Snimili film za siću, a žele više publike nego Bandić ima birača

Od četvrtka, 13. veljače, u domaćim kinima će zaigrati 'Zagrebački ekvinocij', film dijametralno suprotan od onoga na što ljudi obično pomisle kad čuju sintagmu 'hrvatski film' te ih obuzme hladan znoj i pesimistična prognoza. Radi se o filmu kojeg su snimili studenti i tinejdžeri 'za kikiriki', a radnja prati šest prijatelja koji organiziraju party uoči proljetne ravnodnevnice. Da bi tulum uspio potrebni su im alkohol, marihuana i dobra glazba, a sve što može, dakako, poći će po zlu. Film je 'ukrao' pažnju na Pula film festivalu prošlog ljeta, a Hrvatsko društvo filmskih kritičara film smjestilo ga je na 4. mjesto od 14 najboljih hrvatskih filmova u 2019. godini, ispred nekih projekata s milijunskim budžetima. Nije loše za film koji je preko crowdfunding kampanje skupio tek simboličnih 9000 kn, u kojem su svi volontirali, računajući i profesionalne glumce, a čiji redatelj je na početku cijele priče još bio tinejdžer.

POGLEDAJTE VIDEO: 

To je film koji od četvrtka možete gledati u Cinestaru, ali i nekolicini manjih, nezavisnih kina u Hrvatskoj. Nastao je u produkciji zagrebačkog kolektiva CEFGI, mladih ljudi i entuzijasta okupljenih oko ljubavi prema filmu, koji zajedno uče, stasaju i stvaraju. Pokretač i glavni 'krivac' za film je Svebor Mihael Jelić (21), redatelj, scenarist i producent, koji je nakon završetka elitne zagrebačke V. gimnazije shvatio da ne želi upisati FER. Imao je drugačiji plan. Doduše, puno toga u tom planu bila je potpuna improvizacija i nešto što na pamet može pasti samo ljudima u tim godinama. 

- Odlučio uzeti slobodnu godinu nakon gimnazije, bio sam frustriran cijelim obrazovnim sustavom. U film sam upao dosta naivno. Set me privukao pa sam isprva snimao kratke uratke, ali jako je brzo nestala iluzija da je to ono što želim napraviti. Na kraju sam napisao 120 stranica scenarija u tri mjeseca. Nisam vjerovao da će film uopće biti snimljen. Tijekom cijelog snimanja vladala je ta neka atmosfera 'daj zabriji da uspijemo snimiti cijeli film'. Bilo nam je svima bitno pokušati. Kada sam sa svojih 17 godina odlučio 'postati filmskim redateljem' nisam imao nikakvo filmsko iskustvo. Nisam bio čak ni jedan od onih koji su gledali filmske klasike ili držali kameru u ruci sa četiri godine. O filmu sam znao manje od svojih bliskih prijatelja. Naglašavam to jer želim prenijeti poruku da je sve moguće i da svatko može sve naučiti - prepričava nam mladi filmaš same početke i ideju. 

Okupio je preko poznanstava i kolektiva glavne glumce; Patrika Gregureca (27), Mislava Živkovića (25), Tina Blagojevića (19), Lenu Medar (20), Lanu Bogović (21) i Lunu Pilić (22), od kojih su u vrijeme snimanja filma neki još bili srednjoškolci. Ena Bašić (24), koproducentica filma, ironično, bila je jedna od starijih i iskusnijih, s obzirom na to da se bavila glumom pa je redatelju pomagala oko odnosa s glumcima, ali malo je toga što je mogla savjetovati Goranu Grgiću, Kseniji Marinković, Ozrenu Grabariću ili Dadi Ćosiću, profesionalcima koji su im pristali pomoći.

- Ne možemo mi tu ništa napraviti osim učiti od njih. Goranu Grgiću sam pridržavala skriptu ili cigaretu, ali i ti veliki, proslavljeni glumci slušali su mladog dečka koji im govori kako bi želio snimiti neku scenu. Ne samo da se nisu držali kao zvijezde nego su nam pristali pomoći, snimali zahtjevne, noćne scene, a jednom smo čak i ostali bez struje. Sve što smo radili, radili smo u koraku. Puno stvari uopće nismo znali kako funkcionira, trebaju li nam neke dozvole... Na kraju nam je policija preusmjeravala Erasmusovce iz grada na snimanje scene na Džamiji, svi su nam pomagali - prisjeća se Ena.

