'Strah od povratka u komunu držao me podalje od ovisnosti'

Oba koncerta Miše Kovača (72) i njegove kćeri Ivane (36), 11. i 12. veljače 2014., u zagrebačkoj Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog već su odavno rasprodana. Nije ni čudno jer je riječ o čovjeku koji je u 50 godina karijere otpjevao petstotinjak pjesama, a vrhunac priznanja zasigurno je peterostruki CD sa 100 njegovih hitova. Uz dužno poštovanje brojnim hrvatskim glazbenim zvijezdama, Mišo doista s razlogom nosi nadimak Legenda. Uz takva oca, Ivani zasigurno nije bilo lako stvarati vlastitu karijeru. Nakon što je 2007. godine počela kao vokal u bendu Magazin, tri godine kasnije nastavila je solo-karijeru, a prije mjesec dana objavila je i prvi samostalni album koji je ovaj tjedan bio najprodavaniji album u Hrvatskoj. Unatoč svemu i danas je mnogi umjesto po imenu jednostavno zovu Mišina kći.

'Mišo nema ama baš nikakve veze s mojim pjesmama'

- Svjesna sam da je to tako i nije mi teško nositi se s teretom očeve slave. Mnogo više mi smeta kad govore da mi je bilo puno lakše stupiti na scenu jer je Mišo moj otac. Ali ja ne radim u tatinoj firmi i nisam tamo dobila mjesto direktorice. Ja ovisim o emocijama ljudi koji čuju moju pjesmu. Ako im se sviđa moja pjesma, s tim Mišo nema ama baš nikakve veze. Medijski me, naravno, uvijek stavljaju u kontekst oca pa, kad razgovaraju sa mnom, 90 posto naslova na novinskim tekstovima zapravo je nešto što je rekao Mišo. Osobno nemam s tim problema. On je moj otac i ljudi ga samo mogu voljeti ili mrziti jer nitko prema njemu nije ravnodušan. Tako će biti i kad budem imala 50 godina. Kad bih, na primjer, punila i Arenu, opet bi u naslovu pisalo da sam kći legende Miše Kovača.

'Privatno sam tremarošica i ne volim svjetla pozornice'

To je normalno, Mišo je unikat i nikad se više neće ponoviti, ali ja imam svoj put i sve što radim, radim sama. Postavila sam si vrlo jasno sliku u glavi da medije zanima Mišo, a ja tek kao njegova kći, ali kad bi me to smetalo, ne bih se nikad bavila pjevanjem i da nisam tako posložila stvari, sigurno bi mi u glavi nastao kratki spoj - govori.

Kad je prije sedam godina došla potpisati ugovor s Croatia Recordsom, kao buduća pjevačica Magazina, jedan od njezinih uvjeta bio je da snima u studiju, ali da ni slučajno ne želi nastupati na koncertima. Danas se i sama smije tom svom djetinjastom ultimatumu:

- Iako me svi doživljavaju kao samosvjesnu i samouvjerenu osobu, ja sam u suštini velika tremarošica i silno proživljavam svaki svoj nastup u javnosti. Prije nego što sam počela s Magazinom, nisam se mogla uopće zamisliti da pjevam i nastupam uživo. A onda je Tonči bio kratak i jasan - ili ću biti pjevačica ili nek’ se ostavim tog posla.

Puno mi je značilo da imam oko sebe dečke iz benda i taj put do solo karijere silno mi je pomogao da se brzinom svjetlosti naučim pravilima estradnog posla, govori Ivana Kovač.

Jedno od njih je i točnost. Ivana je poznata po tome da na svaki sastanak dolazi prije dogovorenog termina, a uz kolege iz benda stekla je, kako kaže, i sigurnost u nastupu na pozornici i općenito u komunikaciji s ljudima.

'Strah od povratka u komunu držao me podalje od ovisnosti'

- Znam samo da sam tada na početku bila ne samo kći Miše Kovača nego pjevačica Magazina i nasljednica Jelene Rozge. Umjesto plavuše i soprana, ja sam bila brineta s altom. Uglavnom, stalno sam probijala neki led i eto - dogurala do toga da sam konačno postala samo Ivana Kovač, kći Miše Kovača - govori kroz smijeh. Iako ne voli pričati o prošlosti i temama zbog kojih su i otac Mišo, majka Anita i ona bili često u medijima, taj dio života je također utjecao na Ivanu i formiranje njezine ličnosti.

Odrasla je kao najmlađe dijete u obitelji slavnog pjevača i bivše Miss Jugoslavije, Anite Baturine. Godine 1975. rodio im se sin Edi, a Ivana je na svijet došla dvije godine kasnije. Dio djetinjstva Edi i Ivana proveli su u Tribunju, gdje je on pohađao prvi razred osnovne škole, a Ivana išla u vrtić. A onda su se vratili u Zagreb i tu krenuli u školu. Nažalost, brata Edija imala je kratko. Već sa 17 poginuo je pod nerazjašnjenim okolnostima, što je obitelj uzdrmalo iz temelja. Mišo se nije mogao pomiriti s gubitkom sina i utjehu pronašao u sedativima, koje je uzimao u sve većim količinama. Majka Anita odlučila se razvesti, a Ivana je, kao iznimno senzibilno dijete, počela koketirati s narkoticima i s vremenom postala ovisnica o heroinu. Istodobno, Mišo je tonuo sve dublje u depresiju, a onda je 14. siječnja 1999. godine hrvatsku javnost šokirala vijest da je pokušao samoubojstvo hicem u srce. Izgledalo je da je potpuni raspad nekoć sretne obitelji neizbježan. Majka Anita prva je primijetila da s Ivanom nešto nije u redu, a onda su se angažirali današnja Mišina supruga Lidija i Mišo, koji je Ivanu odmah odveo u bolnicu, a zatim natjerao u komunu na Čiovu. Danas Ivana o tome samo kratko kaže:

- Izvukla sam se, ali nije bilo nimalo lako. Rekla bih da je zapravo strah od povratka u komunu bio presudan.

