Show

Komentari 11

'Sad glume samo vuk i poskoci, ali filmovi će sigurno opstati'

'Sad glume samo vuk i poskoci, ali  filmovi će sigurno opstati'

O budućnosti kinematografije i filmske industrije razgovarali smo s četiri istaknuta hrvatska filmska djelatnika Rajkom Grlićem, Borisom T. Matiće, Miodragom Silom i Darijem Vinceom...

Dok je zbog pandemije globalna kinematografija u totalnom kolapsu i Hollywood bilježi gubitke od oko 20 milijardi dolara, Netflix posluje bolje nego ikad. Digitalna platforma za gledanje filmova iskoračila je u novu eru poslovanja. U samo jednom danu s 22. na 23 ožujka vrijednost dionica porasla im je za čak 20 posto – s 298,84 na čak 360, 27 dolara. Otkako je počela pandemija u Americi, Netflix bilježi vrtoglavi rast prometa pa su čak odlučili u Europi neznatno smanjiti kvalitetu slike da bi mogli podnijeti povećani promet.

- Europski korisnici i dalje će moći uživati u HD i Ultra HD kvaliteti slike, ona će biti neznatno slabije kvalitete - objasnili su. Rast prometa očekuju i u budućim vremenima i smatraju da će pandemija u potpunosti promijeniti navike konzumiranja filmova i tv-serija, i značajno povećati potražnju za digitalnim video-sadržajima. Najavljuju da nam predstoji era gledanja filmova kod kuće, tim više jer Svjetska zdravstvena organizacija predviđa i u skoroj budućnosti povratak ovakvih ili sličnih pandemija. Za novu eru u filmskoj industriji pripremaju se i druge platforme poput Amazon Videa i YouTubea, Pickboxa, Apple + i drugih.

Istovremeno, veliki filmski hitovi poput novog nastavka James Bonda 'No Time to Die' ili Marvelovih blockbustera morali su odgoditi premijere za jesen, a i tad je neizvjesno hoće li se moći održati. Veliki filmski festivali poput onog u Cannesu, već su najavili promjenu datuma održavanja, a i dalje je neizvjesno hoće li ih uopće biti. Ali svi se slažu da će u predstojećim vremenima film biti vrlo tražena roba.

U sasvim novim okolnostima našli su se i hrvatski redatelji i producenti. Kakva budućnost čeka hrvatsku kinematografiju?

Grlić: Film će biti potrebna 'roba'

Redatelj Rajko Grlić smatra da su predviđanja nemoguća:

- Mogu pokušati gledati u dlan filmu i bacati grah za televizijske serije ali o sudbini ostalih oblika trošenja zvuka i slike, od televizijskih reklama do snimanja policijskim kamerama, znam daleko premalo da bi predviđao i njihovu sudbinu.

Film će, kada i ako preživimo Coronu, biti nasušno potrebna “roba”. Jedna od daleko najtraženijih. Izolacija, manja ili veća, trajat će godinama; dok se svi ne zarazimo ili dok ne otkriju i puste u promet masovno cjepivo. Do tada ćemo samoću daleko najradije “ubijati” filmovima. Samo je pitanje kada će se postojeći kontingent filmova “potrošiti” i kada će biti moguće krenuti u snimanja novih. To je nepredvidivo ali to će se svakako dogoditi puno prije bilo kojeg drugog oblika “vizualnog pričanja priča”. Puno prije“živih oblika”kao sto su; kazališta, opere….

Producent Miodrag Sila podsjetio je da je filmska industrija vrlo specifična grana umjetnosti koja objedinjuje različite profile profesionalaca:

- Pored glumaca, koji su nezamjenjivi jer su ispred kamere, tu su i ljudi iza kamere, a to je hrpa slobodnih zanimanja: majstorica maske, šminka, frizerke, kostimografija, električari, majstori rasvjete i scene, scenografija, koja uključuje stolare, malere, ljudi koji se brinu za hranu i piće, vozači… Filmski set je zapravo skup autora, umjetnika i obrtnika.U njemu sudjeluju tvrtke, samozaposleni, te «slobodnjaci», ljudi koji nisu ni u kakvom radnom odnosu. Upravo su oni trenutno u najgorem položaju jer vrlo teško ili gotovo nikako ostvaruju prava za pomoć od države, a žive isključivo od rada na projektima.
Navodim to jer zbog takve organizacije posla na nas se valjda odnose sve moguće restriktivne mjere vezane uz suzbijanje epidemije. Nas je puno na setu, ostvaruju se bliski kontakti, putujemo, mijenjamo lokacije snimanja po Hrvatskoj i izvan nje… Uglavnom, kao zanimanje trenutno smo u nezavidnom položaju. Istovremeno, naše industrija pruža društvu kulturni i zabavni sadržaj, a bez kulture i zabave se ne može. Pogotovo ne u trenucima krize kada je takav oblik konzumiranja slobodnog vremena najpristupačniji velikom broju ljudi. Znači, mi moramo raditi i zbog nas i zbog vas, a kada će se to dogoditi i kako će to izgledati ne znam. Mogu se samo nadati da će to biti brzo.

