Ovako je Jurica Popović govorio o glazbi i Matiji: 'Simbioza je to koju ne mogu od drugih dobiti'

Preminuo je glazbenik Jurica Popović. Vijest je šokirala glazbenu scenu, a njegova dugogodišnja partnerica Matija Vuica je neutješna, navodi Jutarnji list. Glazbenik je imao 65 godina. 

Ove godine je Popović objavio novi album, a na kojem je backove pjevala i Matija. Tada su nam ispričali sve o novom albumu i ljubavi koja je trajala čak 45 godina. 

Novi album 'Preslagivanje' je, rekli ste, tek početak jednog niza od nekoliko albuma. Kakav ste to niz zamislili?

JURICA: Imam puno pjesama, gomilaju se. Ne samo da se gomilaju nego su 90 posto završene. Novom trilogijom počinjem ciklus preslagivanja sebe, i kroz glazbu i u životu. S albumom sam paralelno glazbi htio prisloniti još nešto, oblikovanje videa, omota, fotografiju..., a priključio sam i modni izričaj koji je stalno prisutan kod mene. Možda to nisu svi primijetili jer Matija odvlači pozornost. Proglasio sam se apostolom mode na tajnom zadatku.

Što to konkretno znači?

JURICA: Ako govorimo o novom omotu, navodim ljude da se referiraju na to što imam na sebi i da me slijede. Neću ih odvlačiti u dubine nemogućeg, ali želim da osvijeste u sebi estetiku koja im može pomoći u poslu, pristupu ljudima, komunikaciji... I snimanja, spotovi, sve je u razmišljanjima - jesu li dobro složene boje, je li dovoljno decentno i da me netko u tome slijedi a da mu pritom bude dobro i ugodno.

Matija, je li napokon dopustio da se upetljate u njegov stil odijevanja?

Sad se pitam je li on počeo prvi šivati ili sam to bila ja. Naučio je u osnovnoj školi, a ja sam u šivanje krenula u gimnaziji. Bio je jedini koji je išao u srednju u Splitu, pa kad bi došao doma, za nas je to bio kao New York, London... jer je mogao u Italiju i uvijek je nosio neke posebne stvari. Po tome sam ga i primijetila; od zalizane frizure, polo majica ili na mali V-izrez, pa vesta nehajno prebačena preko ramena, kao da će na tenis..., a ja gledam koja je to galebina stigla u Metković. Ima u sebi urođen smisao za modu, samo je puno skromniji od mene. I danas si odabire sam što će odjenuti za nastup, spot. Perfekcionist je. Ja se odijevam u zadnji trenutak, čupam iz ormara, pa što nađem.

On će tjedan dana unaprijed posložiti sve što mu treba za spot. Sve će i probati, od kravate, šešira, čarapa, cipela i posložiti sa strane. Ako se dvoumi, ja samo potvrdim ono o čemu je razmišljao.

Vani je i spot za pjesmu s albuma 'Ljubav je skupa roba'. Mislite li doista tako? Odnosno, što sve treba učiniti da ljubav opstane, potraje? Da ne izgubi vrijednost?

JURICA: Je, ljubav je doista skupa roba, a mnogi se ponašaju kao da je kupe na sniženju pa tako i završe. Brzo im se raspadne, popuca po šavovima. Jer kupuju 'trash'. Nije ljubav samo emotivna i fizička, na što se svela u zapadnim civilizacijama. Ima tu i finesa, sitnica, dodataka..., rupa koje treba popuniti, a ne mogu kad ih nisu svjesni.

MATIJA: Ako ne njeguješ, zalijevaš odnos s prijateljima, roditeljima, voljenima, sve će se izlizati. Skupo je jer trošiš vrijeme i energiju za to, ali ako su pravi ljudi, nagrada je neprocjenjiva. Najveće je postignuće biti okružen ljudima koje voliš i koji te vole. U svakom odnosu trebaš se razvijati, suosjećati, pratiti kako diše partner u raznim segmentima. Uz neograničenu toleranciju razvija se i pravi odnos. Mnogi odustanu kad one mladenačke iskre zaljubljenosti splasnu, ali to je samo onaj prvi stadij iza kojeg se razvija prava zrela ljubav. Malo je srodnih duša, kad naiđete na takvu, treba je zadržati pod svaku cijenu.

Svega toga ste bili svjesni i kao klinci? Kad ste se zavoljeli?

