Na portal se također možeš prijaviti i
putem svog Facebook ili Google računa.
ili Prijava Prijavi se
Najnovije vijesti iz Hrvatske i Svijeta na 24sata
0 komentara

'Važno mi je pričati o nasilju nad ženama. Mora se smanjiti'

Ni pod koju cijenu ne smijemo gubi vjeru u sebe i svoj život i ne smijemo prepuštati ništa tuđoj savjesti, a ni sebe ni najmanju točkicu u svom životu. Bitno je i govoriti i ne bojati se, govori glumica Neslihan Arslan

0 komentara

Glumica Neslihan Arslan (29) u seriji 'Istanbulska nevjesta’ glumi lik Dilare. U privatnom životu je, priznaje, kreativna i umjetnički nastrojena žena, u slobodno vrijeme Neslihan opušta se izrađujući skulpture iz drveta.

Kako je Neslihan Arslan ovih dana, u kakvu je stanju duha?

Recimo da sam dobro, barem se trudim biti. Ipak, danas stanje ljudi i uvjeti nisu nešto što se može zanemariti... pa se trudim raditi svoj posao, održati dobro raspoloženje s prijateljima i učiniti nešto dobro za sebe, kao i za sve do kojih mogu doprijeti.

Svatko ima priču o tome kako je krenuo nekim putem i kako su ga otkrili. Kakva je bila vaša?

Zapravo, nitko osim moje majke nije mogao predvidjeti da ću se opredijeliti za glumu... Od sedme do šesnaeste godine trenirala sam atletiku, plivanje i odbojku. Čak sam imala i licenciju za plivanje i odbojku. Potom sam u završnom razredu odlučila krenuti za onime što mi je uvijek ‘golicalo’ dušu i sama sam se počela pripremati za ispite za konzervatorij. Tada baš i nisam bila u situaciji negdje uzeti poduku, a nekako sam se trebala pripremiti za ispite. To sam željela, ali nisam znala što da radim. Kad sam završila gimnaziju, izašla sam na ispite s informacijama iz druge ruke, no naravno da nisam uspjela. Kad se prve godine nisam uspjela upisati, uz dopuštenje dvoje profesora scenskih umjetnosti počela sam tri puta na tjedan pohađati predavanja na Konzervatoriju u Umjetničkom centru Muždat Gezen i Konzervatoriju Sveučilišta u Istanbulu. Htjela sam studirati na Mimaru Sinanu, no u tom periodu nije bilo moguće pohađati predavanja. Bar ja nisam uspjela. Promatrajući ta predavanja, naučila sam kako se studenti pripremaju za neku scenu ili ulogu. Dvije godine slušala sam predavanja kao gostujući student i potom sam upisala željeni fakultet. Nakon diplome održavale su se audicije za glavnu ulogu u predstavi 'Čista kuća' u državnom kazalištu. Lik o kojem je bila riječ bila je portugalska djevojka i uloga je bila vrlo zabavna. Žarko sam je željela, a audicije nisu bile otvorene za sve. Pozvali su nas deset, sudjelovala sam i zaključili su da sam prikladna za ulogu. U istoj predstavi dobila sam priliku raditi sa sjajnim imenima. Srećom, naša predstava dobro je odjeknula, izvodili smo je tri sezone, postala sam poznatija u kazališnim krugovima i zahvaljujući toj predstavi i potom alternativnim scenama, ljetnim i zimskim kazalištima, sad sam ovdje gdje jesam. Ni pod koju cijenu ne gubi vjeru u sebe i svoj život, to je moj moto.

Foto: Privatni album

Kako je biti dio 'Istanbulske nevjeste'? Čemu vas je to iskustvo naučilo, čime je pridonijelo vašoj karijeri, koje je osjećaje u vama probudilo?

Prije svega sam dobila priliku raditi s redateljicama Zejnep Gunaj Tan i Deniz Kološ i to ne mogu opisati. To mi je vrlo dragocjeno. Ekipa na setu i kolege glumci vrlo su ugodni i divni ljudi te u tom smislu imam sreće. Svi imaju vrlo predan pristup poslu koji rade i uvijek je prisutna ljubav. Ne mogu riječima izraziti što su sve donijeli u moj život, no u njemu zauzimaju posebno mjesto. Drago mi je što postoje. Dilara je istodobno vrlo snažna i ima vrlo ranjenu dušu.

Što ste naučili iz te uloge?

Ljudi su tajanstveni. Svi se nekako uspiju sporazumjeti, no put je vrlo tegoban. Dilarina snaga proizlazi iz toga što se smije svojoj samoći. Nikad se nije prestala zafrkavati. Katkad posrne, i to jako, no dok god se trudi glumiti, u svakom trenu može iznenaditi publiku. I nije da vas na neki drugi način ne motivira njezin lik. Nažalost, nalazimo se u vremenu u kojem je nasilje prema ženama velika tema.

Lik kojemu ste udahnuli život također je žrtva nasilja, no i tip osobe koji na to ne šuti. Što želite reći na tu temu kako biste ženama ulili inspiraciju i snagu?