Ali zasigurno i roditeljska briga. Iako je oduvijek bila tatina mezimica, kad je trebalo odlučiti o Ivaninu ostanku u komuni Mišo je, suprotno svojim osjećajima, uvidio da je to za nju najbolje unatoč pravilima da štićenici s roditeljima mogu komunicirati samo dva puta godišnje. A onda je svaki dan telefonom zvao voditelja komune i raspitivao se za Ivanu. I tako dvije godine.

- Znam da Mišo ostavlja dojam autoritativna i kruta čovjeka, njegova je uvijek zadnja, ali ako smo se Edi i ja nekoga bojali, onda je to bila mama Anita. Uzimala je naše udžbenike, čitala lekcije i ispitivala nas. Više me bilo strah njezinog ispita nego li školskog, pa sam za te kućne ispite pisala šalabahtere. Ako nešto nismo znali, vraćala nas je za stol i nije bilo izlaska. Tata ama baš nikad nije povisio ni glas.

Mišo nije vikao čak ni kad su ona i Edi jednom pripremili kućni tulum nakon što su roditelji otputovali na vikend.

- Ja sam imala 12-13, a Edi 14 godina. Pozvali smo prijatelje iz razreda i razorili stan. On je otišao spavati k prijatelju, a ja prijateljici, ali su se roditelji vratili ranije s puta i našli rusvaj. Mama je poludjela, a tata mi se obratio jednom jedinom rečenicom: ‘Razočarala si me!’ Bilo bi mi lakše da me prebio ko mačku.

Sjeća se s nostalgijom i proslava novih godina kod njih u stanu kad bi se okupile mnoge zvijezde iz javnog života:

'Djetinjstvo sam provela u skladnoj obitelji

- Bili su tu i Đorđe Novković i Boris Dvornik i Doris Dragović, Miljenko Smoje, sestre Barudžije i Zdravko Čolić, pa Gibonni, Daleka obala... Ma cijela tadašnja glumačka i glazbena scena. Znalo je biti stvarno divno.

Kad govori o bratu Ediju, Ivana se sjeća da su se često znali potući i da je ona uvijek izvukla kraći kraj.

- Kad smo postali tinejdžeri, odnos je postao bolji i počeli smo se slagati. Zapravo Edi i ja smo imali dijametralno suprotne interese, ali uvijek me branio pred trećim ljudima i nije dao da me itko dirne. Što da kažem osim da mi i danas, nakon toliko godina, neizmjerno nedostaje - govori Ivana. Na pitanje ima li tremu uoči nastupa na očevu koncertu, Ivana kaže:

- Nemam strah, ali tremu imam i zapravo ću biti najsretnija kad završim s nastupom na drugom koncertu. Tad ću opušteno uživati u očevu nastupu. Obožavam doći na njegove koncerte i stati među publiku da osjetim to strujanje energije koje je svaki put neponovljivo. Tako će biti i u Lisinskom. Najprije će on pjevati jedan set, zatim ću ja otpjevati pola seta, a onda će on dovršiti koncert. Znam da će biti fantastično jer on jedva čeka da stane na pozornicu. Svaki nastup pomladi ga i vrati mu životni optimizam. A što će se naći na repertoaru? Pa od sto hitova nije mu problem sastaviti playlistu.

Život Miše Kovača pravi je roman

Pjevao je cijeli život o ljubavi, a ona mu je i danas ostala najvažnija u životu. Priznao je to i ovih dana u razgovoru za emisiju “Exkluziv Tabloid”, na RTL-u: “Bitno mi je da je sa mnom žena koja me cijeni i voli, a vole me i dva psa”, rekao je Mate Mišo Kovač i nastavio: “Da nema moje Lidije, bio bih eventualno na Mirogoju.”

No Mišo je do danas tri puta pobijedio smrt. Prvi put bilo je to 1971. godine kad je nedaleko od Zadra doživio tešku prometnu nesreću. Drugi put sam je odlučio skončati u svom tadašnjem stanu u Maksimirskoj ulici u Zagrebu. Bilo je to 14. siječnja 1999. godine, nakon što se odužila agonija istrage smrti 17-godišnjeg sina Edija. Prije dvije godine doživio je srčani udar, ali mu je život spasila supruga Lidija, koja ga je pravodobno dovezla u bolnicu.

Kako je rekao - već 40 godina ne luta i ne pije, a nakon što je izašao iz bolnice nakon infarkta, prestao je i pušiti.

“Liječnik mi je rekao da više nikad neću biti onaj stari”, prisjetio se Mišo, koji je 13. srpnja prošle godine proslavio 72. rođendan. Počeo je pjevati sa 17, ali je prvu slavu postigao s pjesmom “Više se nećeš vratiti” u Sarajevu 1969. godine na festivalu Vaš šlager sezone. Bila je to pjesma tada mladog i neafirmiranog skladatelja Đorđa Novkovića s kojim je Mišo surađivao i pobjeđivao na svim velikim priredbama sve do Đorđeve iznenadne smrti 2007. godine.

Ovaj dvojac oborio je mnoge rekorde u prodaji, pa je tako Mišo postao pjevač s najviše prodanih ploča zabavne glazbe u Hrvatskoj, a pet puta je proglašavan pjevačem godine u Jugoslaviji.

Unatoč svemu Mišo se i danas često odaziva humanitarnim akcijama, a na oba koncerta u Lisinskom otpjevat će tridesetak najpoznatijih pjesama.