'Navodno se ima dokumentarac na Velebitu, snimatelj, poskok i vuk na distanci...'
 

Dario Vince, predsjednik Udruge nezavisnih producenata Hrvatske kaže da produkcija tek nekoliko filmskih rodova može funkcionirati u ovakvim vremenima, a to su animirani filmovi i donekle dokumentarni:

- Audiovizualna industrija, u raznim svojim oblicima, vrstama i žanrovima, počiva na umjetničko – tehnološkoj sposobnosti da kreira imitaciju života, imitaciju stvarnosti. Tako smo barem mislili do ove pandemije. A onda je postalo jasno da to sada eventualno može tek animirani film. Kamere su ugašene, glumci poslani kućama, a zabrinuti producenti okrenuli su se apaurinima, rakiji ili što su već
imali pri ruci. Na cesti su ostali samo snimatelji vijesti i hrabri reporteri. Prema nama poznatoj evidenciji, zadnji igrano dramski projekt snimljen u cijelosti u Hrvatskoj prije proglašenja epidemioloških mjera je zadnja sezona haerteove humorističke serije “Ko te šiša”. I RTL je snimio značajan broj epizoda nove humorističke serije, čije snimanje su ipak morali prekinuti. Nova TV se igrala sa živcima svojih suradnika, pa je pokušala pošto-poto dovršiti snimanje svoje telenovele, kada smo već svi “bili doma”. I onda, tišina. Navodno se još snima jedan dokumentarac u vrletima Velebita. Distancu za sada uspješno održavaju snimatelj, poskoci i vuk. Više filmova i serija zaustavilo je pripreme i započelo igru živaca i gatanja o rokovima odgode. Ljubazni koproducenti većinskih i manjinskih koprodukcija prestali su se javljati na telefon. Nekad uobičajena “out of office” automatska mail poruka postala je ravna psovki.

Boris T. Matić osim što ima produkcijsku kuću 'Propeler film', ujedno je i organizator Zagreb film festivala, a sve do prošle godine imao je u najmu Kino Europa, ali mu je Milan Bandić jednostrano raskinuo ugovor, i sad ga prepustio čovjeku koji mu je sufinancirao izbornu kampanju. Matić također kaže da je trenutačna situacija nezahvalna za bilo kakve prognoze:

- Neizvjesnost je velika, ne zna se što će biti s virusom, hoće li nestati ili će se vratiti najesen kad su dogovoreni i mnogi setovi. A na setu je po 50-ak ljudi i dovoljno je da jedan bude zaražen. Na globalnoj razini je problem i što osiguravajuće kuće ne žele više zbog pandemije, osiguravati setove. Na europskoj razini – vidjet ćemo kako će nacionalni fondovi europskih država financijski funkcionirati, koliko će se okrenuti nacionalnim ekonomijama, a manje koprodukcijama i hoće li ih ubuduće biti i koliko. To će pogoditi i naše filmaše jer smo mnogo filmova radili u koprodukcijama i ovisili i o novcu iz drugih država.

Matić je u svibnju planirao set filma 'Sigurno mjesto', ali se zbog pandemije cijeli svijet pokazao kao sasvim nesigurno mjesto ne samo za filmsku proizvodnju, nego i za sve gospodarske grane. Matić kaže:

- U Hrvatskoj su sve do pandemije domaći redatelji i producenti imali problem s pronalaženjem stručnog osoblja za rad na domaćim filmovima zbog stranih produkcija koje u pravilu uvijek mogu bolje platiti. Zato je ova situacija bolja za nas domaće producente, jer je gotovo sigurno da stranih koprodukcija do daljnjeg neće biti. Ali ako ne gledamo tako uskogrudno, katastrofa je što će Hrvatska izgubiti jako puno novaca od tzv. 'stranaca' koji ovamo nisu dolazili samo zbog filmičnih lokacija, nego i zbog odličnih filmskih radnika koji će sad biti na raspolaganju domaćim autorima, ali naravno za manje novaca.