Nasilje nije usmjereno samo prema ženama i, nažalost, nije samo fizičko.Usmjereno je prema ženama, muškarcima, djeci, životinjama, prirodi. Ni sama ne znam kako to sažeti u nekoliko redaka, no postoji nekoliko stvari koje smatram ključnima: Ni pod koju cijenu ne smijemo gubi vjeru u sebe i svoj život i ne smijemo prepuštati ništa tuđoj savjesti, a ni sebe ni najmanju točkicu u svom životu. Bitno je i govoriti i ne bojati se. To ne govorim zato što je lako reći nego zato što znam da, kad uspiješ pustiti glas, svi će od njega dobiti snagu i njihovi će glasovi ojačati.

Foto: Privatni album

Dilara je istodobno supruga i prijateljica koja se trudi zavidati rane. Kako Neslihan liječi svoje rane? Tko i što su njezin melem i liječnik?

Imam krasne prijatelje i zbog njih se osjećam kao velika sretnica. Uvijek štitimo jedni druge, naravno, no ja sam ipak pomalo prepuštena sama sebi u prvim trenucima kad se susretnem s problemom. Mislim da sam se naviknula sve prvo proživjeti u sebi. Kad me nešto jako muči, uglavnom prvo počnem rezbariti drvo. To je nešto što od gimnazije pokušavam raditi na svoju ruku. U najozbiljnijem smislu mogu reći da je to terapija. Uglavnom malo više prošećem, negdje u gradu ili izvan njega osluhnem sebe i onda podijelim s drugima.

Na društvenim mrežama pratitelji vam ostavljaju komentare poput: “osoba nasmijanih očiju, puna energije”. Što je izvor vaše energije i radosti?

Ne znam, zapravo sam vrlo povučena osoba. Mislim da to ima veze s pružanjem i primanjem ljubavi. Ako sam u nečemu uživala, želim to sa svima podijeliti, a volim i slušati. Vjerojatno je to razlog što ljudi tako misle.

Postoji li u zadnje vrijeme nešto što vas jako obuzima i o čemu puno razmišljate?

Uvijek. Otkako znam za sebe. No ako moram spomenuti nešto konkretno, pripremam učenike za prijamni na konzervatorij i radim kao učiteljica glume. Kad stvaram program za studente, umjesto učenja napamet, smatram da je ispravno otkrivati psihološke hendikepe kod čovjeka, koliko je to moguće i tako pristupati temi. Čovjek je jedna velika zagonetka. Svaki novi sat mnogo mi donosi i često me natjera na razmišljanje o ljudima, životu, razini glume i o sebi. Sreća je kad volite puno raditi.

Foto: Privatni album

Što vas trenutačno najviše začuđuje na vama?

U stanju sam se naljutiti vrlo lako.

Jeste li zadovoljni kako vam se razvija glumačka karijera?

Svako razdoblje temelji se na potrazi i sumnji. Mlada sam i sreća je kad volite puno raditi. Uživam u tome.

Kakvo vam je bilo djetinjstvo?

Kad sam bila dijete, u naselju u kojem smo živjeli imali smo skupinu. Kako smo se samo igrali, svaki dan predvečer, od četiri do osam. Uvijek se sjetim tih trenutaka. I bila sam jako zločesta. Uvijek se sjetim dana kad se ne bih ozlijedila jer su ti dani bili vrijedni proslave. 

Foto: Privatni album

Omiljena kava? 

Srednja filtar-kava je život, no espresso je uvijek poseban.

Imate li tajni talent za koji ne znamo?

Neko sam vrijeme svirala saksofon, no to je bilo prije mnogo godina. Da ga sad uzmem u ruke, vjerojatno ga ne bih mogla svirati, no da mu posvetim nešto vremena, vjerojatno i bih.

Je li gluma za vas sudbina ili slučajnost?

Kad čujem riječ gluma, odmah mi na pamet padne citat: ‘Sve je slučajnost ili ništa’. Jednostavna je i odmah pada na pamet, no volim tu izreku. Ako mene pitate, naravno da nije slučajnost, no kao što sam već rekla, nije ni nešto što je itko od mene očekivao.

Postoji li nešto za što kažete: Jednoga dana svakako?

Vjerujte da nemam pojma. Možda je u tome i sva ljepota.

Mjesto na kojem se osjećate najspokojnije? 

To je more, svakako.

Foto: Privatni album

Zadnji koncert na kojem ste bili? 

Nažalost, to je bilo davno, no zadnji je bio MFÖ.

Omiljeni kvart u gradu? 

Obožavam ići na otoke, osobito radnim danom kad nije gužva, a u gradu mislim da mi je najdraži Kuzgundžuk.

Omiljeni citat iz knjige?

“Samoća je naša religija. Na primjer, izađite iz vlaka gdje poželite.” To kaže Boris Vian.

Trenutak kojeg se najviše sramite? 

U gimnaziji mi se sviđao jedan dečko. Na odmoru na hodniku zagledala sam se u jednu točku, misli su mi odlutale, a kad ono, gledala sam u vrata! Vrata prostorije u kojoj su se dečki presvlačili prije tjelesnog. Kad su se vrata otvorila, nastavila sam gledati, no tako zamišljena, nisam bila pri sebi. O nečemu sam razmišljala. Kad sam se za koji trenutak pribrala, što mislite, s kime sam se našla oči u oči... 

Osobina koju najviše želite promijeniti na sebi? 

Vrlo detaljno razmišljam. Previše, to nije dobro.
 

PROCURILE GOLIŠAVE FOTKE PJEVAČICE: 'Dobivam odvratne komentare, ovo je previše'

Naši partneri pišu
Message