Show

Komentari 5

Uvijek nakon nekog snimljenog filma nastavio bi živjeti ulogu

Uvijek nakon nekog snimljenog filma nastavio bi živjeti ulogu

Slavni glumac tek je 1996. dobio počasnog Oscara. No, djelomično je za to i sam kriv. U svojoj autobiografiji Suočimo se: 90 godina života, ljubavi i učenja priznao je da je požalio što je 1952. odbio redatelja Billyja Wildera

U srijedu, 5. veljače ugasila se jedna od posljednjih istinskih holivudskih institucija. Glumac Kirk Douglas umro je u 103. godini, što znači da se rodio 11 godina prije no što je utemeljena Academy of Motion Picture Arts and Sciences – profesionalna počasna organizacija koja dodjeljuje Oscare.

POGLEDAJTE VIDEO: 

Tijekom karijere Douglas je tri puta bio nominiran za njihovu najvažniju nagradu, ali ju ni jednom nije dobio. Prvi put bilo je to 1949. godine kad je odigrao glavnu ulogu u filmu Šampion. Riječ je o drami u kojoj se Kelly bori protiv vlastitih demona dok pokušava uspjeti kao boksač. Zbog ove uloge odbio je igrati u filmu Veliki grešnik, ali se zato pažljivo pripremao za ulogu boksača. U to vrijeme Douglas je pušio tri kutije cigareta na dan.

Ipak, kad je film prikazan, kritika je silno hvalila Douglasovu glumu. New York Times je objavio tekst u kojem autor piše da su scene u teretanama i u boksačkom ringu iznimno uvjerljive i fizički intenzivne, a da je Douglas odradio odličan posao igrajući agresivca u borbama koje su u filmu žešće nego li u pravom ringu. 

No, iduće godine, na dodjeli Oscara našao se u konkurenciji s još četvoricom kolega u kategoriji 'najbolji glumac'. Te godine osim Douglasa nominirani su bili i John Wayne za ulogu u Pijesak Iwo Jime, Gregory Peck za ulogu u filmu Točno u podne, Richard Todd koji je igrao u The Hasty Heart i Broderick Crawford u filmu Svi kraljevi ljudi. Ovaj posljednji odnio je i nagradu.

Nakon što je snimio Šampiona, Douglas je prestao pušiti iako ga se i kasnije u filmovima često moglo vidjeti s cigaretom u kutu usana. Pet godina kasnije njegov otac, koji je također bio žestoki pušač, umro je od raka pluća.

Na novu nominaciju za Oscara Douglas nije morao dugo čekati. Godine 1952. s Lanom Turner zaigrao je u filmu Vincentea Minellija Grad iluzija. Tih godina Hollywood je isporučivao brojne filmove koji su se bavili upravo Hollywoodom i otkrivali mračni život iza šarenih i čarobnih filmskih kulisa. To je podrazumijevalo i priče u kojima glavni protagonisti – glumci, redatelji ili producenti nisu najsjajnije osobe. Takvu ulogu odigrao je i Kirk Douglas u Gradu iluzija. Glumio je beskrupuloznog producenta koji iskorištava ljude oko sebe, uključujući i zgodnu lijepu glumicu, koju igra Lana Turner. Iako s njom ima aferu, odbacuje ju, a u svojoj samouvjerenosti Johnatan povjeruje da je i sposoban filmski redatelj, pa je krajnji rezultat potpuni fijasko.

Film je bio kandidiran za Oscara u šest kategorija, a na kraju ga je dobila Gloria Grahame za sporednu žensku ulogu, a Oscari su dodijeljeni i za fotografiju, scenarij, scenografiju i kostime, ali izvrsni Douglas nije uzeo kipić. Između Kirka Douglasa i redtelja Minellija bilo je mnogo uzajamnog poštovanja. Stoga ga je Minelli ponovno angažirao u filmu Strast za životom. Film se temeljio na istoimenom bestseleru Irvinga Stonea, a priča je to o slavnom slikaru Vincentu Van Goghu, strastvenoj i tragičnoj osobi koja je patila od psihičkih problema. Film je sniman u Francuskoj, gdje je Van Gogh upoznao svog dobrog prijatelja Paula Gauguina, kojeg je u filmu glumio Anthony Quinn.

Douglas je veličanstveno odigrao Van Gogha i njegovo unutarnje previranje. Za zahtjevnu ulogu Douglas je godinu dana kasnije nominiran za Oscara za glavnu mušku ulogu, a Anthony Quinn za sporednu. I ovaj put Douglas je ostao kratkih rukava, a Oscara je odnio Quinn. Douglas se morao zadovoljiti samo sa Zlatnim globusom, a redatelj Minelli je rekao: ''Kirk je baš zaslužio Oscara. Ostvario je dirljiv i pamtljiv portret umjetnika, čovjeka velike kreativne snage, kojeg pokreće jaki emocionalni stres, strah i užas od ludila.''

Sam Douglas ovu je ulogu pomno pripremao i rekao: ''Bilo je to za mene bolno iskustvo. Ne samo da sam izgledao kao Van Gogh, bio sam baš u njegovim godinama kad je slikar počinio samoubojstvo i jako sam se poistovjetio s njim i njegovim životom.''

Douglasova supruga Anne Buydens potvrdila je Douglasove impresije:

- Kad je snimao taj film doista sam se plašila za njega. Nakon toga nastavio je nositi crvenu bradu poput Van Gogha, nosio je i velike čizme baš poput genijalnog slikara, i u njima je šetao oko kuće zanesen svojim mislima. Bilo je doista zastrašujuće - rekla je Kirkova supruga koja je svjedočila da je Douglas uvijek nakon nekog snimljenog filma još neko vrijeme i u privatnom životu nastavio živjeti ulogu.

Slavni glumac tek je 1996. dobio počasnog Oscara. No, djelomično je za to i sam kriv. U svojoj autobiografiji Suočimo se: 90 godina života, ljubavi i učenja priznao je da je požalio što je 1952. odbio redatelja Billyja Wildera koji mu je ponudio ulogu u ratnoj komedija Stalag, za koju je Oscara kasnije dobio glumac William Holden. Također, Douglas je odbio i ulogu u western komediji Cat Ballou, iz 1965., pa je zato njegova zamjena, glumac Lee Marvin, također osvojio Oscara. Unatoč svemu, neosvojeni Oscari nikad nisu umanjili Douglasovu glumačku, ali i ljudsku veličinu.

Najčitaniji članci