Rade me u startu nije zanimao, ali smo se svejedno zavoljeli...

Lenka Udovički (51) rođena je u Beogradu, a njezine sestre u Urugvaju, Boliviji i SAD-u. Majka joj je Bolivijka, a otac je bio u Španjolskom građanskom ratu i francuskom pokretu otpora. Lenka je redateljica, majka tri djevojke i supruga Rade Šerbedžije (71).

Fascinantna priča oca Lazara, odrastanje Lenke s tri sestre koje žive 'svaka na svojoj strani svijeta', a istim putem su krenule i kćeri, poput je filmske priče, ali Lenka se na to samo bezbrižno nasmije.

- Nisam razmišljala o tome, ali da, zaista ima puno svega u mojem životu i ne bih ga mijenjala jer je zanimljiv i sadržajan. Moje djetinjstvo je bilo divno, voljela sam puno putovati. Ljeta sam provodila u Hrvatskoj na moru, ponekad i u Boliviji, gdje je živjela majčina obitelj i gdje sam odlazila posjećivati baku i djeda. Imam, zapravo, tamo ogromnu obitelj - rekla je Lenka i dodala:

- Bila su to neka ljepša vremena, drugačija, u svakom slučaju. 

Od oca Lazara naslijedila je osjećaj za pravdu i ljudska prava. On je zbog toga otišao u Španjolski građanski rat, a kad su ga potjerali, zarobili su ga Francuzi...

- Nekako je uspio pobjeći, upoznao je i jednu aktivisticu, iz te veze imam polubrata i polusestru. Tražili su ga Gestapo i Francuzi, koji su ga na kraju opet uhvatili i poslali u Njemačku u logor. Nakon njega se vratio u Jugoslaviju i krenuo u diplomaciju - objašnjava Lenka.

KAO DJECA KRALI SU GROŽĐE

Bio je u Venezueli, kad je upoznao Lenkina djeda, koji ga je jako poštovao i s kojim je igrao šah. Onda je upoznao Karolinu Mariju de Copacabanu Sanchez de Lozada. Zaljubili su se i dobili četiri kćeri.

- Ja sam rođena u Beogradu i imala bezbrižno djetinjstvo. Dan poslije kraja škole otputovali bismo u našu kolibicu u Rogoznici i vratili se tek dan prije početka nove školske godine. Bili smo banda iz cijele bivše države, krali smo susjedima grožđe. Družili smo se s vršnjacima iz Zagreba, a za za praznike, 29. studenog i 1. svibnja, bi onda oni posjećivali nas ili bismo mi išli u Zagreb - prisjeća se Lenka.

Kaže da ta ljeta u Rogoznici, za nju neka bolja vremena, nikad neće zaboraviti. S 13 godina s društvom s mora počela je izlaziti, trebao im je sat hoda da dođu do diskoteke.

- Uređivali smo se više od dva sata, ona jedan sat hodali i strepili hoće li nas Edi na vratima uopće pustiti da uđemo jer ponekad je procijenio da smo premladi - rekla je Lenka. Kaže da je bila nestašna, ali nikad nije radila gluposti jer je istodobno bila i dovoljno racionalna. Uvijek je brinula o slobodi i pravdi te je o tome raspravljala s nastavnicima.

- Jako lijepa vremena, slušali smo Idole, Azru, Film, Haustor... U gimnaziji sam često organizirala plesnjake i priredbe, a uspjeli smo otvoriti i klub za izlaske učenika. Kao mlada voljela je često putovati. Umjesto na šminku i odjeću, ona je trošila na putovanja. Majčino pravilo je bilo da može, ali da uvijek idu u dvoje. Jednom je išla sama...

RADU UPOZNALA U SUBOTICI

- I ušla u krivi kamion. Bilo je borbeno, ali kad je stao sa strane, iskočila sam iz kamiona i pobjegla. No od putovanja nisam odustala, uvijek se vratiš drugačiji nego kad si otišao i bogatiji za neko novo iskustvo - rekla je Lenka.

Prijelomna joj se godina u životu pokazala 1990., nakon završetka Akademije i gostovanja na kazališnom festivalu u Subotici. Došla je desetak dana prije, a svi su pričali o dolasku Rade Šerbedžije, koji je u to vrijeme već bio velika zvijezda.

- Ja sam bila nadobudna, tek sam došla s Akademije i željela sam otkrivati nove glumačke zvijezde, tako da mi njegov status, koji je to već bio, nije nimalo imponirao - objasnila je Udovički i nastavila:

- Ta njegova popularnost me je na početku jako odbijala, a čini mi se da me je na kraju to odbijanje privuklo njemu. Dugo nikome nisam priznala da smo zaljubljeni, pa ni najboljoj prijateljici mjesecima nisam rekla da smo Rade i ja zajedno.

Početnu sreću zamijenili su tuga i neizvjesnot, ne njihovom krivnjom. Kad je počeo rat, zalagali su se za mir i mnogima su 'smetali'. U Beogradu su na Radu pucali, i to dan nakon rođenja kćeri Nine, te su s tako malom bebom pobjegli iz bivše države, prvo u Ljubljanu, a potom u Englesku, kod glumice Vanesse Redgrave.

- Bilo je prijetnji i svega, a u to je vrijeme previše ljudi bilo naoružano. Morali smo otići i početi ispočetka. Nije bilo lako u startu, odnosno dok se Rade nije probio u inozemstvu. Danas mislim da su nas sve te nedaće i teške situacije još više zbližile te da se zbog toga još više volimo - rekla je Lenka.

Ostali su devet godina u Londonu pa su potom živjeli u Los Angelesu. Djeca su odrasla - Nina živi u Beogradu, Vanja u Australiji studira pravo, a Milica je u Liverpoolu na muzičkoj akademiji. Lenka i Rade 'stacionirani' su u Rijeci.

ULYSSES ME ISPUNJAVA

- U kontaktu smo, a pokušavamo se tijekom godine vidjeti što više, iako je sad malo teško kad je Vanja u Australiji. Na ljeto uglavnom nađemo vrijeme koje provodimo zajedno, mada ja tada najviše radim - rekla je Lenka. To je najčešće na Brijunima, gdje ove godine 18. put rade Kazalište Ulysses. Festival počinje 13. srpnja koncertom Rade Šerbedžije, a jedna od premijera bit će Lenkin 'Bakhe' po drami Euripida.

- Veselim se tome, koliko god nije lako sve to izdržati. Teško je s financijama, uvijek nešto režu pa nam je još u travnju puno neizvjesnosti. No kad dođemo tamo, sve se nevolje zaborave. Ta pozornica koja se stapa s prirodom, ti prizori, to su prava ljubav i romantika, tad se zaborave sve muke i svi u kazalištu rade i preko svojih mogućnosti - rekla je Lenka.