Ulogom časne sestre Edita Majić zauvijek se oprostila od glume

Edita Majić rođena je 24. siječnja 1970. i u nedjelju slavi 51. rođendan. Bila je mlada zagrebačka izvanserijski talentirana glumica koja je 2004. iznenadila mnoge kolege i znance odlukom da se zaredi.

Oni koji su je bolje poznavali, kasnije će reći da je to bio šok samo onima koji je nisu dobro poznavali. U kuloarima se nagađalo da se želi zarediti jer je ovisna o opijatima i zbog nesretnih ljubavi. No uski krug bliskih prijatelja i rodbina znali su za njezinu čvrstu odluku da ostatak svog života posveti duhovnom životu u najstrožem karmelićanskom redu u Španjolskoj.

- Nije odluku donijela preko noći. Takve životne odluke ne donose se iz inata ili hira. Edita nije nikad bila površna osoba, svemu je pristupala temeljito i studiozno, pa tako i vjeri - rekla je jedna od njezinih bliskih prijateljica i dodala da se za odlazak pripremala pet godina.

ISPOVIJEST IZ SAMOSTANA Edita Majić: 'Već sa 16 godina sam poželjela biti časna sestra'

Rođena je u Splitu, a njezina majka razvela se od Editina oca kad je Edita bila jako mala. Majka se preudala kad su Editi bile dvije ili tri godine i poočima je odmah prihvatila kao oca, a i on nju kao vlastitu kćer. U tom braku dobila je dva polubrata koje je Edita obožavala, a poočim je Editi uvijek pomagao i brinuo se o njoj, pa su funkcionirali kao dobra obitelj. Editin prvi odabir studija bilo je slikarstvo na Pedagoškoj akademiji u rodnom gradu.

No jednako tako mogla je studirati i pjevanje i glumu jer je bila, kako tvrde prijatelji iz mladosti, doista prava umjetnička duša. Prekinula je studij slikarstva u Splitu da bi ga zamijenila Akademijom dramske umjetnosti u Zagrebu, a onda se opet vratila u Split da bi tamo odigrala svoju prvu veliku ulogu. Pozvala ju je redateljica Nenni Delmestre i dala joj glavnu ulogu u predstavi “Salome”. Već 1999. na Pulskom filmskom festivalu nagrađena je Zlatnom Arenom za sporednu ulogu u filmu Ognjena Sviličića “Da mi je biti morski pas”.

U Teatru &td zaigrala je u predstavi “Gorki gorki Mjesec”, koju je režirao Petar Selem. Uz Božidara Alića u ulozi Franza, Edita je utjelovila nezaboravnu tragičnu Rebeccu. Za nju je s 25 godina dobila Nagradu hrvatskoga glumišta za najbolju mladu glumicu i najavila blistavu karijeru. U idućih nekoliko godina slijedilo je još nekoliko priznanja, od nagrade na Festivalu malih scena u Rijeci, preko Dana satire u Kerempuhu, do Nagrade “Fabijan Šovagović” na Festivalu glumca u Vinkovcima 2002. godine.

Dvije godine kasnije objavila je da napušta Hrvatsku. Odabrala je samostan svetog Josipa u španjolskom gradu Avili, rodnom gradu najpoznatije mističarke Svete Terezije Avilske, koja je stoljećima bila inspiracija mnogim slikarima, piscima i pjesnicima. Za života u 16. stoljeću osnovala je red u kojem su ona i sljedbenice živjele skromno u kontemplaciji, odričući se potpuno svih blagodati suvremenog života.

Gradić Avila smješten je 70-ak kilometara sjeverozapadno od Madrida. Krenula je na intenzivni tečaj španjolskog jezika i svladala ga u roku godinu dana. Zadnja predstava bila joj je “Kroatenlager” Zlatka Viteza u kojoj je igrala časnu sestru i na kraju je održala kratki govor te blagoslovila publiku. Bio je to ujedno njezin oproštaj od glumačke karijere.