Pročitajte Šerbedžijino pismo svom neprežaljenom prijatelju

Bez Arsena ništa više neće biti isto. Ništa što je bilo. Bio je najveća planina koja je izrasla u našim životima. Bio je pogled na svijet. Ukus novog vremena, napisao je drhtavom rukom Rade Šerbedžija (69).

“Iz rukava njegova mornarskog kaputa izašli su svi talenti rock’n’rolla, šansona i poezije. Od Bregovića i Štulića do Rundeka, Loše i Vlade Divljana. Za mene osobno, otišao je prijatelj… Kojeg sam toliko volio…“, oprostio se Rade od prijatelja. Njihov prvi susret, kako ga je Šerbedžija opisao u svojoj knjizi 'Do posljednjeg daha', bio je u Gospiću dok je Rade pohađao 3. razred gimnazije. Arsenu se već tada divio kao velikom kantautoru.

- Znao sam da tamo služi vojsku, a čuo sam i da pjeva na terasi doma JNA. Kad sam ušao na terasu, ugledao sam ga za stolom blizu ljetne pozornice. Bio je okružen mladim djevojkama. Pogledao me je i mahnuo mi rukom kako bih mu prišao te me pozvao za stol. Pitao me otkud sam, što radim u Gospiću, volim li Jacquesa Brela i koji mi je naš pjesnik najdraži. Rekao sam da sam iz Vinkovaca, da sam u Gospić stigao tetki u posjet i da bih popio konjak. Nasmijao mi se zbog izbora pića i rekao mi da je oduvijek mislio da Slavonci više vole rakiju nego ova kemijska pića, smiješana od alkohola i pokvarenih jaja - prisjetio se Rade. 

Nastavili su druženja u gospićkom kinu gdje je Dedić bio biljeter, a sa Šerbedžijinim upisom na Akademiju njihova druženja su se nastavila u Zagrebu. Uslijedila je 'Ines', ta je pjesma kumovala mnogim brakovima, a Arsenova i Radina suradnja prerasla je u prijateljstvo.

- On me je uveo u ovaj posao, naučio me je kako da pjevam i mislim - govorio je glumac o kantautoru. Šerbedžija se rado prisjeća njihova susreta na Dubrovačkim ljetnim igrama, kad je prvi put kao student glume zaigrao na Lovrijencu. 

Rade je s aerodroma krenuo na generalnu probu predstave u kojoj je dobio manju ulogu. Iza kulisa je ponavljao tekst i čekao znak kad treba izaći na pozornicu. Kako mu je svjetlo na pozornici tuklo u oči, Rade je istrčao na scenu, izgovorio tekst i udario glavom o stup. Zamalo se onesvijestio, a na čelu je zadobio modricu. Dok su mu svi priskočili upomoć, začuo se pljesak iz publike. U trećem redu na tribini sjedio je Dedić, koji mu je prvi čestitao.