Slavko Sobin: Da sad mogu putovati, otišao bih u Zanzibar

Slavko Sobin (36), koji u “Crno-bijelom svijetu” igra Žungula, kaže da se ipak nada još jednoj sezoni serije u kojoj glumi fotografa. Žalite li što više nema novih sezona “CBS-a”?

POGLEDAJTE VIDEO: Sobin o 'Plesu sa zvijezdama'

Pokretanje videa...

05:40

Kulenović i Mirković su nam napisali fantastičan materijal i jednostavno je sve u startu već posloženo da bude odlično. U ‘Crno-bijeli svijet’ se ulaže puno ljubavi, gušta i truda, ove godine možda još i više jer smo stalno radili pod pritiskom te utrke s COVID-om, mjerama i primarnom potrebom za sigurnošću. Zbog toga mi je ova sezona i najdraža. Što teže, to meni draže. U najluđoj godini, kad je sve stajalo, mi smo uspjeli iznijeti sezonu i, nadam se, dati ljudima nešto čemu će se veseliti tih 12 ponedjeljaka. A što se tiče nastavaka, nijednom mi još nismo mislili da idemo u novu sezonu, pa eto nas tu gdje jesmo.

Četvrta sezona prati događaje iz vremena kad ste imali godinu, dvije dana. Jesu li se i vaši roditelji prisjetili nekih situacija iz tog vremena?

Evo, upravo mi je došao odgovor. Evo što kažu: ‘Kad su javili na TV-u da je došlo do incidenta u Černobilu, sjećam se, ti si se tako usr’o pa smo ti do kraja ‘Dnevnika’ mijenjali pelene i tuširali te. Na koncertu nismo bili. Iskreno, nismo ni znali za njega. Bilo je puno sranja u to vrijeme.” Dakle, uništio sam roditeljima ‘85. i ‘86. fekalijama.

Kako vam se sviđa moda iz tog vremena?

Žungul je više od iti jedne moje uloge zajednički plod i sektora kostima, i šminke, i glumačkih odluka, da sad ne spominjem i scenarij i sve. Dosta se blesavo privatno osjećam kad god se snima ‘CBS’ jer uvijek imam neku čudnu frizuru, boju kose..., ali da je Žungul ukalupljen u bilo kakve norme, ne bi to bilo to, pa zanemarim tisuću i jedan nepotrebni komentar o mojoj ružnoći, i plavoj kosi, i savjetima kako bih trebao izgledati da se svidim masi. Pokrao bih ja puno toga s njegovih vješalica, to je vjerojatno najzabavnije i najživlje modno razdoblje, ali privatno više volim biti nevidljiv kad sam među ljudima.

Kako podnosite lock-down? Je li spas u Netflixu, HBO-u ili nekoj drugoj filmskoj platformi, ili u knjigama? I što bi preporučili od filmova i knjiga, i zašto baš to?

Meni je spas u knjigama, al ne zato što sam neki knjiški snob nego jer čim upalim TV zaspem. Koliko god mi dobro bilo ono što se prikazuje. Pogledao sam doduše 'Kraljičin gambit'  i to mi je remek djelo. Od knjiga bi preporučio Zorana Ferića - 'Putujuće kazalište' i Bill Bryson – 'Tijelo'. To upravo čitam.

Kako napreduju radovi na kući? Ostaje li vam dovoljno vremena da se posvetite njezinom uređenju?

Imam osjećaj da me ove godine pitate samo jeli kuća gotova i jesu mi uspjeli kupus i rajčice. Nije gotova, ali bit će. Uskoro. Tako kažu arhitekti i majstori kad god pitam. Šalim se! Uspori radove malo korona, malo godišnji, malo kašnjenje dostave, al imam stvarno fantastičnog arhitektu Nikolu Arambašića pa ne brinem. Uređenje dolazi tek kasnije, za to ću sigurno naći vremena jer mi je ova kuća san već godinama. Al mislim da se o tome stvarno već i više nego dovoljno pisalo. 

Gdje ćete dočekati Novu godinu i hvata li vas tuga kad se sjetite prošlih dočeka kad je sve bilo puno radosnije?

Dočekat ću kod kuće, ali ne vidim razlog zašto ne bih dočekao radosno. Ja imam toliko mali krug ljudi koji su mi potrebni da budem sretan da čak i s mjerama mogu doći i susjedi. Mene vam nije nešto oštetila ova godina na društvenom planu, ja volim biti doma. A i većina mojih prijatelja se nekako slaže, svi mi već puno volimo solirati, kad smo skupa, više nam znači cijeli dan provesti u prirodi nego po birtijama. Mislim, naravno, fali otići na neki party i opustiti se do ujutro, ali bit će i toga uskoro.

CRNO BIJELI SVIJET Marina Perazić je novinarka, a Nadia je postala Marina: 'Do dva u noći sam snimala scene'

Imate li u planu neki novi film ili kazališnu ulogu i koju?

S Ecijom Ojdanić ću još jednom radit novu predstavu u Moruzgvi, sad je ovim odgovorom zapravo obvezujem da se to i ostvari jer mi je spomenula suradnju samo u naznakama. Snimio sam još dvije serije ove godine, odnosno jednu još snimam, tako da sam uzbuđen i da ljudi vide neke nove uloge. Izlazi mi dječja knjiga Šapice, isto dugogodišnja želja i proces... i čekaju me dva filma iduću godinu što me posebno raduje, jer sam u tom formatu imao najmanje iskustva, a baš ga želim imat više. Sanjam o nekom onako dobrom festivalskom filmu kojem možda neće bit važan broj publike, ali toliko sad već radim mainstream stvari, i iako u tome najviše i uživam, veselim se nečemu što će možda zahtijevati drugačiji kreativni proces. 

Kad biste sad mogli izabrati da nekamo otputujete, u kojem smjeru biste krenuli i zašto baš tamo? 

Volio bih u Split, doma, izljubiti i izgrliti svoje. A onda pravac Zanzibar, nećemo si lagat’!