Uoči rođendanskog spektakla 'Vridilo je' na kojem će glazbenici pjevati Oliveru u čast, donosimo 15 nepoznatih priča iz života Olivera Dragojevića
NIKAD ISPRIČANE PRIČE
'Oliver se žalio da mu ne daju pjevati, samo svirati gitaru...'
Gladno dijete koje je htjelo biti mesar jer “u nji” se svaki dan “jilo meso”. Mladić koji je na Stradunu ugledao djevojku i do kraja za nju čuvao sve nježne riječi svijeta. Prijatelj na kojeg bi se svi oslonili kad dođu jutra puna nevolje. Najveća zvijezda kojoj nisu trebale treće traperice jer jedne ima na sebi, a druge su u ormaru. Tako velik, a tako jednostavan. Oliver. Njemu će 7. prosinca pjevati prijatelji u splitskoj Spaladium Areni. Oni bliski, s kojima je živio, koji bi sve dali da je tu. A on je o sebi govorio da je dosadan, smišan i nimalo zanimljiv. Glazbenik koji je iznjedrio najljepše i najtužnije ljubavne stihove. Uoči rođendanskog spektakla “Vridilo je” donosimo 15 nepoznatih priča iz života Olivera Dragojevića.
Oliver je bio prvi Splićanin koga sam upoznao, a da nije bio iz košarkaškoga kruga. Naš prvi susret bio je posve slučajan, sreli smo se i upoznali na trajektu ‘Marina’ u Malom Lošinju 1972. godine, otkrio nam je proslavljeni košarkaš i legendarni centar splitske Jugoplastike i reprezentacije bivše države Željko Jerkov (66).
- Sjećam se tog našeg susreta kao da je bio jučer. Iz rodne Pule prelazio sam u Jugoplastiku i po mene je automobilom u Pulu došao Vinko Capo Bajrović. Da se ne bismo maltretirali po krivinama magistrale preko Senja i Karlobaga, ukrcali smo se u Puli na trajekt koji je vozio na relaciji Pula - Mali Lošinj - Zadar. U Malom Lošinju u trajekt su se ukrcali Dubrovački trubaduri i s njima njihov tadašnji gitarist Oliver Dragojević. Trajekt je iz Pule u Mali Lošinj stigao oko 11 sati, dovoljno rano da se Trubaduri i Oliver ne stignu ni naspavati ni odmoriti. Oliver je poznavao Capu pa je sjeo za naš stol onako neispavan, duge masne kose, sa socijalnim naočalama, u vijetnamki... Nije baš Bog zna kako izgledao i moram priznati da sam se pitao tko je sad ovaj. U to vrijeme Oliver nije bio uopće poznat. Počeo se jadati kako on ne može više tako, da mu je puna kapa Trubadura koji mu ne daju pjevati, kako samo svira gitaru i zbog toga dobiva manje honorare - prisjetio se Jerkov.
Priznaje kako je mislio da će ga neuredni gitarist izmaltretirati u tih nekoliko sati plovidbe od Malog Lošinja do Zadra, no brzo je shvatio da se jako prevario u toj svojoj prvoj procjeni.
POGLEDAJTE VIDEO:
Pokretanje videa...
01:14
- Ne sjećam se detalja jer je to bilo jako davno, ali znam da smo izašli u Zadru iz trajekta i da su me vilice boljele od smijeha. To je bio urnebes od viceva i šala koje je Oliver prepričavao, vrijeme nam je u tren prošlo, nisam ni osjetio put - priča.
Oliver je bio prvi Splićanin izvan košarkaških krugova kojeg je Jerkov upoznao i od tog dana su postali veliki prijatelji, koji su dijelili strast i ljubav prema moru.
- Koliko smo puta skupa jedrili, koliko smo ribe ulovili i pojeli, koliko večeri smo proveli skupa i s obiteljima... To su nezaboravni trenuci kojih se uvijek rado sjetim. Oliver je bio super čovjek, gdje god je došao, napravio bi dobar štimung, bio je pozitivan u svemu što je radio - govori.