Vizija budućnosti: Strahovat će se od zaraze na setu

Na pitanje čemu se može nadati Hrvatska svaki od sugovornika je imao svoju viziju, ali ni jedna od njih nije previše optimistična. Rajko Grlić kaže da se hrvatska kinematografija i produkcija mogu podijeliti u dva segmenta. Jedno je proizvodnja, a drugo su usluge.
- Od kada je došlo do šatoraške smjene vodstva HAVC-a film se u Hrvatskoj nije uspio pošteno oporaviti. Nakon šatoraša došla je Corona a zatim i potres, ukratko“triple trouble”. Nadam se da je čovjek koji je preuzeo vodstvo HAVC-a dovoljno mudar i iskusan da premosti te nesreće. Za to mu treba puno mudrosti i još vise sreće. No iznad svega dva tri filma koja imaju neko značenje, neki odjek, kako domaći tako i strani. Druga strana hrvatske priče su uslužne djelatnosti. Hrvatska je, ne samo zahvaljujući svojim prirodnim ljepotama, već iznad svega fantastičnim filmskim radnicima koji su zadovoljavali svemoguće profesionalne svjetske standarde, postala izuzetno popularno mjesto koprodukcija. Oko dvije do tri stotine vrhunskih profesionalaca iz Hrvatske radilo je na tim koprodukcijama. Sada je sve to stalo. Što će biti s tim ljudima?

Grlić dodaje da iskustvo govori kako se hrvatski film teško i dugo oporavljao od niza katastrofa, od kojih je privatizacija 'Jadran filma' ostavila nepopravljive posljedice koje se osjećaju i danas.

- Iskustvo govori da su 90-ih, kada su lopovi razgrabili i uništili “Jadran film”, do tada jednog od najvećih europskih koproducenata američkog filma, time ujedno i uništili oko tristotinjak vrhunskih filmskih profesionalaca. Oni su se raštrkali, otišli po svijetu, a u Hrvatskoj se tada, za one strašne “rodoljubne filmove” koji su se snimali, gotovo nije mogla sastaviti profesionalna filmska ekipa. Hrvatskom ko-producentskom, t.z. uslužnom filmu,trebalo je dvadeset godina da se oporavi od te nesreće i ponovo postane konkurentan u svjetskim okvirima. Ne znam što će se dogoditi sada, nadam se da se priča neće ponoviti ,da hrvatski film neće morati čekati narednih dvadeset godina da ponovo složi vrhunske filmske ekipe.

Miodrag Sila usudio se zaviriti i u budućnost, te prognozirati kratkoročne, srednjoročne i dugoročne izglede filmske produkcije i plasmana hrvatskih filmova:

- Kratkoročno, a to bilo ovo ljeto, ne očekujem puno. Možda je to moguće za neke manje produkcije, sa manjom ekipom, bez puno lokacija. Tijekom ljeta bi se eventualno mogli odraditi obilasci lokacija. Mi svi ionako radimo na razvojima i pripremam novih projekata. Čekaju se rezultati već započetih natječaja na HRT-u, a HAVC i dalje raspisuje svoje natječaje. Produkcije koje surađuju sa strancima cijelo vrijeme razvijaju projekte, jer se i oni spremaju za trenutak kada će se moći raditi. Strane produkcije u Hrvatsku godišnje donesu preko 100 milijuna kuna izravnih ulaganja i najpametnije bi bilo da ih vežemo uz odluke koje će se odnositi na turizam. Ono što će biti dozvoljeno turizmu (pa i građevini) trebalo bi biti dozvoljeno i nama.
 

