Hommage francuskom velikanu u zagrebačkom Tuškancu do 17. veljače donosi klasike ‘Samuraj’, ‘Pomrčina’, ‘Crveni krug’...
Alain Delon
Romy Schneider htjela se zbog njega ubiti, a pred kraj života priželjkivao je svoju smrt...
Čitanje članka:
6
min
Imao je sve što živ čovjek može poželjeti - ljepotu, slavu, novac, djecu. Pa, ipak, Alainu Delonu život se zgadio još prije 15 godina. “Sve što sam volio, sve što me činilo sretnim, nestalo je”, kazao je u jednom intervjuu 2011. godine. Umrle su dvije najveće ljubavi njegova života, Romy Schneider i Mireille Darc. Otišao je njegov “Papa”, veliki, zapravo najveći francuski glumac svih vremena, Jean Gabin. Umro je na koncu i Belmondo - ali Delona smrt nije htjela.
“Sve u životu sam imao, sve sam vidio, sve sam iskusio. Ali sada, jednostavno, čekam kraj”, ponovio je 2017. godine. Plašio se starosti, bojao se nemoći. Delonove su riječi šokirale obožavatelje jer su dolazile od čovjeka koji je desetljećima slovio za simbol muževnosti, uspjeha i glamura. Ali on je bio svjestan fizičkih i emocionalnih ograničenja koja nosi starost. Premda snažan, ipak je počeo pobolijevati i to mu je teško padalo. Prije šest godina nakanio je ubrzati smrt.
“Podržavam eutanaziju. Prije svega zato što živim u Švicarskoj, gdje je legalna, ali i zato što mislim da je to najsmislenija i najlogičnija stvar. Od određene dobiti, imamo pravo mirno otići, bez bolnice, bez injekcija, bez patnje”, kazao je. Njegova je odluka bila odraz duboke rezignacije. Dok su ga mnogi vidjeli kao nesalomljivog zavodnika i filmsku ikonu, on je posljednje godine života proveo u povlačenju, razočaran društvom i svijetom koji se promijenio na način koji mu više nije odgovarao i koji nije ni volio ni razumio. Na koncu, od toga nije bilo ništa. Bog ga je uzeo sebi kad je on htio...
Početak života bio mu je turoban. Roditelji su mu se razveli kad je imao četiri godine i taj razvod pamti kao žestoku traumu. U jednom TV showu voditelj ga je pitao niz kratkih pitanja, među ostalima, što bi volio čuti od Boga kad bi dospio pred njegovo lice na onome svijetu. Delon je kratko razmislio i kazao: “Volio bih čuti da mi kaže kako će me odvesti pred moje roditelje, koje ću prvi put vidjeti zajedno”. Bio je vidno potresen.
Samo nekoliko minuta ranije, na pitanje koji mu je omiljeni zvuk, kazao je da je to “zvuk vukova koji noću zavijaju u šumi”. Od ljubitelja vukova do nesretnog djeteta, sve je to u sebi nosio, valjda od djetinjstva, taj slavni glumac, najproblematičnije dijete francuske kinematografije, koja nije oskudijevala problematičnima, da se zadržimo samo na Depardieu.
Rođen je kao Alain Fabien Maurice Marcel Delon 8. studenog 1935. godine. Nakon spomenute rastave Alain je poslan u zamjensku obitelj Nero. Otac obitelji bio je zatvorski čuvar, koji je živio u kući do tamnice, pa je mladi Delon čuo salvu kojom je 1945. godine u zatvorskom dvorištu pogubljen kolaboracionist Pierre Laval, o čemu je saznao sve detalje. Dok je živio s udomiteljskom obitelji, Delon se zapalio za biciklističke utrke i nadao se da će postati biciklistički šampion. No poočim i pomajka su umrli pa se vratio roditeljima, kod kojih je bio naizmjence. Ni to nije dugo trajalo. Ubrzo su ga poslali u katolički internat, gdje se proslavio kao pjevač, pa je dobio pohvalu od nuncija Angela Roncallija, kasnijeg pape Ivana XXIII. No neprestano se tukao pa su ga i odatle izbacili. Do 13. godine izbačen je iz nekoliko škola.
U jednoj je ukrao direktoričin motocikl. Kao tinejdžer je pokušao pobjeći iz Francuske, krenuvši za Chicago, ali ga je policija vratila. Roditelji su tad zaključili da škola nije za njega, pa su ga zaposlili u očevu dućanu u kojem se prodavalo meso i delikatese. Kasnije je rekao da zapravo nikad nije našao mjesto u toj obitelji i da se tamo nikad nije osjećao sigurno. Stalno je tulumario i ulazio u kafanske tučnjave, a jedno je vrijeme bio i član neke kvartovske bande. Sa 17 je otišao u vojsku, odnosno prvi Indokineski rat. Proveo je tamo četiri godine.
Jedanaest mjeseci odležao je u zatvoru zbog lošeg ponašanja. Dvadeseti rođendan proslavio je u zatvorskoj ćeliji. Ali - paradoksalno - baš tu je otkrio vojnu disciplinu, osjećaj časti i poštovanja prema vrijednostima koje predstavlja francuska zastava. Razvio je strast prema oružju i bio je očaran izvedbom Jeana Gabina u filmu “Ne diraj u lovu”.
