Sinem Ünsal već je neko vrijeme u vezi s kolegom Berkom Cankatom, a iako su mnogi fanovi primijetili veliku kemiju s partnerom iz serije Ozanom Akbabom, tvrdi da je to samo ljubav na ekranu
Tko je zvijezda sapunice 'Daleki grad': Ljubi kolegu na daljinu, a glumu nije uspjela upisati...
S visinom od 187 centimetara mogla je sanjariti o sportskoj ili manekenskoj karijeri. No Sinem Ünsal (31) još od djetinjstva htjela je biti samo jedno - glumica. Čak i kad nije upala na glumu, upisala je komparativnu književnost kako bi bila što bliže glumačkom svijetu, a uz studij paralelno je pohađala brojne glumačke tečajeve i radionice.
Jer znala je, duboko u sebi, da će joj se pružiti prilika. I je, 2017. godine, kad je glumila u dvjema serijama "Zvijezda vodilja" i "Crno-bijela ljubav". Ubrzo je osvojila i publiku i kritiku pa nastavila s ulogama u serijama kao što su Moja kći", gdje je tumačila lik učiteljice Sevgi Günay, te "Čudesni doktor", gdje je glumila dr. Nazlı Gülengül i postala prava zvijezda. Uslijedile su glavne uloge u serijama "Sigurno jednog dana", "Na tajnom zadatku", "Prije tebe" te "Daleki grad", koja se odnedavno prikazuje na Novoj TV.
Glumi Alyu Alboru, jednu od najkompleksnijih ženskih likova na turskoj televiziji, majku koja se suočava s nasiljem i koju progoni muževa obitelj.
Sjećate li se kad ste prvi put stali pred kameru, ostvarujući svoj dječji san o glumi? Kako ste se tad osjećali?
Bilo je poput sna. Bila sam nevjerojatno uzbuđena. U tom trenutku sam zaboravila sve, svoju pažnju, pripremljenu scenu, sve. Osjećaj i uzbuđenje tog trenutka i dalje jasno pamtim.
Što vas je najviše motiviralo u vašoj glumačkoj karijeri?
Nevjerojatno se zabavljam. Volim svoj posao. Najveća motivacija mi je osjećaj da sam u prirodnom okruženju. Kad se vratim kući, fizički umor ostaje po strani, osjećam da sam ispunjeno živjela. Ono što najviše volim kod svog posla je to što me uči mnogo toga. U svakoj priči upoznajem sasvim drukčiji svijet. Na setovima radimo s vrlo brojnim timovima, a jako volim taj osjećaj zajedničkog stvaralaštva.
Jeste li iza kamere doživjeli iskustvo koje vas je iznenadilo ili promijenilo?
Imala sam sreću raditi na vrlo lijepim projektima, sa sjajnim kolegama, partnerima, redateljima... Provodeći puno vremena s ljudima koji dobro rade svoj posao, nemoguće je ne promijeniti se na bolje i ne nadograditi ono što znaš i vidiš.
U "Dalekom gradu" glumite Aylu. Kako ste se osjećali kad su vam prvi put ponudili projekt? Jeste li očekivali da će imati toliki odjek?
Kad sam prvi put pročitala scenarij za 'Daleki grad', toliko sam zavoljela Alyu da sam odmah pomislila: 'Definitivno ja moram glumiti ovaj lik'. Bila je to uloga koja je zahtijevala puno truda, strasti i dubokog osjećaja. Bila sam spremna za to. Scenarij je sjajno napisan, a i imalo smo detaljnu pripremu prije snimanja. Redatelji i produkcijski tim su uložili puno truda prije početka snimanja. Nije bilo slučajno što je serija pronašla odjek kod publike. Jako nas veseli što je toliko voljena i shvaćena. Uloga Alye omogućila mi je da progovorim o univerzalnim izazovima s kojima se žene suočavaju, što mi je bilo vrlo važno prenijeti publici. To je snaga i hrabrost žene koja se bori za sebe i svoje dijete.
Kako ste se povezali s likom koji glumite?
Prepreke i maltretiranje koje žene doživljavaju samo mijenjaju oblik. Mi, žene, smo izložene tiraniji muškaraca.
To je ono što Alya doživljava i što ćete vidjeti u seriji. Alya je žena koju svi jako dobro poznajemo. Proživljava bol i borbu za preživljavanje koje svaka žena osjeća u svakom području i u svakoj dobi. Iako se čini da je njezina borba počela zbog sina, mora se boriti na svim frontama - svojim poslom, govorom, odlukama. Tko od nas to nije doživio?! Zar nismo svi izloženi tome u različitim područjima, od različitih ljudi, u različitim fazama života? Alya je poput svih nas.
