Show

Komentari 82

Reportaža iz Novog Sada: Tužni smo, otišao je najbolji od nas...

Reportaža iz Novog Sada: Tužni smo, otišao je najbolji od nas...

Saznali smo da je Đorđe često provodio vrijeme u kafiću Opera kraj Pozorišta mladih, dok ga bolest nije savladala i dok nije odlučio da se povuče u obiteljski dom

Sigurni smo da je bilo emotivno, teško i razarajuće, a iako je ovih dana bilo poprilično tmurno vrijeme, u nedjelju, 21. 2., osvanulo je sunce nad Novim Sadom. Na ulicama grada tužna je atmosfera, svi su potreseni zbog Balaševićeva odlaska.

Nakon što smo osjetili barem djelić atmosfere u Đoletovu voljenom Novom Sadu, popričali smo s rastrojenim ljudima koji se i dalje ne mogu pomiriti s činjenicom da umjetnika više nema. Odlučili smo saznati nešto više, odlučili smo bolje upoznati ovaj grad u kojem je sve počelo i kojim je koračao panonski mornar.

POGLEDAJTE VIDEO:

Uputili smo se prema centru koji djeluje opustošeno, prazno i sivo, iako građani ne prestaju kružiti oko Miletićeva spomenika i uz teške suze se opraštaju od velikana. Atmosfera koja se osjeća je donekle neopisiva, nešto kao čemer i jad, ali ujedno i mir. Dok smo šetali dobro poznatim ulicama, Zmaj Jovinom i Dunavskom, u kojima se rađala Đoletova inspiracija, mogli smo čuti da se u većini kafića puštaju samo njegove pjesme. 

Možda baš zbog toga nismo susreli nijedno nasmijano lice, jer nam se od samog prizora ledila krv u žilama. Dok se s jedne strane čula “Provincijalka”, iz drugog smjera nadolazila je dobro poznata melodija “Ringišpila”. Saznali smo da je Đorđe često provodio vrijeme u kafiću Opera kraj Pozorišta mladih, dok ga bolest nije savladala i dok nije odlučio da se povuče u obiteljski dom, gdje je ispijao jutarnju “kafu”.

Navodno je Balašević imao nekad davno veze s ovim kafićem, ali kako smo kasnije saznali, već godinama to nije tako. Na izlasku iz kafića Opera ugledali smo dobro poznati Dunavski park koji slovi za jedno od kultnih mjesta u ovom gradu. Pokoja sunčeva zraka prodirala je kroz opustošene grane, a čim smo zakoračili u park, bilo nam je jasno da su najvjerojatnije, upravo tu, na tome mjestu, nastali neki od najljepših stihova koje je ikad napisao.

Odlučili smo popričati s građanima i saznati iz prve ruke što je Balašević predstavljao za Novi Sad. Ugledali smo jednog starijega gospodina koji je sjedio na klupi i gledao u jezerce ispred sebe. Prišli smo mu, a on kao da je znao koje pitanje će uslijediti te je odmah ispucao odgovor.

- Napustio nas je najbolji od nas. Pravi Novosađanin i kozmopolit. Strašno. Imao sam priliku vidjeti ga prije otprilike godinu dana, zajedno smo bili na kardiologiji. Njemu su ugradili stent, a meni su radili operaciju srca. Imao sam priliku vidjeti ga prije operacije. Nisam pričao s njim i žao mi je zbog toga. A baš sam tad, u bolnici, imao njegovu knjigu. Povukao se totalno, nije bio eksponiran nigdje. Đorđe Balašević je sve. Novi Sad ima Miku Antića, Janiku Balaša, Miru Banjac i Đorđa Balaševića - rekao je potreseni Novosađanin.

Nakon što smo popričali s njim, nastavili smo dalje, a nakon svega nekoliko minuta naišli smo na uplakanu sredovječnu ženu. Bilo nam je jasno o čemu se radi, jer je samo stajala pored spomenika, gledajući u zapaljene svijeće i brišući suze. Iako nismo znali je li uopće u stanju razgovarati s nama, ipak smo joj prišli. Teško je govorila, ali je bila spremna reći nam što je Đorđe bio za nju, ali i za Novi Sad.

- Moj muž i ja smo se počeli zabavljati uz njegove pjesme. Doživljavala sam ga u neku ruku kao člana obitelji. Ne mogu vam objasniti koliko mi je ovo teško. Đorđe je za Novi Sad jedna vječna legenda i takav se nikad više neće roditi - kroz suze nam je govorila.
Nastavili smo dalje, a od pojedinih građana na koje smo nailazili saznali smo da je narod za to da se jedna ulica u Novom Sadu nazove upravo po ovom svevremenskom umjetniku. Također, na društvenoj mreži Facebook pokrenuto je glasanje koja ulica bi trebala biti preimenovana u Balaševićevu ulicu, a mnogi su izglasali da to bude upravo Dunavska ulica u samom centru, kojom je i sam Đorđe često prolazio.

Naš prvi dan boravka u Novom Sadu bio je potpuno otkriće kad je riječ o voljenom kantautoru, ali tek sad smo shvatili kolika žalost vlada u cijeloj regiji, o kakvom čovjeku se radilo, koliki je trag ostavio i što on predstavlja za njegov grad, ali svakog pojedinca ponaosob. Bio je obiteljski čovjek, uživao je u društvu svojih najmilijih. Inspiraciju je crpio baš iz ovih neprocjenjivih trenutaka, a svoje najdublje i najiskrenije emocije nesebično je dijelio sa svojom vjernom publikom.

Nikad nije krio svoje stavove, misli, osjećaje i vjerovanja, a do samoga kraja ostao je dosljedan sebi. Cijenili su to i Novosađani. Zbog svoje skromnosti i obiteljskog života mnogi su ga percipirali kao jednoga od njih, a opet, istovremeno, i toliko posebnog.
Čini se da ćemo svi morati naučiti živjeti bez jednog posebnog čovjeka koji je ostavio trag u životima mnogih. Iako nas je napustio, nikad neće nestati, nikad neće iščeznuti. Zauvijek će živjeti kroz svoja djela, najljepše melodije i nezaboravne uspomene. Zato putuj Đole, plovi panonski mornaru i ne brini, stvorio si povijest koja nikad neće biti zaboravljena.

POGLEDAJTE VIDEO: POSLJEDNJE ZBOGOM BALAŠEVIĆU

Najčitaniji članci