MATIJA: Zajedno smo 45 godina, ne znam objasniti kako smo oboje već tad shvaćali da smo jedno za drugo i da su sve druge nedoumice prolazne. Nismo se svađali ni razilazili, naravno da je bilo neslaganja, ali tolerancijom se može sve prebroditi. Ona je ključ svakoga međuljudskog odnosa. Upravo različitost obogaćuje i oplemenjuje, inače bi sve bilo živa dosada.

Pamtite li još trenutak kad ste se upoznali, zavoljeli, shvatili da ste jedno za drugo?

MATIJA: Pokušavala sam mu biti što bliže. Morao me je primijetiti jer tad sam imala afro frizuru. Frizerka je stavila 150 sitnih viklera i kosa mi je bila veća od mene same. Takva sam mu se 'upucavala'. Dosta dugo je to bila platonska ljubav. Tad je bio običaj, onako sve po starinski, šetati, otići u kino, otpratiti kući..., i nakon takvoga dugog perioda shvatili smo da je to to.

Jurica, u spotu za pjesmu 'Ljubav je skupa roba' zračite pozitivom, veseljem, skakućete kao da vam je 20. Otkud vam energija?

Nagomilano je to višegodišnje iskustvo, rad na sebi. I to spada pod preslagivanje. Meni je to normalno, ali u komunikaciji s drugima osvijestim da je to iskorak, a nisam ni svjestan koliki. Da ga nedovoljno cijenim jer ne doživljavam sebe kao nekog tko je specifičan ili unikatan. Možda bih trebao jer bih bio poletniji i za druge stvari. Ovako mislim da je to normalno.

Prateće vokale na albumu među ostalim pjeva i Matija. To je samo ovaj put ili je to povratak glazbi?

MATIJA: Mr. Popović me često angažira da pjevam prateće vokale. Sigurno bolje osjećam njegovu pjesmu jer je slušam od nastajanja, znam kakvu atmosferu želi postići.

JURICA: Imamo prateće vokale, ali Matija ima vrlo specifičnu boju i energiju u glasu. Ima i emociju i osobnost, pa kad mi treba, rado je izvučem. Godinama smo kroz Graciju i ranije Trotakt projekt radili i produkciju, obučili se zanatu. Kao producent fenomenalno čuje i najmanju pogrešku, a poduprta je i modom. Simbioza je to koju od drugih ne mogu dobiti.

Matija, svakih nekoliko godina zapjevate. Godine 2020. to je bila pjesma 'Nama dobra vremena dolaze'. Znači li to da vam nedostaje glazba, da moda nije dovoljna?

MATIJA: Nije da mi nedostaje, imam je na dnevnoj bazi. Svaki put kad dođem doma, slušam što je Jure napravio taj dan. Nedostaje mi taj energetski moment, adrenalin i stage. Imam špurijus i energiju, ali nemam vremena. Možda je to vrsta ekshibicionizma. Očito mi uz modu treba još jedno polje, koje mora biti u drugom planu, da bih ovdje bila najjača. Polje u kojemu se još mogu ispoljiti.

'Nama dobra vremena dolaze' lijepa je balada koja nosi poruku nade. Koliko vam je važno i slati i primati takve poruke, nadu, ohrabrenja...?

MATIJA: Ako na dnevnoj bazi pružite malo pozitive drugima, onda će i kolektivna svijest biti pozitivnija. Jure to stalno čini, kroz glazbu širi pozitivu, inspirira ljude nabolje, daje im pozitivnu energiju.

JURICA: Ljudi često fatalistički gledaju svijet oko sebe pa proklinju zlu sudbinu, no velikim dijelom smo sami kreatori svoje sudbine, pa i okruženja oko nas. Ako podignemo kvalitetu tog okruženja, sebe, onda će i sudbina biti malo drukčija. Bolja.

Jeste li se ikad našli u bezizlaznoj situaciji? Da ste izgubili nadu?

JURICA: Nisam nikad razmišljao o bezizlaznosti. Živac sam, naljutim se kad bude nešto teško i rušim sve ispred sebe jer sam ljut kao pas. Nevolje rješavam kroz ljutnju, nipošto ne kroz apatiju ili depresiju.

MATIJA: Bilo je teških trenutaka, ali nikad nisam upotrijebila tu riječ jer ništa nije bezizlazno. Nikad nismo potonuli, ni u jednom trenutku. Ljudi su skloni kukanju nad sobom, pa ionako tešku situaciju pretvore u tragediju. Tad to zaista bude bezizlazno. Ako se možeš sabrati, reći si 'sve se može ako hoćeš', onda postoji i rješenje.

Kako izgleda vaš suživot uoči važnih događaja poput izlaska njegova albuma, vaših revija... Je li kaotično, smije li se ikog išta pitati?

