Seks ponovno pravi ljetni hit: Knjige i filmovi imaju publiku

Jedna je knjiga 1957. godine pokušala opisati nesputane seksualne užitke “dokone domaćice”, žene francuskog diplomata. Bila je to svojevrsna “oda radosti razvrata”. Autorica, francusko-tajlandska glumica Marayat Rollet-Andriane (rođena 1930. u Bangkoku) bila je donekle svjesna opasnosti takvog štiva, no nije ni slutila koliko je ono uistinu pogibeljno. Sud je smjesta zabranio knjigu koja djeluje pogubno na društveni moral, a autorica, koja se potpisala pseudonimom Emmanuelle, bila je izložena javnoj osudi i kleveti, među kojima je najperfidnije zvučala ona da nije sama napisala knjigu nego je to učinio njen muž. Samo dvadeset godina poslije film nastao po knjizi, s koje je u međuvremenu skinuta zabrana, postao je planetarni filmski hit.

Kako je Emmanuelle širila granice slobode

Analitičari su otkrili da je Emmanuelle pomakla granice prihvatljivog na ekranu: u filmu su prikazane scene masturbacije, silovanja i dima koji izlazi iz vagine... Danas, tri desetljeća poslije, ženski su romani ukinuli sve, ali baš sve tabue, o čemu govori uspjeh priče o sado-mazo vezi iz “Pedeset nijansi sive” ili hrvatski romani Marije Horvat, koja je u djelima poput “Tri boje” ili “Devet stepenica: prolaz” skinula tabu sa seksualnosti. U njima, naime, nema zabranjenih motiva, odnosa ili ičega što bi moglo biti nazvano perverzijom. “Tamo gdje je dopušteno sve, perverzija nije ništa”, kaže jedan kritičar, koji objašnjenje uspjeha ovakvih knjiga vidi u potrebi modernih čitateljica da iz svijeta u kojemu je sve rutina, a izvan nje nema ništa, barem na neko vrijeme odlutaju u svijet bajki za odrasle. Iako je Emmanuelle imala oznaku X, samo prvim nastavkom zaradila je više od 300 milijuna eura, a u jednom kinu u Parizu igrala je jedanaest godina. Emmanuelle je u kinima vidjelo oko 300 milijuna gledatelja, a prema nekim procjenama, ako bi se tome dodao i video i DVD, brojka bi se popela na 650 milijuna. Ukupno je snimljeno sedam licenciranih nastavaka i mnoštvo lažnih. Sylvia Kristel dvadeset je godina bila boginja erotike.

- Figura mi nije bila loša, ali grudi? Izgledala sam poput dječaka - čudila se Sylvia kako je dobila ulogu u filmu “Emmanuelle”.

Zadnju filmsku ulogu Sylvia je odigrala u Hrvatskoj, u filmu Ognjena Sviličića “Dva sunčana dana”, koji je premijeru doživio 2010. Preminula je u 61. godini od raka grla, s kojim je vodila bitku od 2001. godine.

Emmanuellin podnaslov bio je 'radosti žene'

Jednom je izjavila kako bi za seks-simbole najbolje bilo da umru do 40. godine.

- Filmove poput ‘Emmanuelle’ ne bih radila opet, posebno ne u mojim godinama, a nisam sigurna ni da li bih, da danas imam 23 godine, kao u vrijeme snimanja filma, prihvatila tu ulogu - rekla je glumica 2010. godine.

U “Ljubavniku lady Chatterley”, po romanu D. H. Lawrencea, glavnu ulogu također je igrala Sylvia Kristel. Radnja je prilično slobodoumna: nakon ozljede muž lady Constance Chatterley ostaje impotentan pa se lady lomi između svojih želja i osjećaja prema mužu, no izlaz traže u slobodnom braku, koji se danas zove otvorenim. Roman je ‘20-ih godina prošlog stoljeća izazvao zaprepaštenje konzervativne javnosti, no šest desetljeća poslije bio je u kinima. Renesansni klasik, Talijan Giovanni Boccaccio, pokazao se savršenim autorom za mekše filmove. Autor stotina novela, forme idealne za film (romani u pravilu imaju višak radnje) našao je nekoga tko ga može idealno razumjeti - velikog Piera Paola Pasolinija, koji je razvratne dijelove “Decamerona” iskoristio kao predložak za prvi dio “Trilogije života”.

Fellini je u antici tražio erotski predložak za film

Njegov sunarodnjak Federico Fellini u potrazi za erotskim predlošcima otišao je još dublje u povijest pa je u antici pronašao “Satirikon”, golemi satirični roman Gaja Petronija Arbitra. Fellini je taj film osmislio kao kritiku razuzdanosti, što se vidjelo i u njegovu čuvenom “Casanovi”. Filmska biografija čuvenog venecijanskog avanturista, supernadarenog svaštara - pisca filozofskih rasprava, autora opernih libreta, tvorca francuske državne lutrije - Felliniju je poslužila kao polazna točka za kritiku promiskuitetnog poimanja ljubavi. Fellinijev “Casanova” istinsko zadovoljstvo nalazi samo s plastičnom lutkom... Vrhunac razuzdanosti bio je Bertoluccijev film “Posljednji tango u Parizu”, u kojemu su neke scene bile sve dotad apsolutno nezamislive. Ono što se u svijetu zbivalo sedamdesetih kod nas je kasnilo cijelo desetljeće. Roman Zvonimira Majdaka “Marko na mukama” poslužio je kao idealan predložak za film “Medeni mjesec” Nikole Babića iz 1983. godine.

Marija Horvat, autorica hit trilogije 'Tri boje', ima novi roman

Bio je to vrlo čudnovat žanrovski hibrid. Današnji kritičari tumače “Medeni mjesec” kao onodobni “Seks i grad”, ali on je svakako više od toga, to je zapravo erotiziranasocijalna kritika, s elementima trasha i trilera. Redatelj Lordan Zafranović skinuo je pak pola jugoslavenskih glumica. Kinematografija uvijek ide korak iza književnosti. Naše je vrijeme donijelo nekoliko iskoraka. Književni hit “50 nijansi sive” sljedeće godine bi se trebao naći u kinima, i može se bez pretjerivanja reći da stotine milijuna žena s nestrpljenjem čeka vidjeti kako će izgledati likovi iz romana koje su do sada samo zamišljali. Film će, bude li slijedio uspjeh knjige, zacijelo imati brojnu publiku jer je očito da je naše vrijeme idealno za još jedan korak dalje u emancipaciji. Marija Horvat, autorica hrvatske hit trilogije “Tri boje”, ovog je ljeta čitateljima podarila novi seksi triler, “Devet stepenica: prolaz”, koji bi, da se kojim slučajem prebaci u medij filma, zacijelo izazvao lavinu prosvjeda konzervativnih krugova jer je riječ o predlošku kakve Hrvatska dosad nije vidjela. Tko zna, možda ipak završi i na filmu. Veliki uspjeh filma “7 seX 7” Irene Škorić dobra je preporuka filmašima u Hrvatskoj.

Svaki kupac knjige “Devet stepenica tame: Prolaz”, koja je u prodaji na svim kioscima i na mondo.hr 29,90 kn, na dar dobiva i Biobaza Golden Sun.