Sinovi Đurđice Barlović: 'Još čuvamo maminu vjenčanicu...'

Da je sudbina bila drugačija, na današnji bi dan pokojna pjevačica Novih fosila Đurđica Barlović proslavila 68. rođendan. Njezine pjesme i danas obožavaju generacije. Đurđica je od infarkta umrla u 43. godini.

- U našoj obitelji rođendani se nisu nikada grandiozno slavili. Nije ih ni mama posebno veličala, ali u našu kuću su uvijek dolazili bliski ljudi jer je mama obožavala kuhati. Skupili bi se prijatelji i zapjevali bi - kaže Đurđičin stariji sin Hrvoje (36). Dodaje kako bi roditelji 'zaružili' i u klubu 'Saloon', a ponekad bi otišli na izlet do Trsta ili Graza u shopping. 

34

Đurđičini sinovi danas su uspješni mladi ljudi. Otac i djed su im bili stomatolozi, pa su i oni naslijedili dio tog obiteljskog stabla.

I danas pitaju za Đurđicu

Stariji sin Hrvoje (36) je stomatolog i ima privatnu ordinaciju, a mlađi Borna (29) je zubni tehničar i ima svoj laboratorij pa međusobno surađuju. I danas ih, kažu, pacijenti koji im dođu u ordinaciju nekad prepoznaju kao Đurđičine sinove.

- To su većinom starije generacije iz tog doba koje je dobro pamte. Obojica jako sličimo mami, a i prezime je dosta zvučno pa se ljudima upali ‘kliker’ - rekao nam je Hrvoje.

Iako je krenuo očevim stopama i bavi se stomatologijom, veliki je ljubitelj glazbe. Posjeduje gitaru i saksofon pa nekad i zapjeva s društvom. Obojica, kaže, imaju sluha, no nisu se u životu željeli baviti glazbom, barem ne profesionalno.

- Cijela nam je obitelj glazbeno nadarena, pogotovo s mamine strane. Bratić nam je također glazbenik. Iako nismo krenuli putevima estrade, vjerujem da bi roditelji danas bili ponosni na nas - ističe Hrvoje.

Radila je sjajne škampe

Iako im je majka puno vremena provodila po turnejama, obitelj joj je uvijek bila na prvome mjestu.

- Bila je prava majka i domaćica. To joj je bio imperativ i na prvome mjestu. Nije joj trebao muškarac da joj promijeni plin, a nekad je i gume sama mijenjala na autu. Kuća je uvijek bila čista - kaže Hrvoje, koji i danas pamti njezine škampe na buzaru.

Sa sestričnom su se, kažu, 'davili u njima' dok su ljetovali na Pagu, a ruke su im bile zamazane do lakta. Kad god spremaju škampe, uvijek se sjete mame. Rado se sjete njezinih nastupa i odlazaka na velike turneje po svijetu na koje ih je vodila. S koncerata su se uvijek vraćali puni dojmova i smiješnih anegdota.

- Jednom smo bili u Stuttgartu na koncertu. Obožavatelj iz prvog reda je stalno hvatao mamu za nogu kad bi došla na rub bine, to joj je išlo na živce i nagazila ga je štiklom pa je prestao - kroz smijeh nam je rekao Hrvoje koji je od malih nogu pratio majku na nastupima. S ocem Ivanom bi bio u publici ili backstageu. 

- Sjećam se i koncerata kada je 90-ih pjevala za Hrvatsku katoličku misiju. Ja sam tada kao mali nešto 'tulio' kako je mama na bini, pa da me ušutkaju, izveli su me na stage. Pošto sam još prije škole znao brojeve do 20.000, čitao sam ih na bini i cijela je dvorana gledala u mene. Malo sam imao tremu, ali mi je to bilo uredu - smije se Hrvoje.

Dodaje kako se kasnije uspio i nakratko izgubiti od majke, kada je publika nakon koncerta 'navalila' na nju zbog potpisivanju kazeta. 