Sila smatra da bi se do rujna možda i mogla pokrenuti produkcija, ali pandemija će doslovno utjecati na izgled filmskih kadrova i interakciju među glumcima:

- Srednjoročno, a to bi po meni trebao biti rujan, očekujem da se krene sa produkcijama. Kako će se sama snimanja odvijati još ne znam. Pretpostavljam da ćemo se morati prilagoditi određenim uvjetima propisanim od strane epidemiologa. Ne znam hoćemo li uvesti obavezna testiranja, ali sigurno ćemo imati veće higijenske i zdravstvene standarde. Možda ćemo uz ugovore suradnicima davati da potpišu i izjavu, dodatak ugovoru u kojem se obvezuju da će voditi računa o higijeni na setu i van njega, ali i da su svjesni da rade u procesu u kojem postoji mogućnost od zaraze. Nešto slično se sa stranim produkcijama potpisuje za seksualna uznemiravanja i koruptivne radnje. Moguće je da ćemo sa naručiteljima, ali i suradnicima, u ugovorima jasno definirati što se događa ukoliko se snimanje prekine zbog zaraze na setu. Vjerojatno ćemo morati prilagoditi scenarije novim okolnostima, mijenjati lokacije, što više scena stavljati u eksterijere, a što manje u interijere. Možda na početku ići tako daleko pa ne snimati fizičke kontakte glumaca. Naravno, ukoliko je to moguće u odnosu na priču koja se snima. Uglavnom, promjena će biti i u tehničkom, ali i u sadržajnom smislu. To će se sve odraziti i na cijenu produkcije, jer će se raditi sporije, a samim tim i skuplje. Što će to značiti u situaciji kada ekonomske aktivnosti padaju u cjelini ostaje za vidjeti.

'Nitko ne zna kad će se natječaji otvoriti, ali radimo kao da će to biti sutra'

Boris Matić vjeruje da će ovakva situacija stubokom promijeniti i same festivale, te da će zbog pandemije mnogi vrhunski filmovi pretrpjeti nenadoknadivu štetu, a publika prikraćena za desetke filmskih remek-djela. Evo i zašto:

- Kao što znamo – odgađa se Cannes, a pitanje je što će biti i s ostalim velikim i nešto manjim europskim festivalima i što će se uopće održati u idućih nekoliko mjeseci. Svi filmovi koji su dovršeni i koji su trebali biti prikazani imat će velikih problema jer neće biti dovoljno festivala i termina da se na njima prikažu. Nastat će navala na festivale i dogodit će se da će neki izvrsni filmovi ostati sasvim neprimijećeni i proći ispod radara jer se neće moći uvrstiti u repertoare. I mi pripremamo Zagreb film festival kao da će se održati. Iako je to u studenom,i nemamo pojma hoće li se virus vratiti najesen i hoće li festivala uopće biti.

Grlić, čiji je film “Svemu dođe kraj” dobio sredstva od HAVC-a u trećem pokušaju i kako kaže redatelj, bukvalno dvije minute prije no što je korona zagospodarila našim životima, nije siguran kako će izgledati odlazak na set i hoće li ga uopće biti iako je novac odobren i čeka.

- U takvim okolnostima teško je sanjati o filmu. Da bi se dogodio, i radio u iole pristojnim produkcijskim uvjetima, projekt mora ići u najmanje četiri do pet europskih zemalja i tamo se takmičiti za koproducentske grantove. Nitko ne zna kada će se ti natječaji otvoriti, da li će u post-korona vremenu postojati i što će, ako će, podržati. Ukratko, ništa nitko ne zna, ali i Inter film kao producent kao i ja i Ante Tomić s kojim radim na scenariju, ponašamo se kao da će se to dogoditi sutra. Radimo na scenariju, slažemo planove, sanjamo. Što će donijeti sutra, pogotovo preksutra, krajnje je neizvjesno. No snove, želje i nade da ćemo ga snimiti nitko nam ne može uskratiti. Pa čak ni Corona.

Miodrag Sila o dugoročnim planovima kaže da je realno očekivati kako bi se do 2021. godine stvari mogle vratiti gdje su i bile prije pandemije, a do tad bi se već moglo pronaći i cjepivo:
- Dugoročno, a to bi bila 2021. godina, očekujem da se stvari vrate gdje su bile prije pandemije. Do tada će nam neke mjere već postati normalne, kao da su oduvijek bile dio filmskog seta. Nitko se više neće buniti što svako malo mora prati ruke, nikome neće biti čudno ako netko nosi masku, hrana će se pod normalno posluživati u odvojenim porcijama, kada budemo snimali u javnim prostorima bez problema će se znati tko smije ući u prostoriju a tko ne. Potražnja za sadržajem će se povećati, trebat će popuniti rupe u televizijskom eteru i kinima, a Hrvatska kao atraktivna, ali još uvijek jeftina,EU destinacija za snimanje mogla bi od toga profitirati. Pod uvjetom da država nastavi podupirati rad audiovizualne industrije i omogući joj da u relativno kratkom roku nastavi sa radom.

