nije išao, a onda je počeo ići i tad. Tako je bilo zadnjih desetak godina,a ja sam otišao u poduzetničke vode. Vela Luka mu je bila sve. Primjećivao sam kad bi došao deseti mjesec, kad bi morao ići u Split, po njemu bi se vidilo da je loše volje. Inače uvijek se smijao, uvijek se zezao, uvijek je to bila zafrkancija. Al vidjelo bi se da bi bio tužan jer se približavao dan kad bi morao napustiti Vela Luku – priča Kalašić.