Slavni glumac tek je 1996. dobio počasnog Oscara. No, djelomično je za to i sam kriv. U svojoj autobiografiji Suočimo se: 90 godina života, ljubavi i učenja priznao je da je požalio što je 1952. odbio redatelja Billyja Wildera
KIRK DOUGLAS
Uvijek nakon nekog snimljenog filma nastavio bi živjeti ulogu
U srijedu, 5. veljače ugasila se jedna od posljednjih istinskih holivudskih institucija. Glumac Kirk Douglas umro je u 103. godini, što znači da se rodio 11 godina prije no što je utemeljena Academy of Motion Picture Arts and Sciences – profesionalna počasna organizacija koja dodjeljuje Oscare.
POGLEDAJTE VIDEO:
Pokretanje videa...
01:52
Tijekom karijere Douglas je tri puta bio nominiran za njihovu najvažniju nagradu, ali ju ni jednom nije dobio. Prvi put bilo je to 1949. godine kad je odigrao glavnu ulogu u filmu Šampion. Riječ je o drami u kojoj se Kelly bori protiv vlastitih demona dok pokušava uspjeti kao boksač. Zbog ove uloge odbio je igrati u filmu Veliki grešnik, ali se zato pažljivo pripremao za ulogu boksača. U to vrijeme Douglas je pušio tri kutije cigareta na dan.
Ipak, kad je film prikazan, kritika je silno hvalila Douglasovu glumu. New York Times je objavio tekst u kojem autor piše da su scene u teretanama i u boksačkom ringu iznimno uvjerljive i fizički intenzivne, a da je Douglas odradio odličan posao igrajući agresivca u borbama koje su u filmu žešće nego li u pravom ringu.
No, iduće godine, na dodjeli Oscara našao se u konkurenciji s još četvoricom kolega u kategoriji 'najbolji glumac'. Te godine osim Douglasa nominirani su bili i John Wayne za ulogu u Pijesak Iwo Jime, Gregory Peck za ulogu u filmu Točno u podne, Richard Todd koji je igrao u The Hasty Heart i Broderick Crawford u filmu Svi kraljevi ljudi. Ovaj posljednji odnio je i nagradu.
Nakon što je snimio Šampiona, Douglas je prestao pušiti iako ga se i kasnije u filmovima često moglo vidjeti s cigaretom u kutu usana. Pet godina kasnije njegov otac, koji je također bio žestoki pušač, umro je od raka pluća.
Na novu nominaciju za Oscara Douglas nije morao dugo čekati. Godine 1952. s Lanom Turner zaigrao je u filmu Vincentea Minellija Grad iluzija. Tih godina Hollywood je isporučivao brojne filmove koji su se bavili upravo Hollywoodom i otkrivali mračni život iza šarenih i čarobnih filmskih kulisa. To je podrazumijevalo i priče u kojima glavni protagonisti – glumci, redatelji ili producenti nisu najsjajnije osobe. Takvu ulogu odigrao je i Kirk Douglas u Gradu iluzija. Glumio je beskrupuloznog producenta koji iskorištava ljude oko sebe, uključujući i zgodnu lijepu glumicu, koju igra Lana Turner. Iako s njom ima aferu, odbacuje ju, a u svojoj samouvjerenosti Johnatan povjeruje da je i sposoban filmski redatelj, pa je krajnji rezultat potpuni fijasko.
Film je bio kandidiran za Oscara u šest kategorija, a na kraju ga je dobila Gloria Grahame za sporednu žensku ulogu, a Oscari su dodijeljeni i za fotografiju, scenarij, scenografiju i kostime, ali izvrsni Douglas nije uzeo kipić. Između Kirka Douglasa i redtelja Minellija bilo je mnogo uzajamnog poštovanja. Stoga ga je Minelli ponovno angažirao u filmu Strast za životom. Film se temeljio na istoimenom bestseleru Irvinga Stonea, a priča je to o slavnom slikaru Vincentu Van Goghu, strastvenoj i tragičnoj osobi koja je patila od psihičkih problema. Film je sniman u Francuskoj, gdje je Van Gogh upoznao svog dobrog prijatelja Paula Gauguina, kojeg je u filmu glumio Anthony Quinn.
Douglas je veličanstveno odigrao Van Gogha i njegovo unutarnje previranje. Za zahtjevnu ulogu Douglas je godinu dana kasnije nominiran za Oscara za glavnu mušku ulogu, a Anthony Quinn za sporednu. I ovaj put Douglas je ostao kratkih rukava, a Oscara je odnio Quinn. Douglas se morao zadovoljiti samo sa Zlatnim globusom, a redatelj Minelli je rekao: ''Kirk je baš zaslužio Oscara. Ostvario je dirljiv i pamtljiv portret umjetnika, čovjeka velike kreativne snage, kojeg pokreće jaki emocionalni stres, strah i užas od ludila.''
Sam Douglas ovu je ulogu pomno pripremao i rekao: ''Bilo je to za mene bolno iskustvo. Ne samo da sam izgledao kao Van Gogh, bio sam baš u njegovim godinama kad je slikar počinio samoubojstvo i jako sam se poistovjetio s njim i njegovim životom.''
Douglasova supruga Anne Buydens potvrdila je Douglasove impresije:
- Kad je snimao taj film doista sam se plašila za njega. Nakon toga nastavio je nositi crvenu bradu poput Van Gogha, nosio je i velike čizme baš poput genijalnog slikara, i u njima je šetao oko kuće zanesen svojim mislima. Bilo je doista zastrašujuće - rekla je Kirkova supruga koja je svjedočila da je Douglas uvijek nakon nekog snimljenog filma još neko vrijeme i u privatnom životu nastavio živjeti ulogu.
Slavni glumac tek je 1996. dobio počasnog Oscara. No, djelomično je za to i sam kriv. U svojoj autobiografiji Suočimo se: 90 godina života, ljubavi i učenja priznao je da je požalio što je 1952. odbio redatelja Billyja Wildera koji mu je ponudio ulogu u ratnoj komedija Stalag, za koju je Oscara kasnije dobio glumac William Holden. Također, Douglas je odbio i ulogu u western komediji Cat Ballou, iz 1965., pa je zato njegova zamjena, glumac Lee Marvin, također osvojio Oscara. Unatoč svemu, neosvojeni Oscari nikad nisu umanjili Douglasovu glumačku, ali i ljudsku veličinu.
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
