Operna diva Gertruda Munitić: Tito mi je spasio oca od smrti

Čuvali su me Bog i moja dobrota. I moji dalmatinski geni. Ali održala me moja publika, kaže Gertruda Munitić (78). Operna diva objavila je monografiju “Primadonna”, u kojoj je opisala svoj život. Već s tri godine penjala se na tronožac, ponosno stala i pjevala, a prolaznici se zaustavljali i slušali je. 

Kad se obitelj preselila u Split njezin otac je zbog politike i hrvatstva bio osuđen na smrt strijeljanjem. Tito ga je pomilovao, pa je tata pet godina s Lovrom pl. Matačićem robijao u Lepoglavi. 

Kao beba u rodnom Omišu 

Njezin talent zapazila je profesorica Dora Bakotić i tražila je da nauči neke pjesmice, malo i zaradi, pa pomogne obitelji.

Neimaština

 Odrastala je u siromaštvu jer su joj tatu osudili zbog hrvatstva i politike.

Maršal miljenici nije darovao čak ni zlatni sat

Moj divni tata bio je najbolji tenor spinto i 45 godina bio je solist u zboru splitskog HNK, ali zbog treme nikad nije ostvario solo karijeru, kaže Gertruda.

Obožavana: Gertrudu su zvali u najgledanije zabavne emisije bivše države. Bila je iskonska, obožavana zvijezda

Još kao školarka dobila je prvu ulogu u operi “Ero s onoga svijeta“. Njenim glasom bio je fasciniran hrvatski dirigent i skladatelj Lovro pl. Matačić. S 18 godina briljirala je u glavnoj ulozi Male Floramye, a otac joj je, presretan, plakao u loži. Divio se hrabrosti svoje kćeri da s takvom sigurnosti pjeva na pozornici jer on ju nije imao.

- Plakao je gotovo do kraja. I nekoliko je puta izašao da se smiri. Sjetio se kako je kao mladić želio da jednom njegova kćer pjeva baš tu ulogu - priča Gertruda.

U Vukovaru je upoznala prvog muža, profesora glazbe Petra Simovića, no brak je potrajao tri godine. Kad su se razveli, njihova kći Anamarija imala je godinu dana. Drugi put se udala za novinara Slobodana Rackovića. Rastali su se kao prijatelji. 

Maršal joj nikad nije darovao cvijeće pa ni zlatni sat koji su po protokolu dobivali svi umjetnici koji su pred njim pjevali 

U Osijeku je živjela u podstanarskoj sobi, a kako gazdarica nije htjela dijete, Gertruda je kćer ostavila kod svojih roditelja. Bila je na vrhuncu slave i silno patila zbog odvojenosti od Anamarije. Razmišljala je o prelasku u drugo kazalište samo da bude s njom. Zvali su je u Beč, Zagreb, Beograd, a Gertruda je odabrala Sarajevo. 

Kao holivudska zvijezda

Na izvedbi “Rigoletta” uočio ju je lovac na talente i 1974. je dobila visoku stipendiju za školovanje u Milanu, na čuvenoj La Scali. Tamo se družila i s Lucianom Pavarottijem i Mirellom Freni.

 Posvuda po svijetu bila je dočekivana kao holivudska zvijezda. Pamti polusatne ovacije u Ciudad de Mexicu i 20 izlazaka na naklon. Nakon nastupa u njenu su garderobu nahrupili obožavatelji. Tamošnji markantni biznismen ju je prosio, a na povratku, prije ukrcavanja u avion, dobila je sedam velikih košara cvijeća. U Bratislavi je pjevala s najljepšim tenorom svijeta Peterom Dvorskim.

Na snimanju “Malog mista” Karlo Bulić bio je osupnut njezinom mladosti i stasom te samo ponavljao “Che Ciccioni” (koje grudi)
 

- Kad sam ga vidjela, nisam mogla početi pjevati. Naši su se glasovi spojili u takvu harmoniju da na kraju ni on ni ja nismo znali kako se zovemo. To je bila jedna od najboljih izvedbi Gilde jer se takva magija rijetko dogodi u karijeri - kaže Gertruda.

Ne skriva da je bila zahtjevna zvijezda. Pažljivo je birala kostime, ponekad izluđivala i šminkere, ali međusobno su se, ističe, poštivali i našli bi kompromis.

Diva iza sebe ima stotinjak velikih uloga i mnogo nagrada. Kao umjetnici divio joj se i Tito, kojem je pjevala 14 puta. Upoznala ga je 1973. u Jajcu, a njezin glas pohvalili su i Jovanka i Edvard Kardelj. Strani mediji su je 70-ih proglasili Titovom četvrtom suprugom.

Zbog profesora Petra Markovića odbila je ponudu Lovre pl. Matačića da je školuje u svijetu

- Zbog tih tračeva i moja međunarodna karijera bila je upitna. U Ameriku su me, naime, zvali pod uvjetom da pored mog imena na plakatu piše da sam Titova supruga. Odbila sam. Najgore su mi bile suze moje kćeri, koja je zbog toga imala problema u školi. Takva mi reklama nije trebala - priča Gertruda.

Nije htjela izaći iz Sarajeva

Pjevala je švedskom kralju Carlu Gustafu i njegovoj supruzi, kraljici Silviji, nastupila je pri posjetu Rajiva Gandhija Beogradu, a slušao ju je i Gianni Agnelli, jedan od suvlasnika Fiata. Rat je period koji će pamtiti zauvijek. Nije htjela izaći iz Sarajeva jer joj je ‘70-ih taj grad dao utočište.

Njezinoj otmjenosti svi su se divili.

- Grad je prvo pomogao meni, a onda sam ja trebala njemu. Odlazili su mnogi, i zvali su me, nisam htjela izaći - kaže Gertruda, koja se tijekom rata isticala pomaganjem u toj mjeri da su joj Sarajlije govorili kako ima Božji skafander koji je štiti od granata. Čak joj je Kemal Monteno rekao “Kad si ti kraj mene, ne bojim se, ništa me neće pogoditi”. 

Uloga bake je uloga života

Novi početak i nada bio joj je Zagreb. Danas, u svojim umirovljeničkim danima, rado pije kavu u Maloj kavani, a najveće veselje joj je unuka Martina. Kao baka nadoknađuje sve što je s kćeri Anamarijom propustila.

Mezimica: Unuci Martini baka je divna i s njom dijeli sve tajne

- Svojoj jedinici nisam mogla brisati suze kad bi razbila koljeno, pjevati joj uspavanke, zato sam sretna što sam to mogla činiti Martini. Imamo prekrasan odnos - kaže Gertruda, koja je nakon godina samoće 2013. našla i ljubav svog života.

Obilježena 

Zbog tračeva o ljubavi s Titom međunarodna karijera bila joj je upitna, a kći joj je imala problema u školi