Što vam je donio dug boravak u Midyatu, gdje ste snimali "Daleki grad"?
Midyat me, sa svojim ljudima, atmosferom i raznolikošću, pozitivno obuzeo. Kao netko tko nikad prije nije bio ovdje, stalno sam bila u fazi otkrivanja. Izvan seta pokušavali smo stvoriti nove prostore s kolegama glumcima. Isprobavali zabave specifične za ovu regiju. Uživala sam u svim trenucima odmora i otkrivanja.
Između vas i Ozana Akbabe, koji vam je partner u seriji, vlada izuzetna kemija.
Imamo sreće. Naš pogled na posao je sličan. Pristupamo mu s pažnjom, disciplinom, užitkom i kreativnošću. To donosi sklad i kemiju koju gledatelji primjećuju.
Kako biste opisali Ozana u nekoliko riječi?
Skladan, odmjeren, pozitivan.
Budući da ste često u Midyatu zbog snimanja, što vam najviše nedostaje iz Istanbula?
Moj dom. Moja obitelj, partner Berk i moj svakodnevni ritam. No 'Daleki grad' je bio prekretnica za mene. Promijenila sam grad, a kao osoba koja teško podnosi biti daleko od kuće, ovo me je jako promijenilo. I profesionalno je za mene bio lijep prekretnica.
U privatnom životu ste u sretnoj vezi, iako ste u različitim gradovima. Kako održavate ravnotežu?
Najveća podrška za moj dolazak u Midyat bio je upravo Berk. Njegova vjera u mene i prisutnost me motiviraju. Zajedno smo prošli kroz tu odluku i pripremili se za izazove. Ljubav na daljinu me promijenila. Najteže je nositi se s čežnjom, ali ona nas istovremeno i jača.
Kako se osjećate pokraj vašeg Berka?
Kao princeza (smijeh). Zapravo, osjećam se potpuno svoja. Sigurno, slobodno i snažno, kao da mogu sve.
Kad najviše inspirirate jedno drugo?
Kad se trudimo ostati pozitivni. Život je svima težak, a kad nas nešto pogađa, onaj drugi postaje izvor snage i inspiracije.
Postoji li nešto što je s vremenom postalo još ljepše u vašem odnosu?
Mnogo toga. Vjerujem da su upravo te zajedničke promjene i rast ono što ljude drži zajedno.
Vjerujete li u pojam srodne duše?
Apsolutno da.
Veliki ste emotivac...
Da, vrlo sam emotivna. Rak sam u horoskopu, to je neizbježno. Ali mi je i podznak u Vodenjaku, pa ne mogu zanemariti razum. Trudim se odlučivati racionalno, ali ne znam koliko mi to uspijeva.
Čime bi se vaši obožavatelji najviše iznenadili da saznaju o vama?
Da jako volim jesti (smijeh).
Osim u serijama, sjajni ste i na kazališnim daskama...
Raditi u kazalištu bio je moj najveći san. Od djetinjstva sam željela biti glumica, i to glumiti na kazališnim daskama. Televizija je neočekivano ušla u moj život, a zatim je postala moja strast. No pozornica i kazališna publika su drukčiji doživljaj. To je neopisiv adrenalin. Biti u izravnom kontaktu s publikom, gledati kako tvoj trud i rad pažljivo prate, to je poput životne motivacije. Biti na pozornici je prekrasan osjećaj.
Koji vas je najvažniji prijelomni trenutak oblikovao?
Smrt moje bake. Lako upadam u melankoliju, ali sam naučila prepoznati to i pokrenuti se. Oh, kakvo olakšanje!
Imate li male, ali učinkovite rutine koje vam pomažu da se vratite sebi?
Potrebni su mi mir, tišina i samoća. Samo da budem sa sobom neko vrijeme.
Vegetarijanka ste, a na prehranu pazite čak i na snimanju. Kakav vam je prehrambeni režim?
Imam problema s crijevima. Zato ne jedem gluten, mliječne proizvode i šećer. Osobnim izborom već dvadeset godina ne jedem meso. Biram zdrave grickalice i tahini halvu. Ne privlače me industrijski proizvodi. Moji ‘grijesi’ su halva, prženi krumpirići i tamna čokolada, i to u velikim količinama.