Nakon službe u mornarici Delon se 1956. godine vratio u Francusku. Zamjerao je svojim roditeljima što su ga pustili u Indokinu i više htio imati veze s njima. Odlučio se brinuti sam za sebe, premda nije imao pojma čime bi zarađivao za život. Smjestio se u neki hotel Regina, jeftini ćumez iz kojeg je radio, kako bi se danas reklo, prekarne poslove - bio je trgovac namirnicama na pariškoj tržnici, konobar u kafiću i slično. Upoznao je buduću pjevačicu Dalidu, s kojom će kasnije u životu imati ljubavnu vezu. Na Pigalleu i Montmartreu upoznao je pripadnike francuskog podzemlja, nasilnike i žigole, od kojih mu je jedan, “homoseksualac Carlos”, osigurao zaštitu. Premda nikad nije javno priznao homoseksualne veze, u nekoliko intervjua otvoreno je govorio o “fluidnosti svoje seksualnosti”. Najpoznatiji citat koji se odnosi na ovu temu dolazi iz njegovih ranijih godina, kada je spomenuo kako su ga privlačili i muškarci i žene. No sve ostaje u sferi nedorečenog pa je najviše što se može reći na tu temu da je bio “heteroseksualac, ali ne fanatično”.
Delon je bio fasciniran vrijednostima te sredine, posebno osjećajem časti, prijateljstva, poštovanja i zakona šutnje. Njegov izgled privlačio je žene, pa ga je nekoliko prostitutki udomilo te se činilo da će završiti kao makro, ali s onim licem i očima to je ipak bilo nemoguće. Prema legendi, dok je bio mlad i još nepoznat, poznata glumica i pjevačica Yvonne Printemps sjedila je s prijateljima u pariškom kafiću i ugledala ga na klupi. Navodno je tada izgovorila: “On je lijep kao sunce! Taj će mladić biti velika zvijezda”. Riječi su se pokazale proročkima. Prijateljstvo s francuskom glumicom Brigitte Auber promijenilo mu je život. Na filmu je debitirao 1957., da bi u filmu “U zenitu sunca” - to je zapravo “Talentirani gospodin Ripley” Patricije Highsmith - ostvario veliku i zapaženu ulogu, a tri godine kasnije u Viscontijevu remek-djelu “Rocco i njegova braća” postaje svjetsko ime. Upravo je tim dvama filmovima počeo ciklus “In memoriam: Alain Delon” u zagrebačkom Tuškancu koji će trajati do 18. veljače.
Bio je otac troje djece (sinova Anthonyja i Alaina-Fabiena te kćeri Anouchke) koje je dobio s dvije žene, glumicom Nathalie Delon i nizozemskom manekenkom Rosalie van Breemen. No njegove preljube, indiskreciju i nebrojene ljubavnice javnost je uvijek dočekivala s maksimalnom tolerancijom smatrajući sve to francuskom institucijom. Među brojnim ženama koje su pale na njegovo “anđeosko lice” je bila i Romy Schneider, koja je bila opčinjena plavookim zavodnikom. Ostavio ju je nakon pet godina veze, zbog čega se pokušala i ubiti. No Delonova nemirna, avanturistička narav i sklonost lošim društvima nisu ga napustili ni kad je postao dio jet-seta.
On je imao poslovnog dara - lansirao je parfeme, modne linije, osnovao vlastitu produkcijsku kuću, ali se cijelo vrijeme družio s “kontroverznim” likovima poput Srbina Stevice Markovića, koji mu je bio čuvar i prijatelj, a po svemu sudeći i rival - Marković se spetljao s Delonovom suprugom Nathalie, a kako je bio žigolo, u orgijama je snimio i sam vrh Pete Republike, koje je kasnije ucjenjivao. Marković je potkraj 1968. godine nađen mrtav, prostrijeljen zrnom profesionalnoga kalibra. Cijeli se francuski državni vrh zatresao, Delona su prozivali, ali nikad nije optužen za naručivanje likvidacije. Štoviše, afera je pomogla njegovoj reputaciji. Vodeće uloge ostvario je u briljantnim krimićima Jean-Pierrea Melvillea. “Samuraj”, “Policajac” i “Crveni krug”, u kojima je glumio ledenoga, bezosjećajnog junaka, danas su klasika. Delon je bio sjajan glumac i veliki profesionalac. Politički, glumački velikan je bio izrazit desničar. Sina Anthonyja znao je ostaviti u kavezu sa psima, što je kod njega izazvalo traume. Obožavao je Jean-Marie Le Pena, oružje, pse.
“Život mi ne donosi više ništa novo, sve sam doživio i vidio. A od ove epohe mi se povraća. Neke ljude mrzim jer je sve iskrivljeno, nema poštovanja, čovjekova riječ više ne vrijedi ništa. Samo se novac računa. Znam da ću ovaj svijet napustiti bez žaljenja”, rekao je kratko prije smrti. Na njegovoj posljednjoj fotografiji i dalje vidimo markantno, jedinstveno lice, koje ni u visokoj starosti nije izgubilo na snazi.
Alain Delon umro je 18. kolovoza 2024. u 89. godini. Poželio je eutanazirati svoga psa, s kojim je želio počivati, ali toj želji nije udovoljeno. Druga - da nema javni pokop - mu je uslišena. Na sprovodu su bila njegova djeca, rodbina i bliski prijatelji dok su obožavatelji tugovali ispred vrata njegov seoskog imanja u Douchyju, jugoistočno od Pariza, gdje je pokopan kraj svojih voljenih pasa, njih 35.
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
