Stavros: 'Živio sam razvratno do bola dok nisam upoznao nju'

Rajko Dujmić je vizionar. Pjesmu ‘Duga je noć’ napisao je prije pet godina i tad rekao ‘Sad nije zanimljiva, ali će za pet godina biti prava bomba’, kaže Jasmin Stavros (63).

POGLEDAJTE VIDEO:

Pokretanje videa...

00:58

Video: Denis Lončar/privatni album

Unatoč tomu što je napisao i dvije pjesme za svoj novi album, nazvao ga je upravo po Dujmićevu hitu. Rajko ga je, dodaje Stavros, stvorio, a u nastajanju pjevačke zvijezde skladatelju je pomogao i Stevo Cvikić. Čuo ga je kad je Stavros snimio “U tebe se neću zaljubit”, duet s Doris Dragović.

- Trebao je pjevati Bajaga, ali se nije pojavio na snimanju, pa su se sjetili mene. Kad je Rajko čuo snimku, rekao je: ‘Ovakvog vokala nema na našoj sceni’ - prisjeća se Stavros. Skladatelj ga je dugo nagovarao da se ostavi bubnjeva i krene u pjevačku karijeru. Kad je Doris 1986. išla na Euroviziju, Stavros i Dujmić cijelu noć su bili za šankom. Rajko mu je pjevao “E, moj Rajko”, pjesmu koju je napisao za Stavrosa.

Proročanstva

- On je kao prorok iz Starog zavjeta. U veljači 1991. rekao je da trebamo snimiti ‘Kad se prijatelji rastaju’ jer će na ljeto biti rat. Kad mi je osam mjeseci prije rekao da će se pucati, mislio sam da je lud. Rekao mi je i da ću nakon tri godine biti zvijezda, da ću biti kao Isus na križu, doživjeti brojne neugodnosti i da moram sve istrpjeti. Tako je i bilo, sve dok nije izašao treći album, na kojemu su bili ‘Umoran’, ‘Dao bih sto Amerika’, ‘Maro Marice’. Onda su govorili: ‘ovaj se ne šali’. Ostvarilo se sve što je Dujmić prorekao - priča Stavros.

Ljudi bez budućnosti: U mladosti je bio velika nada Hajduka, ali otac, koji je svirao u HNK, nogometaše je smatrao probisvijetima i natjerao ga da svira klavir

Tri godine prošlo je prije nego što je Stavros prihvatio Dujmićevu ponudu. Tog ljeta bio je na brodu s obitelji i odlučio.

- Pala je jedna zvijezda, a ja sam rekao ženi: ‘Postat ću pjevač’. Pitala me jesam li lud. Drugi dan sam otišao u Maslinicu, zvao Rajka iz pošte i rekao da ću biti pjevač. Napravili smo probne snimke i krenuo sam - kaže. Danas je Stavros pjevač A lige.

A baš su takvi autori i radili na njegovu novom CD-u. Kaže da nema problema s usklađivanjem njihovih termina, dovoljno je samo da ih nazove. Najjači skladatelji, tekstopisci, aranžeri... uvijek su tu za njega. U njegovu opusu su sami hitovi. Problem mu je smisliti koje će pjesme izbaciti na koncertima. Rijetko se dogodilo da je pogriješio u odabiru pjesme.

- Mislio sam da će ‘Samo majka zna’ biti bomba, a nije bila. Otpjevao sam je s puno emocija, preiskrena je, preotvorena, možda zato nije prošla. Ljudi se ne žele valjda suočiti sa stvarnošću. Zašto ‘Pomolimo se’ nije prošla? U tekstu se spominje ‘pomolimo se za one kojih više nema, pomolimo se za one tko se prvi k njima sprema’. To ljudi ne vole slušati. Boje se smrti jer gledaju samo ovaj život, za koji smatram da je prolazan. Dogodilo se, hoću reći, da sam fulao, ali i to da je pjesma zaživjela nakon određenog perioda. ‘Volim tu zemlju na jugu’ ljudi su tek nakon dvije godine počeli tražiti da je pjevam - govori.

Tata mu je zabranio Hajduk

Da mu je netko u djetinjstvu rekao da će biti velika pjevačka zvijezda, Stavros mu ne bi vjerovao. Bio je siguran da će biti među najboljim nogometašima svijeta. Živio je kraj starog Hajdukova placa, tamo se igrao.

- Trenirao sam u Hajduku i bio velika nada. Pokojni trener je rekao mom ocu da sam strašno talentiran. Međutim, moj otac je bio glazbenik, svirao u je u splitskom HNK, a majka je pjevala u operi. Tata je mislio da su nogometaši probisvijeti. Natjerao me na klavir, koji sam mrzio. Dolazio bih oznojen pa se profesorica žalila tati da znojav i zadihan ne mogu svirati Bacha. Rekla mu je ili nogomet ili glazba a tata je zabranio nogomet - kaže Stavros.