Iako je Jerkov pola metra viši od Olivera, to ih nije ometalo da se ogledaju i na sportskom terenu. Naravno, ne u košarci koju je igrao Jerkov ni u Oliverovu nogometu, nego “na pola puta”, na tenisu.
- Jedno smo se vrijeme kupali na plaži hotela Lav s obiteljima i on me izazvao na teniski meč, valjda je mislio da će me lako dobiti. Nije znao da sam prije košarke ozbiljno trenirao tenis i da sam bio prilično dobar za amatera. Redovito je gubio i to ga je jako ljutilo. Kad je Robert Knjaz radio emisiju o Oliveru, on je odnekud izvukao fotografiju na kojoj smo na tenisu on, Relja Bašić i ja - prisjeća se.
Iako su bili jako dobri prijatelji, nisu se baš toliko puno družili.
- Mi smo vam živjeli u drugim ‘vremenskim zonama’. On je radio po noći, a po danu spavao, a ja obratno. U rijetkim trenucima kad smo se našli, bila su to predivna i nezaboravna druženja. Bez obzira na to jesmo li bili na moru, jesmo li lovili ribu, pjevali... Oliver je volio društvo, volio je ribolov, priču, svirku, pjesmu.... Znalo se kad je on od volje i kad sjedne za klavir, ne ide se do jutra kući. To traje... - priča. Jedna zgoda Jerkovu je i danas u živom sjećanju.
- Bilo je to taman prije rata. Isplovio sam s obitelji i prijateljima te zabranio svima čitanje novina i slušanje radija. Rekao sam im da se idemo odmoriti, tako da kad počne ‘ono što se sprema’, da barem budemo odmorni i spremni. I tako smo u miru plovili, uživali i na kraju uplovili u Velu Luku. Inače je u Veloj Luci ljeti jako teško naći vez, a kad smo mi uplovili, nije bilo nikoga, jedan - jedini brod, i to Oliverov. On nas je dočekao na rivi, sjećam se da nam je uhvatio konop. Pitali smo ga gdje su turisti, gdje su brodovi, a on nam je tad rekao da je počeo rat i da su svi pobjegli - govori.
Kao ni mnogi drugi, tako ni Jerkov nije znao konkretan razlog zbog kojeg je Oliver odlučio da više nikad neće pjevati na teritoriju države koja je napala njegovu Hrvatsku, no Oliverova čvrstina nije ga nimalo iznenadila.
- On je držao do svoje riječi, tako je odlučio i nije svoju odluku mijenjao ma koliko su ga zvali, šarmirali i nudili mu bjanko čekove na kojima je mogao upisati bilo koji iznos. Sve ih je odbio. Često sam poslovno boravio u Beogradu i znam da su i tad i danas Oliverove pjesme među najpopularnijima. Siguran sam da bi tjedan dana punio stadion da se odlučio otići u Beograd, masa ljudi je patila za njim, obožavali su ga, non-stop su se njegove pjesme vrtjele na njihovim radiopostajama. On je tamo i danas apsolutna zvijezda - otkriva nam Jerkov i dodaje kako je Oliver imao posebnu vezu s košarkašima Jugoplastike:
- Kad u našem društvu spomeneš Olivera, to je golemo poštovanje jer je to bio čovjek u čijem smo se društvu svi dobro osjećali. Imali smo slične interese, voljeli smo more, ribu, pjesmu i on je bio dio nas, on je volio košarku, a mi smo voljeli njegove pjesme. I nismo se družili zbog toga što smo mi bili popularni košarkaši ili što je on bio popularan pjevač, nego zbog toga što smo bili iskreni prijatelji, što smo se družili, živjeli u istom kvartu, izlazili u iste kafiće... I zbog toga nam toliko i nedostaje.
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
