U intervjuu nam je otkrio kada je prvi put povjerovao da može osvojiti Survivor, koliko su ga fizički izazovi iscrpili i što mu je najviše nedostajalo tijekom boravka u Dominikanskoj Republici
Show
Komentari 0U intervjuu nam je otkrio kada je prvi put povjerovao da može osvojiti Survivor, koliko su ga fizički izazovi iscrpili i što mu je najviše nedostajalo tijekom boravka u Dominikanskoj Republici
Nakon iscrpljujućih prepreka i zahtjevnog završnog zadatka preciznosti, Šibenčanin Roko Bačelić svladao je Marinu Ivić rezultatom 4:2 i tako postao jedini preživjeli iz žutog plemena u petoj sezoni 'Survivora'. Kroz cijelu je avanturu ostao dosljedan sebi - miran, pozitivan i fokusiran čak i u najtežim trenucima na otoku. U intervjuu nam je otkrio kada je prvi put povjerovao da može osvojiti Survivor, koliko su ga fizički izazovi iscrpili, što mu je najviše nedostajalo tijekom boravka u Dominikanskoj Republici te kako danas gleda na iskustvo koje ga je, kako sam kaže, zauvijek promijenilo.
Prvi put sam to pomislio kad sam pobijedio Vanesu za ulazak u finale i to za jedan čunj. Sreća me pomazila u tom trenutku.
Upravo zbog moje vedre i pozitivne prirode nisam došao do situacije da sam bio blizu pucanja. Bio sam svjestan da sam ovdje svojim izborom.
Na svu sreću nije došlo do toga da sam trebao izdati sebe.
Definitivno su mi bili izazovniji fizički aspekti igre zbog svih povreda koje sam zadobio kroz poligone.
S udaljenošću od obitelji sam se nosio odlično, jer sam znao da su oni na sigurnom i u boljim uvjetima od mene. Oni su mi mogli samo biti pogonsko gorivo, motivacija više.
Kontrolu sam prepuštao u prvim danima, odnosno tjednima igre jer su se neki postavili kao vođe. Također na poligonima kad je trebalo ići u odlučujuće poene, prepuštao sam drugima koji su prije toga bolje prošli poligon od mene.
Najteži trenutak mi je bio kad Paula nije prošla u polufinale, iako je Marina također zasluženo prošla dalje. Najdraži trenutak mi je bio kad smo osvojili pisma obitelji, te izlazak u Coco Bongo, jer je bas tada bio i moj rođendan.
Službeno sam izgubio 11 kg, međutim smatram da sam vjerojatno izgubio i više, oko 18 kg, jer je prošao određeni vremenski period od vaganja i ulaska u show gdje smo svi koji kg više nabacili. Tijelo se brzo priviklo gladi, ali povratak u civilizaciju je bio problematičniji (smijeh).
Od hrane su mi najviše nedostajala jaja, juha i lešo meso te pohana piletina. Svakodnevno sam maštao o ispijanju kave ujutro dok mi svira u pozadini lagana muzika.
Prvo što sam pojeo su bilo je pet sendviča, riža s govedinom te sutlijaš kojeg mi je Lea pripremila.
Prvo kod koga sam otišao kad sam se vratio je privatna poliklinika u Šibeniku da mi snimi koljeno i to je bio trenutak koji sam najviše iščekivao (smijeh).
Samo sam potvrdio što o sebi već znam, ali definitivno se ne vraćam kao ista osoba. Iznenadilo me koliko smo mi toga puno prošli u tako kratkom vremenskom periodu te kako, s obzirom na uvjete, smo bili sposobni prolaziti poligone i održavati sklad i mir u kampu.
Lakše mi je reći s kime nisam održao kontakt nego s kime jesam. Definitivno je moguće ostvariti prijateljstvo u showu koje se može nastaviti i izvan showa.
Ostati dosljedan sebi znači da nikad nećeš posustati ili odabrati lakši put radi lakšeg dostizanja zacrtanog cilja. U mom slučaju cilj ne opravdava sredstva, nego sredstva opravdaju cilj.
Igre na sreću mogu izazvati ovisnost. 18+