'Par tjedana prekinutog posla vodi vas u dužničko ropstvo'

Dario Vince upoznat je s trenutačnom situacijom u cijeloj Europi i vijesti nisu nimalo dobre. Dapače, Vince kaže da sve izgleda prilično kataklizmično. Kao predsjednik Udruge nezavisnih filmskih producenata upoznat je konkretno i sa situacijom u Italiji.

- Imao sam ekskluzivnu priliku preko našeg krovnog europskog udruženja pratiti dnevna obraćanja talijanskih kolega, koja su zvučala više kao uznemireni glas Siniše Glavaševića iz opkoljenog Vukovara, nego kao poruke činovnika i lobista medijske i filmske industrije vrijedne više milijardi eura, u vremenima prije pandemije.

Da, pogađate - u svijetu audiovizualne industrije mnogo toga je kulisa, maska i specijalni efekt. U stvarnosti, par tjedana prekinutog posla mogu vas odvesti ne samo u propast, nego i u dužničko ropstvo.

Mi smo prvo napravili detaljan upitnik za sve članove kako bi shvatili kakve su moguće štete i šanse preživljavanja za industriju, ako kriza potraje 2, 3 ili 6 mjeseci. Na dvije godine tada još nismo računali. Taj naš upitnik preuzela je naša krovna europska udruga i sada na njega odgovaraju producenti i nacionalne udruge iz svih europskih članica. Biti će to detaljan i dubinski gro-plan europske audiovizualne industrije u trenucima najveće krize od drugog svjetskog rata.

Kako kaže Vince, ovih dana u suradnji s ministarstvom kulture, počeli su s planiranjem relaksiranja epidemioloških mjera i razmatranja koji dijelovi industrije bi se prvi mogli pokrenuti kada epidemiološke mjere to dopuste.

- Iako su mnoge tvrtke i projekti na rubu, biti će sigurno i bankrota i odustajanja, ne mislim da je sve nužno tragično, ako svi u nizu odluče biti pametni, kaže Vince.

Hrvatska ima priliku: Možemo oživjeti animirani film

On je uvjeren da bi u ovakvim neprilikama ipak mogli profitirati animirani filmovi, koji zahvaljujući Zagreb filmu imaju uspješnu povijest dugu više od pola stoljeća, kao i 1961. Oscarom nagrađenog Dušana Vukotića i njegov crtić 'Surogat':

- Kao prvo, ovo je jedinstvena prilika da udahnemo novi život u segment audiovizualne industrije koji je u Hrvatskoj godinama zanemarivan, a to je animirani film kojem epidemija ne može bitno nauditi, a glad svjetskog tržišta može progutati sve iole pristojno što se proizvede. Dokumentarni film koji se realizira s minimalnim ekipama može povesti računa o fizičkoj distanci, a i kad je usmjeren na suvremenu stvarnost, ne smeta ga previše da ljudima pred kamerom pola lica prekriva zaštitna maska.

Vukotićev Surogat je jedini hrvatski film koji je dobio Oscara

Od igranih projekata najprije bi se mogli oporaviti oni jednostavniji koji se snimaju u studiju, gdje je moguće planirati i organizirati radne procese prema kriterijima relaksiranih mjera zaštite. Zahtjevniji igrani projekti, s većim ekipama, puno lokacija i većim brojem dana snimanja, izrazito su riskantni – kako zdravstveno, tako i ekonomski, pa je vrlo teško prognozirati kada će se moći pokrenuti. U filmskom sektoru dodatno otežavajuću okolnost predstavljaju ograničenja putovanja – kako lokalno, tako i međunarodno. U televizijskom poslu, nad buduće produkcije nadvila se strepnja HRT-a koji drhti pred padom realizacije pristojbe, pa se već četiri tjedna ne oglašava oko predloženog seta mjera za pomoć neovisnoj produkciji, samostalnim autorima i suradnicima, a i prije krize dovršeni javni pozivi za sada su zamrznuti i čekaju krajnji rok za donošenje odluka.