Za razliku od scene u filmu, prilikom samog snimanja susjedi im nisu stvarali probleme, a cijeli party odvija se u jednom velikom i prostranom, no vrlo zapuštenom stanu u centru Zagreba. 

- Preko prijatelja smo došli do tog stana. Vlasnici su nam rekli da ga planiraju renovirati, a da dotad možemo tamo raditi što god želimo, samo da ne srušimo zidove. Tako je i bilo. Pozvali smo grafitere da ga cijelog iscrtaju, naprave da izgleda kao pravi skvot - pojašnjava Bašić, a svi koji su nekada u svom životu posjetili zagrebačku Mediku, uočit će zabrinjavajuću sličnost interijera.

Dvije i pol godine utrošio je Jelić na projekt, a samo snimanje trajalo je 45 dana u rasponu od 3 mjeseca. Mladom redatelju u filmu se pojavljuju rap grupa High5 i indie glazbenik Miki Solus koji je za film napisao istoimenu pjesmu, a Darko Rundek, Krankšvester, Lollobrigida i reperica Mimi Mercedez dali su im zeleno svjetlo za korištenje njihovih pjesama. Mladi glumci bez iskustva dobili su priliku iz vedra neba zasjati na velikom platnu, a neki su je i iskoristili.

- Nakon snimanja sam upisala glumu na Akademiji dramskih umjetnosti u Zagrebu. To je bilo moje prvo iskustvo pred kamerom i potvrdilo mi je ono što sam od ranije znala, da se ovime želim baviti. Divno je bilo raditi sa Ksenijom Marinković. Svi smo bili u panici jer ona dolazi pa se čisto stan, sve se slagalo, pralo... Dolazi nam prava glumica na set pa smo svi smo htjeli odjednom postati pravi glumci i praviti se da znamo što radimo. Bilo je smiješno. Isprva sam se malo bojala, ali sve je ispalo kul - prepričava nam talentirana Lena Medar. 

Glumi se akademski posvetila i njezina kolegica Luna, a redatelj je pak upisao filmsku režiju, no ne u Zagrebu nego u Beču. 

- Ja sam u doba snimanja učio sve preko YouTubea, danas studiram režiju u inozemstvu i film mi igra u Cinestaru. Nakon srednje škole otišao sam na prijemni za režiju u Zagrebu. Bio sam peti, a svake godine režiju upisuje pet ljudi, no tada su na ljetnom roku primili smo troje. Ja sam pak zaključio da ću radije uzeti slobodnu godinu i sam sebi dokazati neke stvari. Na kraju sam uzeo dvije, a ne znam hoću li uopće završiti akademiju. Planiram ostati u Beču onoliko dugo koliko mi bude zabavno ili korisno. Ne volim koncept završavanja faksa samo zbog diplome pa mi to sigurno neće biti motivacija - priča nam Svebor. 

Film bez budžeta, logično, nije imao ni sredstva za promociju pa su mladi filmaši bili prisiljeni okrenuti se tzv. gerila marketingu. 

- Prostore smo dobili na lijepe oči, statiste skupljali preko Facebooka, a na setu smo sami kuhali najjednostavnije obroke. Rekao bih čak da je lakše napraviti no budget film poput našeg nego low budget film jer da smo ikoga platili, morali bismo platiti sve. Ovako smo imali tu priču o volonterskom projektu u koju su ljudi stvarno vjerovali i dali nam podršku. 2i Film financirao je plakate po kinima, ali PR je na nama. Mi lijepimo plakate i stickere, zovemo medije, molimo ljude da nas lajkaju i pozovu prijatelje. To nam je jedina šansa. Da bi ljudi došli u kino, moraju čuti za film, a nama je cilj skupiti vise gledatelja nego Bandić glasova. Ako više od 100 000 ljudi može glasati za njega, e pa onda i 100 000 ljudi može otići u kino vidjeti što mladi danas rade - entuzijastičan je mladi redatelj. 

POGLEDAJTE VIDEO: 

Pokretanje videa...

13:25

šarić zenzacija bez otpa | Video: 24sata/pixsell