- Ispala mi je iz ruke. Tih 10 sekundi sam tulio kao sirena. Na kraju sam sjeo s njom i škrabao sam gdje se ona potpisala. To je bilo simpatično - kaže Hrvoje. Takvih smiješnih situacija i dojmova s turneja ima napretek. Jednom su Fosili, kaže Hrvoje, nakon koncerta otišli 'zaružiti', a Đurđica je bila umorna te je otišla spavati u hotelsku sobu. Kad su se vratili iz provoda, cijeli kat hotelske sobe su joj zašpricali protupožarnim aparatom.

- Vjerojatno su tad radili promili - smije se Hrvoje. Ni jednu proslavu Nove godine nisu proveli kod kuće, nego uvijek na koncertima izvan Zagreb. Đurđica je samo nekoliko dana prije porođaja nastupala na Splitskom festivalu, a nekoliko dana poslije već se vratila na scenu. Morala je pjevati i na dan kad joj je otac umro, pa se, kaže Hrvoje, istodobno smijala i plakala.

I danas su sinovi u kontaktu s članovima Novih fosila. Sretnu se u gradu pa popričaju i odu na kavu. Kao malima im je, tvrde, užasno išlo na živce što su im mamu stalno obožavatelji zaustavljali po ulici i vikali: 'Evo Đurđice, evo Đurđice'.  

Iako su, kaže, ljudi na taj način izražavali određenu simpatiju, oni to tad kao djeca nisu shvaćali. Kreativna Đurđica je garderobu za svoje nastupe uglavnom šivala sama, uzimajući krojeve iz tada popularnog časopisa Burda.  

U kontaktu s Fosilima

- Mama je više od 90 posto svoje garderobe za koncerte skicirala i šivala sama, a te kreacije su bile prekrasne - kažu nam braća koja njezinu vjenčanicu čuvaju i danas.

Razmišljali su, kažu, dati je u dobrotvorne svrhe i organizirati humanitarni koncert, ali čekaju da za to dođe pravi trenutak. Ističu da im je drago kad vide da mlade generacije slušaju i danas pjesme iz tadašnjeg doba Novih fosila.

Prisjećaju se, kažu, i ratnog doba, dok im je majka pjevala za naše vojnike, a s nastupa bi se vraćala sa starim zoljama i ostalom vojnom artiljerijom kao poklonima za svoje sinove. Kao djeca, gotovo svako ljeto su provodili na Pagu. Tamo su se cijele dane kupali na plaži, na koju su čak nosili i prenosivi hladnjak.

Tog nesretnog ljeta na paškoj plaži, u kolovozu 1992., Đurđica je dobila infarkt, koji je vjerojatno došao kao posljedica visokog tlaka od kojeg je bolovala godinama. Iako je bila živa do zadarske bolnice, tamo je preminula. Braća su uvjerena da bi je se u današnje doba vjerojatno uspjelo spasiti suvremenom medicinom.

Sjećanja ne umiru

Hrvoje je tad imao 11, a Borna samo četiri godine.

Album 'Nedovršena priča' s hitovima koje je pjevala s Novim fosilima i samostalno objavljen je posthumno, nakon njezine smrti. Suprug Ivan preminuo je prije devet godina. Braća su pokrenula i stranicu na društvenoj mreži na kojoj objavljuju stare fotografije u spomen na majku. Iako još nemaju djece, ne bi bi željeli da im djeca otiđu u estradu.

- Svojem djetetu ne bih ništa branio, ali da poželi ići u estradu, sugerirao bih mu da ne ide, jer je to jedan vrlo nesiguran put - kaže nam Hrvoje. Danas su mu jedne od najdražih pjesama 'Samo mi se javi', 'Najdraže moje', 'Reci mi tiho, tiho', 'Čuješ li me je l' ti drago', 'Tonka', 'Sklopi oči'. I njemu i bratu Borni je drago što je 'Košulja plava' svojevrsna himna Dinama i Bad Blue Boysa. 

- Košulja plava je lijepo zaživjela i super je kad čujete tisuće ljudi na tribinama da je pjevaju. Izvorno je nastala jer je Rajko imao djevojku i kod njega je ostala njezina plava majica. Inače nisam nogometni fan, a u sportu sam od devete godine. Trenutno sam u teretani i treniram brazilski džiju-džicu. Volim košarku, a svaki sport cijenim jer je potreban veliki trud - kaže Hrvoje.