Vince postavlja i zanimljivo pitanje – koje će filmske teme uopće preživjeti nakon ovakve pandemije. I doista – pitanje je hoćemo li s jednakim zanimanjem gledati filmove o superherojima, budući da su oni do sad spašavali svijet od konkretnog i vidljivog neprijatelja. Ovaj put svijet se treba spasiti od nečeg što je prostom oku nevidljivo. O tome Vince kaže:

- I dok teleobjektiv omogućava da se savlada nužna distanca, a pažljiva primjena zaštitnih mjera omogućava da se sporije, skuplje i opreznije ipak organizira neko snimanje, audiovizualna industrija tek treba odgovoriti na najveći izazov: kakve priče i teme će preživjeti ovu pandemiju? Je li to bježanje što dalje od stvarnosti, u dalju prošlost i budućnost ili je to rizik nagađanja nove suvremenosti? Problem je što suvremeni scenariji pisani prije izbijanja epidemije naprosto više nisu stvarnost, a veliko je pitanje hoće li ikada više i biti. Proizvodnja audiovizualnog djela uglavnom traje predugo da uhvati trenutak koji se već za nekoliko dana ili tjedana nepovratno mijenja, zato je autorima nužno dosegnuti stupanj razumijevanja nove, stabilne stvarnosti koja se uspostavlja nakon velikih šokova. Koji je to trenutak, što je to što će preživjeti relevantnost i interes publike dok djelo bude dovršeno i prikazano, to postaje veći izazov nego ikada prije. Dok ne nađemo odgovore na ta pitanja trošit ćemo arhive, reprize i zalihe velikih globalnih streaming servisa.

Festival online je koncept koji funkcionira

Boris Matić uvjeren je i da se nužno mijenja budućnost svih festivala:

- Festival online je sigurno koncept koji funkcionira – ZFF je i prije pandemije počeo sa online platformom Croatian film jer smo ostali bez kina Europa. Online prikazivanje je sigurno opcija i već godinama razmišljamo kako digitalne platforme uključiti u festivale. Ali u korijenu riječi festival je 'festa' – što znači slavlje. A ono podrazumijeva socijalno okupljanje i zajedničko gledanje filmova. Nova situacija nas tjera da razmišljamo kako stvoriti nove načine povezivanja s publikom i ja sam kao i uvijek, optimist.

Pokrenuli smo Croatian film , a otkako je krenula pandemija, mi smo našu web stranicu www.kinoeuropa.hr na 95. rođendan kina Europa 8. travnja, pretvorili u VOD platformu koja trenutačno ima 40-ak filmova i namjeravamo ju nadopunjavati, te tako zadržati kino u virtualnom svijetu kad ga već nismo mogli zadržati fizički.

Sad je pitanje kako kofinancirati platformu jer na internetu već postoji jako puno besplatnog sadržaja i to nećemo izdržati dovijeka. Što se tiče ZFF-a imamo još šest mjeseci vremena da vidimo što će se događati.

Prošle godine dokazali smo da smo se uspješno prilagodili novonastaloj situaciji i ZFF je održan na više novih lokacija, od kojih je važan partner bio i Hrvatski glazbeni zavod, koji je sad uništen potresom. Nedostatak kina Europa također smo djelomično nadoknadili online varijantom.

Ali, Matić upozorava da ti novi alati ujedno mijenjaju navike ljudi.

- Nove generacije ne zanima gledanje filma u točno određeno vrijeme, a mi razmišljamo kako da duh festivala i zajedničko gledanje prilagodimo internetskim platformama, pa možda čak i uvedemo zajedničko gledanje u točno određenom terminu. Tek treba vidjeti hoće li publika pristati na takvu obavezu. Sve je to i nama i publici sasvim nova situacija.

Na pitanje zašto festivali moraju postojati, naročito u vrijeme pandemije, odgovor je jednostavan. Publika ide na određeni festival jer vjeruje selektorima i direktorima festivala da će za njih odabrati 10-15 najboljih filmova iz žanra koji ih zanima. Primjerice ZFF prikazuje art-filmove, kojih je trenutačno u svijetu snimljeno na tisuće. Kako da publika sama odabere desetak onih najboljih ili onih koji su važni? To za njih odabiru selektori i publika im vjeruje. Upravo na tom povjerenju Kino Europa stvorilo je široki krug publike – njih oko 120.000, koji su došli u kino, platili kartu i pogledali neki film iz našeg repertoara, unatoč internetu. Osim toga ljudi su socijalna bića i žele se okupljati i zajedno pogledati neki film. Kako će i što će biti u budućnosti, to nitko ne zna, ali vjerujem da će stvari sjesti na svoje mjesto kad se jednog dana pronađe cjepivo, ali pitanje je tko će to financijski izdržati, zaključuje Boris T Matić.

Najčitaniji članci