Put u totalno uništenje svih superjunaka i pravi trijumf zla

Devetnaesti film Marvelova filmskog svijeta, “Osvetnici: Rat beskonačnosti“, nije tako loš kao “Osvetnici: Doba Ultrona“, ali ni tako dobar kao prethodnih šest filmova Marvelove Treće faze, snimljenih u posljednje tri godine: “Kapetan Amerika: Građanski rat“ (2016), “Doktor Strange“ (2016), “Čuvari galaksije 2“ (2017), “Spider-Man: Povratak kući“ (2017), “Thor:Ragnarok“ (2017) i “Black Panther“ (2018). 

POGLEDAJTE VIDEO:

Problem s “Osvetnicima“ je da moraju biti supermarket filmovi koji u jednom paketu nude sve junake na nekoj superakciji sa sniženim cijenama svakoga junaka. Nitko ne vrijedi onoliko koliko vrijedi u svom filmu, ali bi zato, ma koliko manje vrijedni osobno, bili vredniji i moćniji zajedno u nekom XXXL paketu.

U “Osvetnicima“ ništa ne smije biti maleno ili nevažno pa im veličina i gužva u akcijskom šesnaestercu stvaraju neurotični sindrom međusobne bitke za akcijski prostor u priči koja je zajednička i ničija. Prisiljeni su na suživot u superjunačkom bratstvu i jedinstvu, a to nadilazi čak i njihove iznimne moći jer ipak su, barem dijelom, samo ljudi. Mnogo junaka znači mnogo problema, od kojih je prvi pitanje tko je tko i zašto je u filmu.

Ma kako Thor, Iron Man, Hulk, Čuvari galaksije i svi ostali bili dobronamjerni i voljni upuštati se u nemoguće pothvate, svi oni, kao ekipa, nisu idealna momčad za akciju. Nalik su nogometnom timu sastavljenom od jedanaest Ronalda ili jedanaest Messija. Svi bi pucali na gol, nitko ne bi bio u obrani ili na golu. U “Osvetnicima: Ratu beskonačnosti“ svega ima previše (osim, nažalost, humora koji krasi većinu filmova Treće faze). 

I stoga nije čudno da je najzanimljiviji lik negativac Thanos, intergalaktički osvajač koji želi skupiti svih šest Kamenova Beskonačnosti, što će mu dati moć da uništi pola svega što postoji jer je, po njegovu sudu, svega previše, a kad je svega previše, nestaju planeti, galaksije i bića.

Thanos nije luđak i ne želi uništiti sve već samo pola od svega. Thanos je zlikovac s plemenitim ciljem uspostavljanja ravnoteže u svemiru koja će ljudima i ostalim bićima koja prežive njegovo uništavanje “viška“ pružiti mogućnost normalnijeg i humanijeg života. Pod njegovom vlašću, naravno, jer on vjeruje da je sposobniji i pravedniji vladar od drugih.

Thanos je negativac s revolucionarnom idejom, galaktički boljševički vladar koji stvara bolji i pravedniji svijet krvavim i apokaliptičkim revolucionarnim metodama. Cilj mu je dezintegrirati, doslovno pretvoriti u ništa, u digitalni prah i pepeo, sve što se nalazi na putu revolucije i stvaranja novog kozmičkog poretka. Za Thanosa uništavanje je nužan preduvjet stvaranja. On ne uživa u ubijanju i razaranju, čini to s melankolijom i tugom, ali i sa sviješću da radi nešto dobro za sve, dok vojska Marvelovih superjunaka leti oko njega i ubada ga poput kukaca koji ne shvaćaju ništa i ponašaju se nerazumno.

Svaki put kad se sukobljava s nekim od superjunaka, Thanos glasno razmišlja, komentira, analizira i objašnjava svoje postupke. On je spoj moći i pameti, strpljenja i ustrajnosti, suosjećanja i okrutnosti. Thanos je nemilosrdni diktator koji razumije svoje podanike i neprijatelje i nikog ne uništava kao prijetnju svojoj vlasti već zbog višeg cilja, spašavanja svijeta. Thanos zlim metodama radi ono što superjunaci žele ostvariti dobrim, a ne uspijevaju.

Ova zanimljiva inverzija uloge dobra i zla, kao i njihova relativizacija, dijelom spašava film.

POGLEDAJTE VIDEO:

Teorija relativnosti svega u “Osvetnicima: Ratu beskonačnosti“ daje smisao mnogim besmislenim akcijskim prizorima koji se množe poput beskonačnog nevremena. Ta elementarna nepogoda od superakcijskog filma istodobno puca po narativnim šavovima i spašava se od raspadanja Thanosovim filozofskim, isključivo mentalnim, spajanjem rasutog tereta priče. Dok dobri superjunaci poput Iron Mana, Thora i Spider-Mana valjaju klade, um zlog Thanosa caruje svemirom tako nadmoćno da superjunacima ne preostaje ništa osim bespomoćnog prihvaćanja svoga uništenja. 

Kevin Fiege i njegova ekipa u studiju Marvel svjesni su da se ne smiju ponavljati, ali i da ne smiju mijenjati istrošenu formulu priča o svojim superjunacima, pa se spašavaju naoko suludim idejama, poput ove u četvrtim “Osvetnicima“, koja vodi totalnom uništenju svih njihovih superjunaka i trijumfu zla.