JURICA: Kad Matija radi revije, tu sam kao onaj na rivi koji nosi kofere. Dostavljač. Ne postavljam nikakva pitanja, znam da će sve odraditi genijalno.

MATIJA: On svoje radi kulerski, ja burnije. Smijem ga sve pitati, ali on mene ne može. Jer sam daleko nervozniji tip od njega. Pred reviju, kolekciju, napucana sam adrenalinom, viškom energije. Kad tako umorna dođem doma, baš pazi kako će me što pitati, ali zna i da sam za pola sata totalno revitalizirana.

Matija, koliko je neprospavanih noći, odricanja bilo na putu od curička koji voli šivati do naše najpoznatije kreatorice?

MATIJA: Puno, tim više što u startu nismo imali novac. Uvijek je sve kretalo ispočetka i hvala Bogu da je ranih 90-ih napravio 'Linđo'. S tom pjesmom krenuli su naši nastupi po dijaspori. Crkavicu koju smo zaradili, 100, 150 maraka, potrošili smo u Grazu ili Trstu na tkanine. I nije bilo nikakvih dvojbi oko toga. Bilo je kalkulacija kako to malo novca podijeliti na stanarinu, hranu a da i ostane nešto za tkanine. Dosta dugo je to trajalo. Ne znam ni kako smo uopće uspijevali, ali nismo se pokolebali. Samo smo pičili.

Od onoga kuburenja sa 100 maraka do toga da Pittova bivša, manekenka Nicole Poturalski, nosi vašu haljinu. Impresivan put. Poput bajke.

MATIJA: To se događa kao rezultat predanog rada, odricanja, upiranja, pozitivnog i optimističnog stava, tako razmišljamo, pa se to i dogodi. Pustim haljine, nikad ne znam tko će ih odjenuti, zašto baš Carmen Electra ili Rumer Willis. Važno je, kad nešto napraviš, poželjeti tom proizvodu sve najbolje, udahnuti mu život, dušu, pa onda to dalje ide kako Univerzum upravi.

Privlači li vas Hollywood? U smislu da se zauvijek preselite tamo?

MATIJA: Ne bih nikad spakirala stvari i skroz se preselila, ali volim Hollywood. Rado bih imala kolibu na Venice Beachu, provodila dva, tri puta na godinu po dva tjedna. Na toj plaži proživiš otkrivenje, prozračenje duše, sebe...

JURICA: Snimao sam spot na toj plaži. Rijetko me što može izuti iz cipela, no kad sam ugazio u ocean, počeo snimati kadrove, osjetio sam tu moć koja dolazi iz daljine, gdje kopna nema. Osjetio sam strahopoštovanje prema toj ogromnoj energiji planete koja me je tad dotaknula i, da je htjela, mogla me je i povući k sebi. Segment glamura i meni paše, volim tu visoku estetiku. Ljudi zaziru od nje, a nije to stvar skupoće i novca. Lijep izgled kroz odjeću produžetak je jedne duše, osobnosti. To je simbioza vanjskog i unutarnjeg i s te strane obožavam crvene tepihe i filmove.

Kako to izgleda kad dođete doma, u Metković? I tamo ste u svom poslu ili uživate u drugim stvarima? Berbi limuna, mandarina...?

JURICA: Uvijek radim. Ekipa s kojom igram nogomet zna me pitati idem li u mirovinu uskoro. Kažem da sam cijeli život u mirovini i na godišnjem odmoru. Ne odvajam glazbu od sebe. Kamo god idem, nosim kameru i zvjerkam što bi mi bilo dobro za scenu, za spot.

MATIJA: Niti je on ikad krenuo bez svojih glazbenih rekvizita niti sam ja krenula bez haljina. Nosimo bar desetak haljina jer je toliko lijep kraj da uvijek dobijem želju snimiti nešto. To je oaza odmora, dolaze samo naši prijatelji, imamo puno vremena za sve, idemo na more svaki dan, pa naš vrt, kužinanje, sastajanje...

Što nakon ljeta? Što je sve dogovoreno za jesen?

MATIJA: Opet radno. Kad se ostave koferi u stanu u Zagrebu, gotovo je. Kreće posao. Rado bih otišla u L.A., želim, dugo nisam bila. Ivan Bitton me stalno zove, u njegovu 'stylehouseu' su moje haljine i moram mu sad poslati novu turu.

JURICA: Ja ću se pridružiti ako završim album instrumentala koji može poslužiti za film, da imam razloga ići.