Osvojio je publiku romantičnim komedijama, no privatno mu zadnjih godina nije bilo lako

Britanski glumac Sam Claflin, lice koje pamtimo kao karizmatičnog Finnicka Odaira iz franšize "Igre gladi" i tragičnog Willa Traynora iz filma "Tu sam pred tobom", danas slavi 40. rođendan. No, ova okrugla brojka za njega ne predstavlja samo prolazak vremena, već i vrhunac duboke osobne i profesionalne transformacije. Nakon bolnog razvoda i razdoblja introspekcije, Claflin se vratio na scenu jači no ikad, u ulozi koja mu je donijela nominaciju za Zlatni globus i pokazala svijetu da se iza izgleda holivudskog zavodnika krije kompleksan i ranjiv umjetnik.

Rođen u Ipswichu, Claflin je odrastao u Norwichu kao treći od četvorice sinova. U djetinjstvu nije sanjao o glumi, već o nogometu. Bio je talentiran igrač, član Norwich City School of Excellence, no sudbina je imala druge planove. Dva prijeloma gležnja u 16. godini srušila su mu snove o profesionalnoj karijeri. Na nagovor roditelja i profesora koji je u školskoj predstavi prepoznao njegov talent, okrenuo se daskama koje život znače. Upisao je studij izvedbenih umjetnosti, a 2009. diplomirao na prestižnoj Londonskoj akademiji za glazbu i dramsku umjetnost (LAMDA). Karijera mu je krenula strelovito. Nakon debija u miniserijama "Stupovi zemlje" i "Any Human Heart", već 2011. dobiva prvu veliku filmsku ulogu u blockbusteru "Pirati s Kariba: Nepoznate plime".

Foto: Amazon prime

Svjetsku slavu donijela mu je uloga Finnicka Odaira u filmu "Igre gladi: Plamen". Claflin je postao miljenik publike, no s golemom popularnošću došao je i pritisak. Kasnije je priznao koliko mu je bilo neugodno snimati scene bez majice i kako se borio s nesigurnostima.

​- Sjećam se početne reakcije na moj odabir za ulogu. 'Potpuno si pogrešan za ovo', 'Trebali su odabrati nekog drugog, ne tebe' - prisjetio se uvreda. Iako je Finnick postao omiljeni lik, Claflin danas kritički gleda na tu izvedbu, smatrajući da mu je nedostajalo samopouzdanja. Nakon završetka franšize, svjesno se povukao iz Hollywooda i vratio u Englesku, fokusirajući se na manje, karakterno zahtjevnije uloge u filmovima poput "The Riot Club".

Privatni život i osobne borbe

Dok je gradio karijeru, Claflin je ispunio i svoj najveći životni san - postati otac. Još kao dječak, na pitanje što želi biti kad odraste, odgovarao je: "Želim biti tata". Godine 2013. vjenčao se s glumicom Laurom Haddock, s kojom je dobio sina Pipa (2015.) i kćer Margot (2018.). No, 2019. godine, par je objavio da se razvodi. Taj period za glumca je bio iznimno težak, a uslijedila je pandemija koja ga je bacila u vrtlog samohranog roditeljstva.

​- Prolazio sam kroz teško osobno razdoblje. Bio sam na jako lošem mjestu - priznao je u intervjuu za Variety.

​- U biti, doživio sam slom i nekako se sakrio. Jednostavno sam se raspao. Počeo sam puno čitati, ići na terapiju i započeo svoje putovanje u samootkrivanje.

Otvoreno je progovorio o tome kako je odrastao u okruženju gdje se emocije nisu pokazivale. "Nikad nisam vidio oca da plače", rekao je, naglašavajući kako sa svojom djecom gradi drugačiji, iskreniji odnos. To bolno iskustvo, kaže, na kraju je ojačalo njegovu vezu s djecom i natjeralo ga da preispita sebe i ono što ga čini sretnim. Shvatio je da je predugo pokušavao udovoljiti drugima, izgubivši pritom sebe.

Transformacija za ulogu života

Upravo u tom ranjivom trenutku u njegov život ušla je uloga Billyja Dunnea u seriji "Daisy Jones & The Six". Uloga frontmena fiktivnog rock benda iz 1970-ih, koji se bori s ovisnošću i rastrgan je između supruge i karizmatične pjevačice Daisy, djelovala je kao nemoguć zadatak. Claflin nije znao ni pjevati ni svirati gitaru. Njegova prva audicija bila je, prema riječima showrunnera, "potpuna katastrofa". Pjevao je "Your Song" Eltona Johna, kako kaže, "užasno". Ipak, dobio je drugu priliku. Kad su mu pustili "Come Together", priznao je da je mislio da je to pjesma Michaela Jacksona. Unatoč tome, dobio je ulogu.

Foto: Amazon prime

​- Bio sam jeb*** prestravljen. Od samog početka. Sjećam se prve lekcije gitare, mislio sam si: 'Kako ću, dovraga, pjevati dok ovo radim, a uz to se i kretati po pozornici?' - komentirao je.

Pandemija je planiranih pet tjedana glazbenih priprema pretvorila u godinu i pol dana, što se pokazalo kao blagoslov. Claflin je uronio u glazbu, učeći svirati i pjevati, a inspiraciju za glas pronašao je u pjevaču benda White Denim. Uloga Billyja Dunnea postala je njegova terapija. Iako se nije mogao poistovjetiti s ovisnošću, duboko je rezonirao s Billyjevom borbom da bude dobar suprug i otac, sa strahom od neuspjeha i napuštanja. Proces je bio katarzičan, a rezultat je bila briljantna izvedba koja mu je donijela nominaciju za Zlatni globus i poštovanje kritike. Kroz Billyja, Sam Claflin je pronašao vlastiti glas, i kao umjetnik i kao čovjek.

*uz korištenje AI-ja