Nije bilo suđeno 

Mislio je da će biti nogometaš, a postao je najtraženiji bubnjar Jugoslavije

Sviranje klavira ocu nije bilo dovoljno, pa ga je nakon završene škole klavira natjerao da upiše još i kontrabas.

- I to sam mrzio, a bio sam najbolji u klasi. Tata me potom htio dati na akademiju u Milano. Rekao sam mu da će sve biti kako on kaže do moje 18., a onda će sve biti po mojemu - kaže.

Istodobno s omraženim instrumentima počeo je svirati bubnjeve. S 15 godina već je od njega dobro zarađivao.

- Cijelu zaradu nosio sam kući na stol. Zarađivao sam duplo, pa i tri puta više od oca. Nagovarao me da kupim zemlju, stan, nešto… a ja sam sve potrošio, zalumpao, u Londonu, Rimu... Spiskao sam brdo novca i nije mi žao - kaže. Krajem ‘70-ih poželio je školovati se u Americi, gdje bi usavršavao sviranje bubnjeva.

Nikad više neće u New York

- Položio sam prijamni i boravio po dva tjedna u NY pa se vratio doma na tjedan dana. Tad sam snimao ploče za Mišu, Olivera i druge pjevače. Zarađivao sam ovdje da tamo studiram - kaže.

Steve Gadd tad je slovio za najboljeg bubnjara na svijetu. Na završnom ispitu profesor je Stavrosu rekao da je on jugoslavenski Steve Gadd. Dobio je i zelenu kartu, čudio se zašto jer tad se zelena karta mogla dobiti samo vjenčanjem s američkim državljaninom. Profesor mu je rekao “Ti si jedini bijeli koji se može nositi s crnima. Volio bih da ostaneš”. Stavros je odbio.

- Toliko sam se tamo napatio, nagladovao, nije mi bilo lijepo. Puno sam potrošio, previše vježbao. Od tada nisam ni bio u NY. Zvali su me, ali uvijek odgovaram ‘Nema šanse u NY’ - rekao nam je Stavros.

Ipak, upravo će završetak te škole istaknuti kao jedno od njegovih najvećih veselja u životu. Bilo mu je drago čuti da budućim studentima savjetuju neka mu se jave pa će im on sve objasniti. Među velikim veseljima su i vjenčanje, rođenje sinova i, zasad, jedinog unuka.

- Njezini me roditelji uopće nisu željeli za zeta. Bila je kao anđeo, svetica, a ja čovjek koji je dotaknuo dno života, živio razvratno do bola dok nisam nju upoznao - iskren je Stavros. Zbog nje se promijenio i odrekao se svih poroka. Hodali su, kaže, po kršćanski. Prva bračna noć bila je u vlaku za Rusiju.

- Tražio sam dopuštenje od njezina pokojnog oca mogu li se dopisivati s njom, ali nije me prepoznao. Za Rusiju sam se, naime, morao ošišati. Rekao je da nema vremena razgovarati jer radi. Požalio sam se Žarki da joj otac neće sa mnom pričati a ja za tjedan dana moram u Rusiju na šest mjeseci. Zato smo se na brzinu vjenčali jedan četvrtak i skupa otišli u Rusiju - otkrio je Stavros.

Vlak je, dodaje, išao u 7.15, a ona je mamu nazvala u 7.05 i rekla joj da se udala i da ide s mužem u Rusiju. I danas žive kako vjera propovijeda, zato Stavrosu posebno smeta razvratni estradni život.

‘Ne bojim se sotone’

- Ima pjevača koji su spustili naš posao na vrlo niske grane. Rade svašta, po svadbama pjevaju narodnjake. U redu je doći na svadbu kao gost, ali kad očekuju da se penješ po stolovima, radiš od sebe majmuna, cirkusanta, to su đavolske pare a ne Božje - kaže. Smeta mu što pored njegovih hitova uzvanici očekuju da pjeva tuđe pjesme, narodnjake.

Istinski vjernik: Sa svake duhovne obnove ili hodočašća Stavros se vrati s posvećenom narukvicom, koje nikad ne skida

- Ovo vrijeme je najgore jer sotona najviše napada i vlada, raširio je prste. Treba izdržati. Štitim se vjerom, molitvom. Kad vidim da se svađaju u Saboru, prebacim program na Laudato ili sportski kanal. Ne bojim se sotone, ne prihvaćam ga. Priznajem samo Isusa Krista - kaže pjevač, koji često i ponizno odlazi na duhovne obnove.

Ludi provodi 

Zbog Žarke se odrekao poroka

Sa suprugom Žarkom danas živi u Jastrebarskom. Raduju se blagdanima, zajedno kite bor, sve je, kaže, skromno i ponizno. Žarka obitelji kupuje poklone, sitnice, pa se ispod bora nađu čarape, čokolade... Ručak uvijek bude tradicionalan, na stolu je patka ili purica. Najsretniji su kad je obitelj na okupu.